Toksičnost u prijateljstvu, ljubavi, u poslovnim odnosima… ima je posvuda, kao da je ušla u svaku poru ovog društva. Ima mnoge oblike i gotovo se uvijek ogleda u negativnom kontekstu kada je o međuljudskim odnosima riječ. Međutim, od svih tih brojnih dimenzija važno je naglasiti i toksičnost koja je povezana s rodnim ulogama. Duboko u korijenu takve toksičnosti nastanio se i fenomen toksične muškosti.
Toksična muškost nije ništa novo s čime se još nikada niste susreli, baš naprotiv, to je nešto čemu bi se u suvremenom društvu itekako trebalo pridavati više pažnje. Iza pojma toksične muškosti krije se zapravo splet ponašanja i normi koje se često nameću muškarcima u vidu nekakvih pravila ponašanja koje se od njih očekuje u okvirima društva. Unutar fenomena toksične muškosti nalazi se vrtlog (rodnih) očekivanja prema muškarcima, da budu jaki, dominantni, emocionalno nedostupni i da potiskuju svoje slabosti, sumnje i nesigurnosti. Kako bi se tome stalo na kraj, važno je krenuti s prevencijom od najranije dobi kao i s većim nastojanjima da se oblikuje pozitivnija slika o muškosti, a u nastavku našeg teksta otkrijte tri načina na koje su povezani toksična muškost i mentalno zdravlje muškaraca.
Stigmatizacija od djetinjstva
Koliko puta ste samo čuli da roditelji dječacima govore rečenice poput:
„Ne plači, plakanje je za curice.“
„Veliki dečki se ne boje.“
„Ne ponašaj se kao djevojčica.“?
I onda od tih istih dječaka kojima se cijeli život govorilo kako izražavati svoje osjećaje nije u redu očekujemo da budu emocionalno stabilni i dostupni u odrasloj fazi života. Tužno. Rodno određivanje i emocije nisu par kojem se treba diviti, već bi se svoj djeci, bez obzira na njihove spolove, trebalo od malih nogu usađivati znanje o važnosti i potrebi izražavanja emocija, kakve god one bile. Emocije nisu nešto što bi trebalo ugurati u svoja četiri zida, one su dio svake osobe i ne biramo vrijeme i mjesto kada je dopušteno o njima razgovarati ili ih pokazati. Potiskivanje osjećaja dječacima u kasnijoj dobi može biti putokaz za depresiju, anksioznost, neprihvaćanje, manjak samopouzdanja i mnoge druge probleme i izazove, zato je posebno važno osvijestiti ovaj problem i razgovarati s dječacima na pravi način.
Pritisak
Mnogi na muškarce gledaju kao na strojeve koji moraju biti snažni, dominantni, uvijek uspješni i koji moraju uvijek imati rješenje za sve. Takav pritisak ne utječe pozitivno na mentalno stanje niti dječaka niti odraslih muškaraca jer svi smo mi ljudi, a ljudi neminovno griješe i imaju pravo na pogreške. To ne znači da su manje vrijedni ako nešto ne znaju, nisu uspjeli ili nisu u stanju riješiti neki problem. Svatko od nas je individua za sebe, s vlastitim osjećajima, željama, snovima i preferencijama i to bi trebalo biti važnije od perfekcionizma koji društvo želi prišiti svakom muškarcu kao jedan od glavnih zadataka.
Nedostatak podrške
Sve to utječe na njihovu slobodu izražavanja i autentičnost koju bi trebali izgraditi kao pojedinci unutar šarenog i kompleksnog društva. Upravo nedostatak (individualne, ali i društvene) podrške muškarcima daje pravo da misle da oni ne zaslužuju i ne bi trebali tražiti podršku za unaprjeđenje vlastitog mentalnog zdravlja. Razumijevanje povezanosti toksične muškosti unutar cjelokupne slike mentalnog zdravlja kod muškaraca ključan je faktor koji može pomoći u pokretanju pozitivnih promjena.
Svaka je toksičnost loša i izazovna za otklanjanje, ali uz napore društva kao cjeline te uz odlučnost za stvaranje bolje budućnosti, pozitivne promjene će naići na plodno tlo.
Moglo bi vas zanimati i: Kako postaviti osobne granice nježno?
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels