Knjiga Sunce, more, zvijezde oduševit će vas ilustracijama, ali i rečenicama koje odišu životnom mudrošću.
Osim jednostavnih, a istovremeno tako moćnih ilustracija, u knjizi Iulie Bochis svatko može pronaći, kako ona sama kaže, „malenu zraku sunca“ koja osvjetljuje svačiji put onda kada nam je to potrebno. Neobična je ovo knjiga koja nam svima može biti vodič u svakodnevici prema kvalitetnijem, prisutnijem i sporijem načinu života.
Uz putovanje kojim nas autorica vodi u ovoj knjizi, možemo otkriti najdublje nijanse svoje duše, a upravo je putovanje prema sebi ono što je ona i zamislila. Kroz emocije i spoznaje, svatko za sebe i vlastito životno putovanje otkriva neke nove inspiracije, lekcije i motivacije.
Dijelim s vama sve što je mene naučila ova divna knjiga.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Važno je istraživati svijet, ali i same sebe.
Istraživanjem svijeta ne moramo se baviti u stilu Sherlocka Holmesa ili Marka Pola. Dovoljno je da zavirimo u sebe i damo priliku novim iskustvima koja nam svakodnevno dolaze u susret. U naizgled običnoj svakodnevici, dok se susrećemo s tim svim nepoznatim i pomalo zastrašujućim momentima, zapravo se suočavamo sa svojim najdubljim strahovima. Što se prije prepustimo avanturi istraživanja života, rast ćemo izvan komfor zone i u takvim pričama otkriti nevjerojatne nove scenarije.
Sreću uvijek možemo pronaći u malim, svakodnevnim stvarima.
Bochis u knjizi navodi: „Ljepota je posvuda ako vam je srce otvoreno da je primite.“ Zar to nije sva mudrost koju moramo imati dok plovimo životnim prostranstvima u potrazi za srećom. I Shakespeare se jednom prilikom zapitao „koliko bi to čovjek trebao imati očiju da vidi svu tu ljepotu koja ga okružuje“. Dovoljno je samo izoštriti pogled, ali ne svojih očiju, nego pogled svoga srca. Dok nastojimo uživati u trenucima sadašnjosti, imamo priliku zamijetiti sve ono obično, a istovremeno tako zadivljujuće.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Usporavanje nije opcija nego nužnost.
Danas svi putujemo brzo. Usporedit ću to s jurećim automobilom na autocesti. Vozeći se u automobilu koji se kreće velikom brzinom, nemamo vremena zamijetiti srndaća koji je provirio njušku iza grma u šikari. Polja pšenice čije travke plešu nježni ples na vjetru ostat će nezabilježene u našoj memoriji. Nebo koje je obuklo svoj najljepši plašt boja, tik pred spavanje, nemoguće je doživjeti uz tu brzinu. No, ako samo malo usporite, možda uspijete uloviti sve te trenutke i u njima primijetiti tihu, a istovremeno tako moćnu zahvalnost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Niste sami ni tijekom najmračnije noći
Iulia Bochis naglašava kako „bezbrojne zvijezde, nemirno more i strpljivi mjesec putuju zajedno s vama“ u svakom trenutku. To znači da zapravo nikada niste sami, iako se možda tako osjećate. Prirodu usamljenosti možemo u potpunosti shvatiti tek kada se s njom susretnemo oči u oči. No, što je prije integriramo u svoje živote na konstruktivan način, to ćemo prije moći razumjeti kako samoća može biti sjajna prilika za osobni rast i samospoznaju te da može poslužiti kao temelj za kreativnost i introspekciju. Uz sve to, i dalje je moguće vidjeti čaroliju svijeta koji nas okružuje.
Iulia Bochis spretno zaključuje kako „u našim srcima uvijek može vladati ljeto, a u našoj nutrini uvijek može sjati sunce, samo ako tako odlučimo.“ To znači da istina ljepota i snaga života koji živimo nije isključivo u svemu onome što vidimo izvana, već i u dubinama koje otkrivamo unutar sebe.
Moglo bi vas zanimati: Što je pozdrav suncu i zašto ga uvesti u svoju dnevnu rutinu?
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Instagram