Dijagnoza bilo koje teške bolesti unutar obitelji donosi neviđeni disbalans, kako fizički, tako i psihički, a ako je to neka vrsta raka, većina ljudi automatski pomisli na smrt i skori kraj svog života. Rijetki su slučajevi oboljelih od raka koji se uspiju izliječiti i/ili poživjeti još dugo godina i to bez imalo narušene kvalitete svakodnevice. Moja mama pripada baš toj skupini zbog čega smo svi itekako zahvalni i s radošću nastavljamo živjeti život onako kako najbolje znamo i možemo. Ipak, činjenica je da dijagnoza raka dojke ostavlja traga na svakome i unatoč izlječenju, ostavlja gorak okus u porama svake obitelji. Upravo iz tog razloga, odlučila sam izdvojiti nekoliko stvari koje me naučila te se nadam na ovaj način doprijeti i do brojnih drugih koji se bore s istim i/ili težim pričama kao znak podrške i razumijevanja.
Dijagnoza raka dojke u obitelji – 5 stvari koje sam naučila
Snaga je u nama
Poslužit ću se ovom rečenicom koja je ujedno i ime jedne dobrotvorne kampanje koja se održava u znak potpore ružičastoj vrpci, odnosno oboljelima od raka dojke. Snaga doista je u nama. Ona vjerno čeka i čuči u svakome od nas i čeka da ju izvučemo na površinu. Kada i kako ćemo to učiniti, na nama je samima, samo nikada ne smijemo klonuti i zaboraviti da smo vrijedni borbe u svakome trenutku i u svakoj situaciji. Nikada nije kasno i nikada nemojte pomisliti da vi to ne možete. Iako su ovakve borbe iznimno iscpljujuće i iz nas izvlače strahove za koje nismo niti znali da ih imamo, morate uvijek imati na umu da vi niste vaš strah i vaša slabost. Vi ste osoba koja ima tu potrebnu snagu i koja može pobijediti.
Biranje strpljivosti i podržavanje individualizma
To kakva je netko osoba prije dijagnoze nema uopće veze s time kakva će osoba biti prilikom suočavanja s bolesti, a kamoli kada borba za zdravlje otpočne. Može se dogoditi da nećete moći prepoznati osobnost svojih najdražih i da ćete doslovno morati gledati kako padaju u depresiju i crne misli iz kojih ih nećete moći izvući koliko god se trudili. Sve je u glavi bolesnika i on/ona je ta/j koji će se morati trgnuti i uz pomoć najbližih krenuti poduzimati eventualne korake za borbu. U takvim je situacijama jako teško biti strpljiv, ali je to od ključne važnosti za podršku i prostor za disanje koji bolesniku itekako treba.
Savjeti uglavnom nisu potrebni
Zamislite da ste vi bolesni od raka. Bi li vam bilo drago da se umiješa cijela obitelj i da krene dijeliti savjete kojima nema kraja? Naravno da ne bi. Ono što je tada potrebno je imati nekoga kraj sebe tko će biti rame za plakanje u trenutku kada je toj osobi to potrebno, a ne kada svi ostali smatraju da mu to treba. Netko tko će s vama šutjeti i razumjeti tišinu. U tišini uvijek možemo naći brojne odgovore za kojima tragamo, samo joj trebamo dati priliku, a ne je izbjegavati i zaobilaziti.
Odabrati optimizam, ali ne nametati
U čovjekovoj prirodi je da stremi boljim i ljepšim rješenjima i scenarijima u životu te da maksimalno moguće u dobrom smjeru utječe na bilo kakav ishod u situacijama s kojima se suočava tijekom svih faza života. Međutim, nekome optimizam ne odgovara u svakom trenutku, a osobito ne u trenucima kada se suočava s dijagnozom raka ili tu istu dijagnozu pokušava prigrliti kao dio novog sebe. Možda je toj osobi potrebnija realnost od ružičaste slike. Zato, da, smijati se. Da, vjerovati u dobro. Da, sanjati lijepe snove. Ali ne nametati, nego procijeniti kada je vrijeme za dozu optimizma. Koristite ju mudro i štedljivo.
Da, događa se nama
Svi mi često imamo tendenciju o lošim situacijama u bilo kojoj sferi života čitati u novinama i misliti kako se događa nekome drugome. Međutim, istina je zapravo da se događa svima, pa i nama. Nitko nije pošteđen povremenih padova u životu i sigurno ćemo se makar jednom susresti s nečime što će nas u životu gotovo dotući. Što si to prije priznamo, bit će nam lakše prihvatiti stvarnost u trenutku kad se suočimo s nekom lošom situacijom, stanjem ili bolesti.
I naposlijetku, važno je znati da dijagnoza raka dojke nikako ne označava i ne mora označavati kraj. Možda može označiti kraj dotadašnjeg života koji smo vodili i upozoriti nas da je vrijeme da se više posvetimo sebi, vlastitom zdravlju i zadovoljstvu. Život je jedan i trebamo ga odlučiti živjeti najbolje što možemo. Dugujemo to sebi i svima oko nas koji nas vole. Ako se vi ili netko vaš bori s dijagnozom raka (dojke), zapamtite da ste svi vi ružičasti heroji i da ta vaša nijansa ružičaste hrabrosti itekako donosi posebnu perspektivu, snagu i nadu u bolje sutra. Podignite glavu visoko i budite ponosni. Imate puno razloga za to!
Moglo bi vas zanimati i: Mjesec borbe protiv raka dojke – Suočavanje s dijagnozom i emocije
Tekst: Dalia Žmegač- Kunić
Foto: Pexels