I Einstein je znao da se pravi knjigoljubac ne rodi, nego postaje, a sudeći po naslovu koji je zapravo njegov citat vjerovao je da su bajke i inteligencija usko povezane.
Znao je da se strast prema čitanju razvija od malih nogu i uz roditelja, djedove i bake i u njihovim rukama – bajke.
Kad sam rodila prvog sina, sasvim intuitivno, od najranije dobi krenuli smo s listanjem slikovnica, lagano od najjednostavnijih od onih ozbiljnijih.
On uskoro puni pet godina i mogu reći da smo uspjeli razviti ljubav prema čitanju, ljubav prema knjigama odnosno slikovnicama. Bez sumnje, znam da mu neće u svakom periodu života biti jednako interesantne, ali sigurna sam da će to biti znatiželjan čovjek koji će voljeti čitati, čak i ako u nekom periodu života razvije ljutnju i odbojnost (znam iz iskustva) kad-tad će se vratiti čitanju.
Ono što često čujem u razgovoru s drugim roditeljima jeste uvjerenje da se djeca jednostavno rode takva. Tvoj sin jednostavno voli čitati, moj ne.
Ljubav prema knjigama roditelji vezuju uz karakter.
No, koliko je to istina?
Roditelji kažu da djeca ne znaju što bi s knjigama, da ih bacaju, skaču po njima, ne pokazuju nikakav interes.
Dobro poznata priča. Sve ono kroz što sam i sama prošla i što upravo prolazim s drugim sinom. Cijepanje listova, gaženje knjiga, bacanje… Ali tada nisam odustala, nisam povjerovala da on ne voli knjige, upravo suprotno.
Povjerovala sam da treba vremena da ih razumije, da ih nauči koristiti, da ih zavoli, da shvati što se s njima zapravo radi. To isto ponavljam sada, po drugi put.
Usporedbe radi – dijete ne zna što mu je činiti s loptom, s biciklom i većinom drugih igračaka. Ljubav prema bilo čemu materijalnom se uči, razvija i raste.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako smo mi njegovali ovaj proces?
Krenuli smo s čitanjem ujutro i pred spavanje, od pet pa sve do danas, kada čitamo ponekad i pedeset minuta. Pratim interes, volju, zanimaciju.
Ovo je jedina aktivnost u kojoj sam ja kao roditelj potpuno dosljedna sa djecom.
Sve ostalo je varijabilno.
Nisam sklona preuranjenom učenju slova, brojeva, ili bilo čega što direktno podsjeća na učenje. Vjerujem da kroz ovu najjednostavniju aktivnost čitanja u danu, čak i ako se radi o samo pet minuta pred spavanje razvijamo emocionalnu inteligenciju, potičemo maštovitost i osnažujemo empatiju kroz koju se prvo povezujemo mi kao obitelj, zatim djeca sa svijetom oko sebe, što je meni jako važno.
Što bih još izdvojila kao značajno?
- Sebe sam postavila kao primjer, i to je broj jedan. Čitam svaki dan, i djeca to vide. Preferiram knjigu u rukama, ne digitalnu.
- Knjige su važan dodatak policama našega doma, u svakoj prostoriji po nekoliko knjiga.
- U dječjoj sobi knjige imamo posvuda. Pored kreveta, na stolu, na polici jednog zida, na podu kod igračaka. Kamo god se okrenu – slikovnice odnekud vire i zovu ih na akciju, bez da su svjesni da sam to planirano postavila kao male zamke u koje moj stariji sin jako često upada. Bezbroj, ali bezbroj puta sam ga pronašla u sobi kako sjedi na podu ili u krevetu i lista sam slikovnice.
- Naša čitanja su ritual, omekšamo svjetlo u sobi, obučemo spavaćice i čitamo, najljepši trenuci mog života koji me zaista izuju iz cipela i pretvore u jednu veliku suzu jesu oni dok i muž i ja sjedimo s djecom na krevetu i čitamo im.
- Našim prijateljima, obitelji već dugi niz godina poklanjamo knjige, i to je nešto što ljudi vezuju uz nas.
Ovo nije nikakva fantazija, ovo je naša obiteljska istina gdje mi kao i mnoge druge obitelji imamo svoje probleme, glasne prepirke, suze, vrištanja, ali imamo i idilu.
Večernju obiteljsku idilu koja je potrebna nama roditeljima jednako kao i našoj djeci.
U nastavku vam ostavljam preporuku za najljepše proljetne slikovnice koje mi imamo doma. Govore o biljnom i životinjskom svijetu u proljeće, primjerice slikovnica Veseli život u medinoj šumi objašnjava na zanimljiv način promjene u prirodi vezane za godišnja doba.
Veseli život u medinoj šumi
Kako žive pčele
Kako žive pčele slikovnica koja je učinila da moj sin uistinu zavoli mala stvorenja čiji je opstanak za Zemlji usko vezan za naš. Ovo je jedina knjiga koju ćete trebati ako želite da djeca razumiju problematiku našeg djelovanja i uopće svijet pčela. Topla preporuka!
I dvije preostale knjige, jedna na njemačkom koju smo kupili na izložbi umjetnika Claude Moneta, prekrasna knjiga za približavanje svijetu umjetnosti koja daje poruka djeci kako trebaju vjerovati u sebe i ostavlja jasna poruka da u svijetu umjetnosti nema “ružnog”.
Verzija na engleskom: Ella in the Garden of Giverny
i Slow down ili prijevod na hrvatski – Zastani na tren i promatraj, Rachel Williams prekrasno ilustrirana, prekrasno osmišljena, ispričana priča o prirodi i njenim čudima.
Sretno, i ne zaboravi da i tvoje dijete može zavoljeti knjigu, a ključ si ti!
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić, Planetopija, Znanje