Znate li da aktivno slušanje ne ide baš svakome od nas i da čak kad mislimo da pozorno slušamo čujemo samo 50% onoga što nam sugovornik priča. A znate li da se nakon 24 sata možemo prisjetiti jedva 10 % sadržaja izvorne poruke?
Činjenica je da mali broj ljudi zapravo sluša svoje sugovornike. Iznimke, naravno, postoje. Stephen Lucas, ugledni svjetski stručnjak iz područja govorništva, na jednom od svojih predavanja na Sveučilištu Kettering navodi da se dobri slušači uglavnom mogu pronaći među vrhunskim menadžerima, političarima i uspješnim predavačima.
Čak i ako se ne bavite nekim od ranije spomenutih zanimanja, vještinu aktivnog slušanja potrebno i poželjno je razvijati jer nam koristi u svim aspektima našeg života. Pokušajte samo razmisliti koliko privatnih i poslovnih odnosa propada zbog nesporazuma? U nastavku vam donosimo neke od odličnih tehnika uz koje ćete čuti više!
Zbog čega je aktivno slušanje tako teško?
Do nesporazuma ili do “pokvarenog telefona” dolazi baš zbog neslušanja što nam druga strana govori. Razloz lošeg slušanja kod svih su uglavnom isti, a to je neusredotočenost. Statistika pokazuje da ako govorimo 100 do 140 riječi u minuti, mozak je sposoban obraditi do 800 riječi u tom istom vremenskom intervalu. Drugim riječima, naš mozak je jako vrijedan i učinkovit i u ovom slučaju to nas zapravo dovodi do problema.
Naš mozak nam omogućava da uz slušanje sugovornika imamo dovoljno vremena za slušanje i obrađivanje vlastitih misli. To je trenutak kad usred nekog razgovora razmišljamo o tome jesmo li odgovorili na sve mailove ili što bismo mogli kuhati idući dan.
No kako niti jedna krajnost nije dobra, postoji mogućnost da se tijekom razgovora toliko fokusirate da svog sugovornika toliko pažljivo slušate da se fokusirate na najsitnije detalje. Želeći napraviti dobru stvar, trudimo se upamtiti sve brojeve, adrese, imena i tako u principu propuštamo poantu razgovora. To se zove pretjerano slušanje i također se negativno odražava na komunikaciju.
Vjerujemo da vas ovaj podatak neće začuditi – no bliske ljude najmanje slušamo. Vjerojatno zato jer smatramo da ih jako dobro poznajemo i zaključujemo unaprijed. Stavljamo im neizgovorene riječi u usta jer sami donosimo zaključke uvjereni kako znamo što će nam reći, ali zapravo ne slušamo o čemu pričaju. To je neugodna i loša pojava koju bismo trebali čim prije korigirati.
Također, može nam se dogoditi da se nađemo u situaciji da sugovornik ima pomalo čudan i neuobičajen naglasak za naše pojmove i da je drugačiji od onog na što smo navikli. Ako nam to krene privlačiti preveliku pozornost postajemo neaktivni slušatelji jer se fokusiramo na pogrešne stvari – u ovom slučaju to je govorna izvedba.
Jeste li se prepoznali u nekom od ovih primjera? Ako jeste, ne brinite, svima nam se povremeno dogodi da nam misli odlutaju. Dobra je vijest da postoje načini uz koje možete vježbati kvalitetno slušanje, a samim time i kvalitetne odnose.
Što je to aktivno slušanje?
Aktivno slušanje, prije svega, podrazumijeva slušanje i poštovanje sugovornika. To znači da ne upadamo u riječ, ne skrećemo s teme, ne radimo pokrete koji mogu omesti našeg sugovornika ili ako ih je više, onoga tko govori.
Jako je važno sugovornika gledati u oči, potvrđivati da razumijete o čemu se priča i pokazati zainteresiranost svojim izrazima lica, kimanjem glave, gestama ili prikladnim položajem tijela. Aktivno slušanje očituje se postavljanjem pitanja vezanih za temu o kojoj sugovornik govori kao i parafraziranjem onoga što smo čuli.
„Znači, predlažeš da pokušamo kontaktirati Ivana Ivića radi potencijalne suradnje?“
U nastavku donosimo 5 tehnika na za koje vjerujemo da bi vam mogle biti korisne ako želite raditi na poboljšanju ove vještine.
5 tehnika za vježbanje aktivnog slušanja
1. Fokusirajte se na osobu s kojom pričate
Sva ljudska bića imaju potrebu da ih se čuje. Volimo podijeliti svoje misli i ako nas netko pažljivo sluša, to nam daje osjećaj vrijednosti. Također, tada i mi želimo znati više o drugoj osobi.
Često se može dogoditi da već na samom početku razgovora možda i nesvjesno prebacujemo fokus na sebe. Na primjer, ako nam prijatelj kaže da je bio u kupovini i da su mu se svidjela sniženja, mi mu ne dopuštamo da dovrši svoju priču nego upadamo sa rečenicom poput: „I ja sam kupovinu obavila prošli tjedan i svašta sam kupila.“
Primjerenije u toj situaciji bilo bi da sugovorniku dopustimo da dovrši što je kanio reći i da se nadovežemo sa: „Slažem se, popusti su odlični i meni su se svidjela sniženja.“
Iznesite svoje mišljenje, ali kao logičan slijed komunikacije nakon što smo dopustili prijatelju da se izrazi do kraja i kaže sve što je trebao. Vježba u nastavku može vam pomoći da sljedeći put pripazite i zadržite fokus na sugovorniku.
Tijekom sljedećeg razgovora pokušaj saznati što više toga o sugovorniku i o onome što je njemu važno na način da si postaviš sljedeća pitanja:
- Koji je njegov cilj i koja mu je motivacija?
- Kako mu mogu pomoći u postizanju cilja koji je zamislio?
- Jesam li barem jedanput parafrazirao ono o čemu mi je pričao?
- Što mogu naučiti iz ovog razgovora? Što u budućnosti mogu naučiti od ovog sugovornika?
- Uđite u glavu sugovornika
Cilj je ove metode shvatiti koje su vrijednosti sugovorniku važne. Kada se sugovornik žali na nešto, tada vrlo lako možemo zaključiti što je ono što on smatra bitnim u poslu, u odnosima, u životu općenito.
Primjerice, ako se osoba žali na preglasnog kolegu u uredu, možemo zaključiti s kakvim ljudima voli ili ne voli surađivati.
Tijekom primjene te tehnike razmisli o sljedećim pitanjima:
- Koje su vrijednosti koje ova osoba poštuje? Kako vidi svijet oko sebe?
- Kako njegova prijašnja iskustva utječu na način razmišljanja?
- Na kojim ciljevima radi u privatnom i poslovnom životu?
- Postavljajte izravna i otvorena pitanja
Kao što smo i ranije spomenuli, poželjno je postavljati pitanja vezana za temu o kojoj sugovornik govori. Preporučuje se da umjesto zatvorenih pitanja koja sama po sebi nameću odgovor u obliku DA ili NE postavimo otvoreno pitanje.
Je li bilo dobro na poslu? – zatvoreno pitanje
Kako je bilo na poslu? – otvoreno pitanje
Koristeći otvorena pitanja dajemo mogućnost sugovorniku da se izrazi detaljnije i zaista pokazujemo interes da čujemo njegovu priču i dojmove o danu provedenom na poslu.
- Pomiri se s tim da ne znaš cijelu priču – nauči slušati!
Je li ti se ikada dogodilo da dovršavaš sugovornikove misli? Nerado priznajemo, ali nama jeste! Ako i vi pripadate u skupinu ljudi koji dovršavaju tuđe rečenice donosimo vam jednu zanimljivu tehniku. Kada u razgovor ulazimo s pretpostavkom da ne znamo što će reći sugovornik, aktivnije ćemo slušati i bolje shvatiti konačnu poruku koja nam se prenosi.
Pitanja koja bi vam mogla pomoći u uvježbavanju ove metode su:
- Koje pretpostavke ili predrasude imamo o sugovorniku?
- Moj sugovornik ima jedinstveno znanje. Što mogu naučiti od njega?
- Šutnja je sasvim u redu
Ponekad će za vrijeme razgovora doći do zatišja. I to je sasvim u redu jer ako nemamo nešto pametno za reći ili dodati na ono što je sugovornik rekao, u redu je šutjeti i ne reći ništa. Šutnja će vjerojatno potaknuti sugovornika da završi svoju misao ili da postavi pitanje nama.
Za kraj, moguće je da nas netko nazove ili započne razgovor u nezgodnom trenutku. Što ako nemamo vremena slušati?
U tom slučaju bilo bi poštenije s naše strane reći sugovorniku kako stvari stoje. Dati mu do znanja da nam je stalo do razgovora s njim i da nas zanima što želi podijeliti s nama te ga zamoliti da razgovor odgodimo za poslije jer trenutno nismo u mogućnosti fokusirati se.
Moglo bi vas zanimati: Zdravija koža i smanjene pore u 3 jednostavna koraka
Tekst: Vjera Pađen
Foto: Unsplash, Canva