Mi ljudi smo prirodno skloni uvijek gledati na one koji imaju više, dok tako rijetko razmišljamo o onima koji možda nemaju sve prilike koje smo mi rođenjem jednostavno i bez truda dobili. Srećom, postoje dani u godini koji su osmišljeni kako bismo doista malo zastali, osvrnuli se oko sebe i pomislili možemo li uraditi više kako bi ljudima oko nas bilo bolje.
Danas je upravo takav dan jer obilježavamo Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Tim povodom razgovarali smo s Alemkom Lončar, direktoricom čokolaterije Hedona. Zašto smo kontaktirali upravo osobu iz ove čokolaterije otkrijte u nastavku.
Hedona je svoju poslovnu priču počela značajno drugačije, odnosno hrabrije od većine drugih tvrtki. Naime, na samom početku ste zaposlili 6 osoba, od čega su 4 djelatnika bila s invaliditetom. Možete li nam opisati kako i zašto je do toga došlo?
Prvo želim naglasiti kako je cijela priča rezultat upornog nastojanja vodstva Udruge osoba s invaliditetom Križevi da na konkretan način pomogne svojim mladim nezaposlenim članovima. Mnogi od njih su završili smjer Pomoćni kuhar i slastičar, ali na žalost, ili nisu niti dobili priliku ili nisu dugo izdržali u restoranskim kuhinjama. Trebalo je osmisliti nešto što bi oni mogli raditi, ali da je tempo nešto lakši i bez karakterističnog stresa koji je prisutan u kuhinjama. Ručno rađene praline i čokolade su više zanatski/umjetnički posao koji zahtjeva strpljenje i predanost.
Pravo na rad bi trebalo biti osnovno pravo svakog čovjeka, ali nažalost činjenica je kako i dalje postoje značajne diskriminacije prilikom zapošljavanja. Što biste poručili onima koji upravo sada u svojim tvrtkama žele zaposliti više osoba s invaliditetom?
U današnje vrijeme kad se život ubrzao i poslovno okruženje često nema vremena i strpljenja nekoga malo duže učiti njegovim zadacima, ipak želim potaknuti poslodavce da pokušaju, da svjesno uđu u taj rizik, jer kad im pružite priliku, osobe s invaliditetom su iznimno dobri i lojalni radnici. Rijetko kad se žale na bilo što i uvijek se trude maksimalno.
Koliko sam vidjela na vašoj stranici vaša radionica je jedina u kojoj osobe s invaliditetom sudjeluju u kompletnom proizvodnom procesu. Prema vašem iskustvu, kako se to izjednačavanje s ostalim zaposlenicima odrazilo na njihovo zadovoljstvo na radnom mjestu?
Uvijek volim reći da kod nas vlada obiteljska atmosfera, svi smo u ovome zajedno, moja vrata su uvijek otvorena i svi znaju da sa bili kakvim problemom mogu doći k meni. Od početka nije bilo pomoćnih radnih mjesta, svi su oni naučili sve što je potrebno i učili su uz pomoć radnih instruktora koji su posebno educirani za to. Tek sad kad smo dosta narasli, pomalo su se iskristalizirali odjeli i sistematizacija radnih mjesta i opet mnogi su u stanju po potrebi odrađivati sve što je potrebno kako bi proizvod iz naše tvornice izašao savršen. Kad je velika gužva, kao u ovo vrijeme darivanja, često se prebacuju gdje su najpotrebniji kako bi sve isporuke išle na vrijeme. Na njima je vidljivo da su ponosni na svaku novu vještinu koju nauče a i mi smo na njih beskrajno ponosni.
Vjerujemo kako takav potez jako puno znači i za samopouzdanje osoba s invaliditetom. Što vam oni sami kažu na tu temu ili što Vi eventualno primijetite?
O ovome bih mogla jako puno pisati, ali navest ću samo dva primjera. Kao duže vremena stalno zaposleni naši djelatnici su postali kreditno sposobni, neki su si napokon uspjeli priuštiti vozilo, neki preuređenje kuće i slično. Drugi primjer, ove godine smo imali 5 trudnica i 5 dječaka, ovo mi posebno ukazuje na činjenicu da su se osjetili dovoljno sigurni da se mogu odlučiti na roditeljstvo.
Sada već imate 45 zaposlenika, od čega je opet 21 s invaliditetom. Vi ste tvrtka koja dokazuje kako je moguće rasti i napredovati, ali i ostati društveno odgovoran. Na koje je sve načine vaša tvornica morala biti prilagođena osoba s invaliditetom da biste ih danas mogli imati toliki broj?
Nisu svi naši djelatnici u čokolateriji, tamo ih je oko 15, morali smo, dakle, tražiti nove djelatnosti u kojima bi oni bili dobri a da one podupiru i rad čokolaterije. Znate kako vele, sve što možeš odraditi u kući, nemoj plaćati drugima da ti odrade. Tako smo mi zbog velike potrebe za personalizacijom krenuli prije 3 godine s digitalnim tiskom i šivaonom. Tu se izrađuje gotovo sva personalizirana ambalaža ali i tisak svih promo materijala, šivaju se najviše platnene torbe a onda na njih ide tisak ili strojni vez. Oba prostora su u prizemlju i opremljena na način da su pristupačni svim osobama s invaliditetom
Koji su najčešći stereotipi opće populacije s kojima se osobe s posebnim potrebama suočavaju?
Često ljudi misle da su naši proizvodi lošije kvalitete sve dok ih ne probaju. Uz strpljivo mentorstvo, naši su djelatnici postali pravi majstori ovog zanata. Neumorno uče i usavršavaju se, postaju sve brži a i dalje jako precizni. Vrste invalidnosti se razlikuju i neki su bolji u jednome, drugi u drugome, ali kao tim rade jako usklađeno
Većina nas nažalost kada je zdrava ne razmišlja o tome kako uljepšati svakodnevicu osobama s invaliditetom. Imate li neki savjet? Kako bi svatko od nas mogao barem malo doprinijeti da ti ljudi žive život na najljepši mogući način?
Savjet: Kupujte naše proizvode, izradile su ih s ljubavlju osobe s invaliditetom! Bilo da je to preko web shopa ili u trgovačkim centrima koji imaju naše proizvode u ponudi, na taj način podupirete njihovu priču, njihovo nastojanje da se integriraju u društvo vlastitim radom, a ne tražeći financijsku potporu države. Ovoga se svi sjetimo u vrijeme darivanja, ali tijekom ostatka godine, nekako pada u drugi plan.
Moglo bi vas zanimati i: Alemka Lončar o self-care rutini: Kad brinemo o sebi, možemo i o drugima
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Hedona