Ana Gongola članica je uprave Sandoza u Hrvatskoj s više od 15 godina iskustva u farmaceutskoj industriji na rukovodećim pozicijama. Sandoz je globalni lider u segmentu generičkih farmaceutskih proizvoda i biosličnih lijekova te dio Novartis grupe.
Osim vođenja velike farmaceutske kompanije bavi se i znanstvenim radom s fokusom na interpersonalnu komunikaciju između pacijenata i pružatelja zdravstvene skrbi. Posvećena je, kroz svoj profesionalni i znanstveni rad, zdravstvenom prosvjećivanju i zdravstvenoj pismenosti. Idejna je začetnica projekta „Zdravstveni rječnik“ koji objedinjuje vrhunske stručnjake iz područja medicine i farmacije s ciljem izrade zdravstvenih rječnika za najčešće kronične bolesti. Ana Gongola je diplomirala dentalnu medicinu na Sveučilištu u Zagrebu i doktorirala komunikologiju na Sveučilištu u Osijeku. Bila je i jedan od panelistica na ovogodišnjem Back Together Summitu, a o čemu smo to razgovarali saznajte u nastavku.
Kakva je danas u Hrvatskoj komunikacija između pacijenata i pružatelja zdravstvene skrbi? Gdje vidite prostor za unapređenje komunikacije?
Mislim da je važnost komunikacije u zdravstvu bila jako dugo podcijenjena i iznimno mi je drago da se u zadnje vrijeme stvari mijenjaju na bolje. Drago mi je da je Ministar zdravstva prepoznao važnost komunikacije i da je uputio dopis svim bolnicama o važnosti kvalitetne komunikacije s pacijentima. Nedavno je u Zagrebu organizirana i čitava konferencija posvećena komunikaciji u zdravstvu. To su sve koraci u dobrom smjeru.
Sandoz već godinama ukazuje na važnost kvalitetne komunikacije s pacijentima jer je jedino informiran pacijent koji razumije svoje zdravstveno stanje i svoju propisanu terapiju pacijent koji je adherentan i koji u konačnici ima bolje šanse za izlječenje. Na žalost, istraživanja pokazuju da oko 50% pacijenata još uvijek ima nisku razinu razumijevanja zdravstvenih informacija i nisku zdravstvenu pismenost, stoga je to posao koji se mora kontinuirano raditi. Do sada smo izdali 17 zdravstvenih rječnika koji obrađuju razna terapijska područja i time dajemo svoj doprinos podizanju razine zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj i podupiremo kvalitetnu komunikaciju između doktora i pacijenta. Svi naši rječnici dostupni su kod liječnika obiteljske medicine, liječnika specijalista i ljekarnika, a najjednostavnije im je pristupiti putem weba ovdje.
Vi ste direktorica Sandoza i vjerujemo da su Vaši dani izuzetno dinamični. Kako se nosite sa stresom? Kako brinete o svom mentalnom i fizičkom zdravlju?
Mislim da je važno zadržati širu sliku u vidu, umjesto fokusirati se na sitnice. Odnosno više se fokusirati zašto nešto radimo. Na primjer, možete osjetiti da ste pod stresom zbog činjenice da svaki dan morate vježbati, ali ako se usredotočite na razlog zbog kojeg želite vježbati vjerojatno će stvarni zadatak biti manje stresan. Tako je i u poslovnom svijetu. Stvar je percepcije. Lako je dati stvarima ili zbivanjima više važnosti nego što dugoročno i realno zaslužuju, nema potrebe iscrpljivati energiju na stvari koje za mjesec dana ili 6 mjeseci neće biti toliko važne. Svjesna sam da je to je puno lakše reći nego napraviti. Naučila sam slušati svoje tijelo i kad osjetim da se stres nakuplja i raste svjesno napravim korak u nazad, razmislim je li to nešto nad čim imam kontrolu je li mi zaista toliko bitno i onda procijenim je li vrijedi mog angažmana ili ne. Taj „step back“ uvijek pomaže i na kraju reducira stres.
Kako bismo mogli obavljati svoj posao na pravi način zdravlje je preduvjet. Što mislite jesu li korporacije toga svjesne i pomažu li zaposlenicima održati zdravlje. Ako da na koje načine?
Apsolutno se s ovime slažem, svakako je zdravlje preduvjet i to preduvjet za sve u životu.
Mislim da smo u današnje vrijeme i sa ovakvim načinom života svi sve više toga svjesniji i sve veći značaj se daje tome. Mi u kompaniji aktivno radimo upravo na toj ravnoteži između poslovnog i privatnog života u kojem osoba može dati jednak prioritet zahtjevima posla i karijere i zahtjevima svog osobnog života. Mislim da se upravo u tome krije zdrav i ispunjen život. Na ovome stalno radimo i imali smo više primjera kako smo unaprijedili tu ravnotežu privatnog i poslovnog – dogovorili smo se da vikendima više ne šaljemo mailove, dogovorili smo se da petkom iza 12 nemamo sastanke, bilo je još takvih sličnih primjera za koje se pokazalo da su dobri za našu organizaciju. A svaka organizacija će imati svoje primjere i prakse koji će najbolje odgovarati njihovoj dinamici.
Pročitali smo Vašu izjavu da susrećete jako puno žena na pozicijama srednjeg menadžmenta, ali jako malo na onom visokog. Što mislite zašto je to tako?
Istina je da se društvo generalno mijenja u pozitivnom smjeru i da je sve više žena na visokim pozicijama. Međutim i dalje je još uvijek relativno konzervativna situacija po pitanju poslova žena/muškarac, te se od žene još uvijek očekuje da bude više kod kuće. Često bih čula da se žene kada idu na poslovni put pita „tko čuva djecu“ dok se muškarce to nikada ne pita. Ženu se još uvijek gleda prvenstveno kao majku. No, kako sam u startu naglasila, društvo se mijenja, kompanije se mijenjaju, više je razumijevanja i svjesnosti da je potrebna fleksibilnost. Manjak fleksibilnosti i podrške poslodavca i životnog partnera nikako ne smije biti razlog da žena koja ima kompetencije i kapacitet odustane od neke pozicije. Važno je postići kompromis i balans s kojim su primarno žena, a onda i njena obitelj i kompanija zadovoljni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je biti žena na rukovodećoj poziciji, koji su izazovi s kojima ste se do sada najčešće suočavali?
Glavna razlika između vodeće pozicije i više operativne pozicije je, po meni, u tome da s vodeće pozicije možete puno više delegirati. A kada imate dobar tim i znate da će delegirani posao biti kvalitetno odrađen, to je veliko profesionalno zadovoljstvo. Međutim, s druge strane odgovornost je puno veća jer se vodi veliki tim ljudi i odgovara se za cjelokupno poslovanje kompanije, a ne za jedan njen operativni dio. S rastom u hijerarhiji rastu također i očekivanja od tebe kao profesionalca.
Na višim pozicijama veća je i fleksibilnost, ali zbog toga ponekad radni dan zna trajati duže. Kao i za većinu drugih pozicija pa tako i za moju naglasila bih kako je vrlo važno postavljanje prioriteta i granica, kao i upravljanje očekivanjima- često morate vršiti prilagodbu i mijenjati planove, to treba gledati kao normalan dio života i posla i ne dopustiti da vas to uzruja i pokvari vam dan.
Vezano uz izazove – svakako najveći izazov predstavlja vođenje ljudi. Po meni, leadership i rad s ljudima je ono što je najviše izazovno i inspirativno tijekom cijele karijere. Rad s ljudima je ono što meni osobno donosi najveće veselje, ali ponekad i koje razočaranje. Ljudi su ono što je bitno i najvrjednije, sve drugo je samo posao i izazovi koji dođu i prođu.
Kada biste iz ove današnje perspektive mogli poručiti nešto svojoj verziji na početku karijere, što bi to bilo?
Budite dobri prema sebi, meni je trebalo vremena da to naučim. Kao prvo kad ste umorni stanite – jedite, pijte i naspavajte se. Kao drugo pazite na svoj interni dijalog, zamislite da se obraćate svom najboljem prijatelju, kako bi pričali s njim/njom kad pogriješi, promaši i podbaci – isto tako pričajte sa sobom. Znam da zvuči kao kliše, ali morate voljeti sami sebe da biste uspjeli. Također, manje se kritizirajte i učite iz grešaka.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva