Zasigurno poznajete i vi ljude koji oduvijek zrače nekom posebnom životnom energijom. Neobjašnjivo, ali kad god srećem takve ljude lijepim se na njihovu auru. Postoji osoba koje se sjećam još iz djetinjstva. Odrastale smo u istom gradu, i ne znam je li to radi veličine, znatiželje u njezinim očima, umiljatosti ili stava, ali Andreu pamtim po energiji koju nosi sa sobom bez da se oko iste posebno trudi.
Andrea je majka dvojici dječaka, supruga, pravnica i ona koja se u tridesetim odlučila pozabaviti svojom svrhom. Krenula je od strasti prema osobnom rastu te je istodobno gradila vlastitu biznis priču u istom polju.
Ona dijeli svoje putovanje na Instagram profilu Andreine priče i istoimenom podcastu.
Draga Andrea, dobrodošla na naš portal, hvala što si pristala svoja dosadašnja iskustva i znanja podijeliti sa našim čitateljima.
Draga Inga, hvala ti puno na pozivu i na ovom lijepom predstavljanju, moram priznati da su me trnci prošli dok sam čitala ovaj uvodni dio. Mislim da mi kompliment vezano za energiju nikad ne može dosaditi. Uostalom, to je onaj dio u kojem se s nekim ili prepoznamo ili ne. Iznimno sam sretna što je kod nas dvije ovaj prvi slučaj istina.
Osobno pratim tvoj put od početka i ne mogu izdržati, a da odmah na početku ne naglasim koliko si primjetno dosljedna svojoj odluci da prije svega upoznaš sebe, svoje mogućnosti i potom napraviš promjenu u okolini. Kada i kako se dogodio taj klik?
Čini li se tebi da svaki put svoju priču s nekim vremenskim odmakom drugačije pričamo i vidimo? Isprva sam mislila da nešto nije uredu sa mnom, jer kako to da istu prošlost sad odjednom drugačije vidim, neki detalj koji prije nisam primjećivala, a cijelo vrijeme je tu, neka rečenica, neka emocija… Sad znam da je druga riječ za to isto rast. Rastemo mi, rastu naše priče s nama, a po nazivu i sadržaju mog profila možete vidjeti da jako volim priče :)
Nije tajna da je majčinstvo bilo moja velika inicijacija rast i u ponovno upoznavanje s onim “Tko je Andrea” (spoiler : vjerujem da je traženje tog odgovora cjeloživotno otkrivanje), ali vjerujem da me sve tko sam dotada bila i sve što sam radila dovelo do te točke preispitivanja. Uvijek sam bila jedna od onih “dosadnih” štrebera koji su htjeli znati više, koji su imali neko dodatno pitanje ili razmišljanje koje prkosi većini. Nikad se nisam zadovoljavala prosjekom (ikako bih o tome sad mogla detaljnije razgovarati s mlađom Andreom) i uvijek sam bila znatiželjna u isprobavanju drugačijeg, u testiranju svojih mogućnosti, granica. Dobar dio svog djetinjstva provela sam na autopilotu, do kraja dosljedna svojoj radnoj navici, pohađanju dviju škola i svim popratnim aktivnostima. Skroz iskreno – nisam znala tko sam bez svega što radim. A onda sam postala mama, pa za 18 mjeseci opet. Sve moje uloge na koje sam bila dotad naviknuta, sve u čemu sam vidjela svoju vrijednost je “nestalo”. Trebala sam saznati tko sam ja ispod svih tih slojeva koje sam godinama nakupljala, oblačila i zaboravljala skidati u međuvremenu. Majčinstvo me pozvalo da preispitam sve što sam ikad mislila da znam o sebi i da krenem s ponovnim procesom upoznavanja – sa sobom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S obzirom na to gdje se sada nalaziš, koja je tvoja misija?
Moja misija je pokazati ženama (pogotovo na Balkanu) da je moguće biti ispunjena i snažna mama, supruga, poduzetnica. Da možemo biti one koje će prekinuti generacijske obrasce uvjerenja koja stvarno više ne zaslužuju biti dio naših narativa i života. Moja misija je pokazati svojim primjerom da je moguće donositi drugačije izbore, biti prozvan ili neodobren od strane “većine”, a uspjeti u svojoj namjeri. Moja misija je pokazati ženama da je preplavljenost izbor kojeg kad odaberemo prigrliti postaje naš životni suputnik, bez da smo uopće provjerile želimo li kraj takve “osobe” koja nas spotiče u svakom sljedećem koraku uopće živjeti.
Kad ti se čini da te svakodnevica konzumira – preispitaj koju jednu malu stvar već danas možeš promijeniti.
Ako te sadržaj kojeg upijaš sa svih strana distraktira – odaberi drugačiji.
Ako ti razgovori koje vodiš na dnevnom nivou proizvode loše osjećaje u tijelu – promijeni ih.
Okruži se ženama koje su tamo gdje ti želiš ići.
Moja misija je da pokažem ženama put kojim sam ja prošla ( i koji još prolazim) i da ih povedem sa sobom, pokažem gdje trebaju zaobići “odron”, gdje su radovi na cesti. A gdje će na križanju odabrati ipak ono gdje one žele ići.
Da izbor uvijek postoji – ali da smo mi te koje sebi predstavimo “nedostatak” istog kao razlog da se ne krećemo.
Voljela bih da mi ponudiš tri riječi kojima bi opisala sve ono što je Andrea postala u posljednje tri godine..
Osnažena. Hrabra. Dosljedna.
Ono što bih izdvojila jeste tvoj očit primjer u kojem je jasno vidljivo da se od malih priča kreiraju one velike.
Idemo malo zaviriti u tvoje putovanje iza onoga što je našim očima vidljivo. Ako krenem iz svog iskustva, doživjela sam da mi se ljudi javljaju i pitaju me podrugljivo zašto pišem po Instagramu i kako mi se da ulagati vrijeme u to. Nikada me nisu pokolebali, volim pisati i danas znam koliko je sve imalo svoj smisao. Kako s time stojiš ti? Dolazimo iz iste sredine koja postavlja nepisana pravila o funkcioniranju pojedinca. Osim toga, radi se o sredini koja zna biti gruba u predrasudama. Ti dosta pišeš i pojavljuješ se na različite načine. Kako se nosiš s time što se izdvajaš i upuštaš u taj proces da budeš vidljiva, primijećena samim time otvorena za sve primjedbe i komentare?
Drago mi je da si postavila ovakvo jedno pitanje uz napisani kontekst, jer vjerujem da osobi koja ima izazove koje si ti navela danas treba da ovo pročita.
Kad sam pisala svoju prvu priču i odlučila istupiti na svom Instagramu – tresla sam se kao prut. Hoću li znati, kako ću ja sad to, “obvezujem” se da ću nešto pisati, što ako mi inspiracija presuši, što ako me netko prozove, što ako se ljudima ne svidi, što ako to nitko ne bude htio čitati, što ako ne bude dovoljno dobro? To su pitanja s kojima se, koliko mogu vidjeti u okruženju žena koje su odlučile izaći iz zadanih okvira, gotovo sve susrećemo ispočetka- kad se biramo izložiti.
Krenula sam iako me bilo strah i iako nisam imala sve odgovore.
Nisam htjela čekati da postanem spremnija jer sam negdje duboko u sebi znala da je to kao iščekivanje Godota.
Prve komentare sam pomno slušala, svaku priču prije postavljanja slala prijateljicama da mi daju svoj feedback dok nisam shvatila (a za to je ipak trebalo malo vremena i mog sazrijevanja) da ono što ja radim, ono što ja vjerujem, svrha za koju se pojavljujem nije upitna. Bez obzira što netko drugi rekao, komentirao, moja svrha ostaje neugrožena. Znam zašto sam odabrala raditi ono što većina ne odabire.
Svi pričamo o tome kako želimo rezultate koje ima manjina, a nismo voljni nositi posljedice izbora koje ta ista manjina nalaže.
U maloj sredini ljudi su slobodniji pozvati te na oprez, na to da ćeš se možda nekome zamjeriti, pa malo smanji, promijeni, uklopi se – to nikad nije rezoniralo sa mnom.
Znala sam da ako to odaberem narušavam svoju autentičnost. Sve ono za koga se ja izdajem i iza čega stojim dovodim u pitanje. Moj integritet biva ugrožen.
Odabrala sam ostati svoja. I moram priznati da je broj uvredljivih i nepodržavajućih komentara na mom dosadašnjem putovanju stvarno bio minimalan. Ne zato što sam ja super i što se svima sviđam, daleko od toga.
Ali ta izloženost nekad izgleda strašnije nego što jeste.
Kad stvarno vjeruješ u ono što propovijedaš, pronalaziš (većinom) ljude koji baš to trebaju čuti.
Ja biram to tako gledati.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ti si izašla iz okvira, i na tome ti od srca čestitam.
Piši mi gdje se opskrbljuješ hranom za svoj duh?
Jedan ritual koji imam sa sinovima – mama se umorila, hajde da joj malo napunimo baterije. Jako se zagrlimo i poljubimo i mama se puni.
Nekome će zvučati banalno, ali za mene radi :)
Jednostavni, mali trenuci s djecom i suprugom.
Kave s bliskim prijateljicama.
Moji rituali s eteričnim uljima.
Tjelovježba kao jedan od izraza ljubavi prema mom tijelu i onome kako me služi.
Čitanje i slušanje sadržaja koji me potiče na širenje vidika.
Učenje u podržavajućem okruženju.
I jedna jako važna stvar – samoća (jedan dio vremena u svakom danu)
Ljudi vjeruju da su mnoge naše osobine nepromjenjive, stvar karaktera, čak sam to i sama ranije mislila, no danas znam da nije istina. Možeš li složiti popis unutar kojeg bi stavila nekoliko ključnih vrlina koje se zapravo uče kroz proces u kojem postajemo osobe kakve želimo biti?
Jedna od lekcija koju mi je onako bilo baš teško prihvatiti jest ona da smo mi sve. Sve što je u jednom je u svima, i sve što je u svima je i u jednom. Svi imamo sve osobine, i dobre i loše, samo je razlika što smo njegovali kroz život (znate priču o 2 vuka?). To znači da sam ja i lijena i marljiva. Imam oboje zapisano u svom ljudskom kodu. Pitanje je što sam više izrazila kroz svoje odrastanje?
Svaka osobina nam služi, na ovaj ili onaj način. Drugačije kroz različite sezone života. Tu je ono gdje smo najviše griješile, pogotovo mi žene. Negdje smo odmor tumačile kao lijenost. Brigu za sebe kao sebičnost itd.
Kad se odlučiš biti osoba koja će promjene prigrliti radije nego bježati od istih to će od tebe zahtijevati rezilijentnost, elastičnost, fleksibilnost, kako god to nazvali. Pozvat će te da preispitaš svoje kapacitete, da ih rastegneš do mjesta gdje si očekivala da će možda puknuti, ali nije, zapravo si dobila nekoliko centimetara dodatnog kapaciteta.
Zahtijevat će otpornost na mišljenja, komentare, uzdizanje i ponižavanje – a to možeš samo ako se toliko zaljubiš u proces svog rasta da si voljna nositi i onaj ne tako zabavan dio.
Hrabrost da zakoračiš u nešto nepoznato, da prkosiš alarmima vlastitog mozga koji te želi zaštititi, i biraš kretati se dalje i stavljati oznake poznatog.
Dosljednost bez obzira na okolnosti, sezone života, gubitke i dobitke… kroz koju gradiš nepokolebljivo samopouzdanje. Vjeru da se u sebe možeš pouzdati no matter what.
Svjesnost da gdje god da jesi imaš pravo na novu stranicu, na novi početak. Onoliko puta koliko ti to želiš.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koja je poruka koju želiš svojim životom prenijeti svojim sinovima?
Da je uredu da se boje, ali da to nikad ne biraju kao razlog zbog čega će odustati. Da svoje darove izražavaju na sebi svojstven način, da ih ne drže za sebe, nego dijele sa svima onima koji ih čekaju vidjeti. Da kreiraju svoj recept slobode i da ne prepisuju tuđe. Da prioritiziraju brigu o sebi i svom zdravlju kao dio standarda u odnosu sa sobom i ne dopuste nikome da ih uvjeri da je to sebično. Da često mjere i preispituju kalupe koje su kreirali za sebe i da ih prekrojavaju koliko je god to puta potrebno, kako nikad ne bi stavili granicu na svoj vlastiti potencijal. Da se ne plaše biti ranjivi, jer se tu krije jedno posebno mjesto za rast. Da svojim životom služe drugima kao primjer mogućeg.
Što bi poručila jednoj mladoj ženi koja se, pod pritiskom okoline, boji napraviti razliku?
Poručila bih im da upoznaju princip rada svog mozga i da ne vjeruju svakoj misli koju im servira.
Da se uče kretati unatoč strahu.
Da porade na svojim uvjerenjima i preispitaju kad su počele uzimati mišljenje okoline kao ono relevantno za brzinu njihovog kretanja.
Da nauče da isto tako kao što su kreirale uvjerenja koja im ne služe (poput ovog iznad) da mogu napisati ona nova – koja će ih podržati na tom putu.
Bit ću slobodna pa ću vam napisati neka svoja koja možete posuditi, ako su u skladu s vama.
- Vjerujem u svoje putovanje i u svoj ritam kretanja.
- Okružena sam točno onim ljudima koji trebaju tu biti.
- Moje trenutno okruženje je refleksija mojih sadašnjih uvjerenja.
- Kako se budem kretala, rasla, pronalazit ću ljude slične sebi. Oni će pronalaziti mene.
- Moje promjene su moja odgovornost.
- Mogu odabrati način na koji ću reagirati i kako ću se osjećati vezano za moje okruženje.
- Vjerujem da su moje želje moje s razlogom, a to nije da budu neostvarene.
- Vjerujem Životu i široj slici.
- Na ono što mi je danas teško i neshvatljivo u široj slici mog života jednog dana ću gledati kao na ključne dijelove slagalice.
Draga Andrea, od srca ti hvala. I želim da tvoje priče s puno entuzijazma žive i postoje jednako kao i tvoja energija kojom si prirodno ukrašena.
Hvala ti draga Inga na pozivu, na pažljivo promišljenim pitanjima. Nastavi okupljati publiku koja je odraz tvog sjaja!
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Marijana Matić