Povodom nedavno obilježenog Majčinog dana donosim jednu inspirativnu priču kao materijal svim kćerima i sinovima, odnosno majkama pa i očevima koji bi željeli podebljati one najvažnije odnose u životu koje tako često zanemarujemo.
Puno puta čujemo kako ljudi kažu putovao/putovala bih ali nemam s kim… Uvjerena sam da tu nedostaje samo malo kreativnosti u pogledu na svijet oko sebe.
Jutros prije nego ću krenuti sastavljati pitanja razmišljala sam o mojoj današnjoj sugovornici i cijelo vrijeme mi je u mislima riječ autentičnost. Ta riječ se danas toliko koristi da pomalo gubi na važnosti, postaje kao klišej. Ipak odlučila sam koristiti baš nju – riječ autentična – jer mi je bila toliko glasna i jasno stizala iz misli u uši dok sam razmišljala kako ću predstaviti Anju, nekada Zebić sada Rastovac.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Uvijek svoja – od stila odijevanja, preko glazbenog izričaja do životnog i ljudskog poimanja – Anja se izdvojila davno prije. I ja joj od srca na tom javno čestitam jer svi znamo koliko je teško ostati svoj dok imaš okolinu kojoj je jedan prst uvijek u zraku – spreman za sud.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Anja je inspektorica hrane životinjskog porijekla na graničnom prijelazu u luci u Dublinu, a zajedno s majkom Sandrom putuje svijetom već dugi niz godina – od vremena kada putovanja nisu bila ni toliko jednostavna za organizirati, a ni lako dostupna do danas kad trepneš okom i eto te u Jordanu.
Draga Anja, hvala što si pristala podijeliti svoju/vašu priču s nama.
Objasni mi, kako i kada je sve to počelo ako se uopće sjećaš? Kako ste došle na ideju da putujete zajedno, tj. čija je to ideja bila prvotno?
Draga Inga, baš ti hvala što si sjetila moje mame i mene za ovogodišnji Majčin dan.
Sve je zapravo počelo 2012. kad smo otišle zajedno posjetiti obitelj u Barceloni, ja sam već išla s bakom tri godine ranije i pošto sam u to vrijeme pohađala Srednju turističko ugostiteljsku školu u Mostaru, poslije tog putovanja s bakom odabrala sam da mi tema za maturski rad bude da sastavim ponudu za putovanje u Barcelonu. Maturski rad me takoreći prosvijetlio da sam ja apsolutno sposobna da sve rezerviram sama i da nam sastavljam itinerere koji odgovaraju mami i meni. I tako smo nas dvije krenule istraživati svijet.
Rekla si mi da putujete čak i do četiri puta godišnje – u proljeće, uoči blagdana ili tvog rođendana odnosno maminog. Za takve projekte čovjek mora biti veliki putnik u srcu, ja znam da ti to jesi, ali kako se s time nosi tvoja mama?
Cijeli moj život (dok se nisam udala) bile smo samo nas dvije, mama i ja. Za blagdane mama bi, kao i sve naše mame vjerujem, skuhala svega i svačega dok nismo skontale da sve to nema smisla kad je nama najbolji blagdan kad smo zajedno i apsolutno je nebitno gdje smo. Tako da već nekoliko godina gledamo da nismo kući za Uskrs, Božić i moj rođendan. Mama je još mlada i super se nosi s mojim nekada ludim idejama, iako je ove godine pitala kada ćemo napokon na te Maldive da malo leži na plaži i ne radi ništa, tako da imajući to na umu ja sam je uredno odvela na Lapland u Finsku na -23 stupnja, haha.
Možeš li mi navesti gradove u kojima ste do sada bile zajedno?
Teško se sjetiti svega, ali neki od gradova su Bratislava, Beč, Budimpešta, Barcelona, Sevilla, Istanbul, Catania, Venecija, Ortigia, Siracusa,Taormina, Rim, Verona, Milano, Bergamo, Amman, Petra, Lisabon, Amsterdam, Atena, Aegina, obišli smo čitav Santorini i Mikonos, Edinburg, London, Brisel, Bruges, Valetta, Pariz, Girona, Jerez, Belfast, Rovaniemi…
Na osnovu čega birate destinacije?
Kad smo tek počele putovati uglavnom po tome gdje je najjeftinija karta, jer nije nam bilo bitno obzirom da smo htjele vidjeti sve. U zadnje vrijeme, iako je cijena karte još uvijek bitna, gledamo da odemo negdje gdje još nismo bile, tako da uglavnom gledamo da uhvatimo jeftinu kartu za neku novu destinaciju umjesto da stalno ponavljamo jedno te isto.
Koje je od vaših putovanja ostalo baš onako upečatljivo u tvojem sjećanju i zašto?
Jordan nam je objema najbolja avantura koju smo doživjele. Osim što je apsolutno prekrasan i bilo nam je lijepo i toplo za Božić, toliko smo interesantnih i smiješnih situacija doživjele da i dan danas kad se pričom vratimo tamo počnemo obje plakati od smijeha. Tako da Jordan nam je definitivno do sada ostavio najveći utisak, a odnedavno ga po upečatljivosti prati prekrasni Lapland. To su definitivno dvije destinacije na koje bih se obje voljele vratiti.
Koju zemlju ili grad preferira tvoja mama, inspiriraj sve one kojima će ovaj razgovor biti poticaj da nekamo odu sa svojim roditeljem!?
Moja mama obožava Rim. Do sada smo zajedno tamo bile nekih 3-4 puta i vjerojatno ćemo opet otići eventualno. Mama je odvela i svoju mamu, tj. moju baku za njezin 80-i rođendan. Tako da ako nas pitate definitivno roditelje pod ruku i pravac Rim. To je stvarno prekrasan grad, odlična hrana a i ljudi su topli i pristupačni.
Fotografija, još jedna riječ koja me podsjeća na tebe. Putuješ svijetom i fotografiraš.
Osim toga, i sama imaš prekrasne uspomene, a netko je zaslužan za to.
Kako je tvojoj mami biti iza objektiva? Negdje sam rekla kako mi je suprug dao tri pokušaja za fotografiju, sada nam uglavnom dobro ide nakon što je položio moj tečaj, haha.
Kakav je vaš odnos prema fotografiji, dijelite li ljubav?
Zanimljivo je da sam zapravo svog prvog Nikona kupila 2008. godine, iste godine kad samo se ja i suprug počeli zabavljati, tako da mama i suprug su na intenzivnom treningu već 16 godina, haha. Mama ima blagu prednost jer je moj djed bio zaljubljenik u fotografiju i mama ima prekrasne fotografije iz djetinjstva zahvaljujući njemu, a genetika je čudo, tako da ona je ta koja kleči i valja se po podu za dobru fotografiju i jako je strpljiva sa mnom i mojim idejama. Mislim da na kraju dana mama je mama i ako treba skoro svaka će ako treba što bi rekli i dubiti na trepavicama da bi vi imali nešto sto je vama važno, u mom slučaju dobra fotografija za okačiti na zid i instagram. Međutim, iako obje volimo fotografiju i imati lijepu uspomenu sa putovanja, prava tragedija je da, kao što se vidi iz priloženog, 90% naših zajedničkih fotografija su selfiji.
Kako sam i u uvodu napisala često te najvažnije odnose podrazumijevamo i rijetko ih oplemenjujemo nekim konkretnim događajima, posebice tijekom odrastanja. Kad smo starije postajemo i svjesnije pa u skladu s time, barem ja, osjećam potrebu i žudnju za vremenom provedenim s mamom (nasamo). Vas dvije znate što radite i od srca vam čestitam, no kako tvoj suprug doživljava odnos vas dvije, putuje li i on s vama?
Suprug je od početka naše veze uvijek bio potpora sto se tiče njegovanja mog odnosa sa mamom i naših putovanja. Meni osobno ulazak u vezu/brak nikad nije značio da trebam odustati od njegovanja svih odnosa, prijateljstava, hobija, interesa i posvetiti se suprugu 24/7, 365 dana u godini, ipak to su sve stvari u životu koje vas čine jedinstvenim i radi kojih se netko i zaljubio u vas. Tako da suprug u slobodno vrijeme jedri, vozi motocikl, bavi se analognom fotografijom, razvija filmove itd, a zajedno između trenutnog štemanja kuće, pokušamo otputovati par puta godišnje, dok mama čuva našeg psa. Za medeni mjesec iznenadila sam ga putovanjem u Japan u 100% vlastitom aranžmanu i mama nam je platila avionske karte kao poklon za vjenčanje. Iskreno ja mislim da sam supruga, neću reći stoljeća, ali bar godine, haha.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ranije, dok nisam imala djecu – čim bih se vratila s jednog putovanja znala bih koje je iduće. Koliko unaprijed vi planirate putovanje i koja od vas preuzima veći zalogaj same organizacije?
Koje su destinacije planirane za budući period?
Zadnjih par godina sve kasnije počinjemo s planiranjem. Prije bi mjesecima unaprijed znale gdje idemo i odmah bismo kupile karte i rezervirale hotele. Sada, otkako ja živim u Irskoj, koja je sjedište Ryanaira, ako nemamo inspiracije, odaberemo neku destinaciju s Ryanairove liste i odemo tamo. Ja sve organiziram i rezerviram, jedino kada su hoteli u pitanju, odaberem meni osobno najbolje po omjeru cijena/kvaliteta/recenzije i pošaljem mami slike da vidim koji se njoj najviše sviđa. Sada ubrzo idemo opet na Siciliju, ali ovaj put smo iznajmile auto i tamo smo 7 dana pa ćemo polako obilaziti.
Kako mi se čini, većinom, birate Europu. Imate li u planu neki drugi kontinent?
Nama je sve na takozvanoj „bucket listi“. Do sada smo se držale Europe i jedino je Jordan bio van toga. Imala sam u planu svašta, i te slavne Maldive mami za ljubav, možda i Bali, malo i do Amerike skoknuti, ali smo se suprug i ja dosta selili iz stana u stan zadnjih godina i onda smo prošle godine na kraju i kupili kuću, tako da jednostavno nisam imala ni vremena ni energije da se upuštam u organizaciju nečeg kompliciranog. Europa je ipak provjeren teritorij meni osobno i kad god mi treba odmor i jedino mi je bitno da mi je lijepo, spustim prst na neku državu u Europi i tu i završimo. Za razliku od prije uhodale smo se u neki svoj ritam gdje se ništa ne mora ni vidjeti, bitno je samo da možemo lijepo pojesti, popiti kavu i uživati. Tako da se držim tog ritma i po pitanju drugih destinacija van Europe, ne moramo mi ništa, samo polako i eventualno ćemo stići svugdje gdje smo zamislile.
Moglo bi vas zanimati i: Što je slow putovanje i zašto je to novi trend?
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Anja Rastovac