Budući da svibanj osim brojnih drugih obilježja označava i vrijeme u kojem posebnu pažnju privlači celijakija, razmislili smo o brojnim izazovima s kojima se oboljeli od te bolesti susreću u svojoj svakodnevici.
Činjenica je kako u današnjem suvremenom društvu gluten itekako privlači pozornost, no iz koje pobude i koliko se doista po pitanju osjetljivosti na gluten u urbanom životu govori?! To su samo neka od mnogih pitanja koja nas zanimaju i koja smo željeli istražiti.
Prehrana u kojoj eliminiramo gluten najčešće se bazira na puno svježeg voća, povrća i biljnih proteina te često potiče na kuhanje isključivo zdravih i provjereno svježih namirnica. Međutim, važno je istaknuti kako nije isto radi li se o osjetljivosti na gluten, alergijskoj reakciji na isti ili o celijakiji. Osobe koje su osjetljive na gluten nakon konzumacije istog osjećaju neku vrstu nelagode, ali ga i dalje mogu konzumirati, dok alergijska reakcija treba biti pomno praćena. Celijakija pak znači da osoba ima autoimunu bolest, odnosno reakciju na gluten, te se kao rješenje ističe strogo prakticiranje bezglutenske prehrane i zdravog načina života. To potvrđuju i priče naših sugovornika s kojima smo razgovarali o izazovima i perspektivama bezglutenskog načina života u suvremenom društvu. Dakle, pronalaženje bezglutenskih namirnica za njih nije samo običan prehrambeni trend, nego uvjet za zdravo i normalno funkcioniranje. Pročitajte njihova iskustva o životu s celijakijom.
Kako ste saznali da imate celijakiju?
Marko: Za celijakiju sam saznao 2015. godine sasvim slučajno. S obzirom da sam teško dobivao kilažu mislio sam da nešto ne štima s mojim tijelom. Doktorica opće prakse me onda uputila na endokrinologiju, pošto su često takve bolesti vezane uz hormone. Endokrinologinja nije posumnjala jedino na hormone, pa me dodatno uputila na tzv. TTG Test, odnosno test na transglutaminazu. Smatra se da vrijednosti TTG-a trebaju biti ispod 20. Prvo vađenje krvi pokazalo je vrijednosti skoro 200! Pošto taj test upućuje na postojanje celijakije, poslan sam kasnije na gastroduodenoskopiju kako bi se dala finalna dijagnoza.
Blaženka: Za celijakiju su doznali moji roditelji kad sam imala tri godine, ja nisam ni bila svjesna što se meni događa. Iz njihovih priča shvatila sam da je bilo jako teško jer tih godina se vrlo malo znalo o toj bolesti.
Koje ste sve simptome imali i imate?
Marko: Simptomi koje sam imao, a više nemam su bili česti grčevi u crijevima, proljevi, nedobivanje na kilaži i kronični umor. Godinama se pridržavam stroge dijete i jedino što je od simptoma ostalo je nedobivanje na kilaži. Iako, i ona mi se popravila nakon par godina (sa BMI-a koji je ukazivao na neuhranjenost, sada posjedujem normalni BMI). Danas, ukoliko mi se dogodi da nešto krivo pojedem, automatski me uhvati ponovno proljev i grčevi. Zadnji puta kada sam nešto kiksao, završio sam na hitnoj.
Jozica: Nadutost, svrbež, umor, promjene na noktima i koži.
Koliko se Vaš život promijenio uz ovu bolest?
Marko: Izuzev više kuhanja, više domaće hrane i gastroskopije svake 2-3 godine, nije se ništa značajno promijenilo.
Blaženka: Pa cijeli moj život je bio drugačiji od drugih uz svakodnevne rečenice poput ovih: ,,To ne smiješ jesti”, “Pa znate ja ne smijem jesti”… Teško je bilo jer u tom vremenu nije bilo proizvoda bez glutena kao što je to danas.
Jozica: Jako se promijenio jer uz celijakiju mi je dijagnosticiran i visoki stupanj AIH i PBC
Imate li izazove u nekim životnim situacijama budući da prehrana (u restoranima) većinom nije prilagođena bezglutenskoj opciji?
Marko: Prije nekoliko godina još, imao sam dosta problema sa pronalaženjem adekvatne hrane u restoranima. Danas, nekoliko godina kasnije od dijagnoze, izbor je puno bolji. Smatram kako se tržište značajno prilagodilo potrebama celijakičara. Iako, važno je tu napomenuti kako je bezglutenska opcija i u trgovinama, i u restoranima, uvijek skuplja opcija.
Blaženka: Budući da živimo u vremenu kada se puno više zna o tome i prakticira se prehrana bez glutena i meni lakše jer mi je neugodnost u restoranima manja.
Jozica: Najveći izazov mi je bio ponovno početi kuhati i praviti kolače s bezglutenskim brašnom.
Što Vam je najteže kod Vaše bolesti?
Marko: Činjenica da ljudi sažalijevaju nepotrebno moju situaciju. Nije rijetko da kad netko jede čips, bombone, čokoladu ili nešto slično na poslu, u školi, na fakultetu i bez razmišljanja pitaju „Hoćeš li i ti?“. To je gotovo retoričko pitanje, jer onda ti ljudi sami sebi odgovore „Joj, oprosti, ti to ne smiješ. Zaboravio/la sam.“ Te situacije su jako neugodne. Bolje ne reći ništa. Druga situacija s kojom se često susrećem su rečenice poput one „Ali, u tome je samo jedna žlica brašna.“ Ta jedna žlica brašna mene može koštati hitne pomoći.
Blaženka: Stres i brzi život mi jako utječu na zdravlje. Nekad nemam vremena kuhati, a u mojoj radnoj okolini nema ni menza ni trgovina s hranom koju smijem konzumirati.
Jozica: Najteže mi padaju neki od simptoma, poput pulsiranja stopala, naticanja nogu i slično jer mi otežavaju normalno funkcioniranje.
S našim sugovornikom Markom popričali smo i o tome na koje načine oboljeli od celijakije mogu sami sebi pomoći i unaprijediti kvalitetu svog života, a zanimalo nas je i što društvo može činiti bolje.
„Nisam član CeliVite, ali na Facebooku postoji niz dobrih domaćih i stranih grupa gdje nailazim na ljude koji se već dugi niz godina bore s tom bolešću. Dijele se recepti i raznovrsni savjeti kako prilagoditi život danoj situaciji. Pomoglo bi kada bi ljudi prestali s nepotrebnim komentarima i ispitivanjima oboljelih o bolesti te s nepotrebnim bezglutenskim dijetama, zato što je to moderno ili zato jer je to napravila nekakva Kim Kardashian. Ukoliko se netko želi informirati više o tome, postoje liječnici, stručne službe i stručne udruge i smatram da je to ono na što bismo se trebali fokusirati.“ – objasnio je svoj stav Marko.
Celijakija je dakle bolest koju neprestano treba imati pod kontrolom i koja zahtijeva pravilno liječenje i podršku kako bi osobe koje boluju od nje mogle uživati u životu na jednak način kao i potpuno zdravi ljudi. Ukoliko sumnjate da i vi imate neki stupanj osjetljivosti na gluten, educirajte se, osvijestite problem i obratite se liječnicima i dijetetičarima koji će vas uputiti u daljnji postupak. Mislite na sebe i svoje zdravlje, djelujte na vrijeme.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels, Pinterest