Škola trčanja posljednjih je godina najpopularnija škola u proljeće
Moderan stil života učinio nas je ‘sjediocima’, a takav način života dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Ne čudi stoga kako je trčanje među najpopularnijim rekreacijskim sportovima u Hrvatskoj. Trče svi – mladi, stariji, žene, muškarci, djeca… Točna evidencija rekreativnih trkača ne postoji, no dovoljno je okrenuti se oko sebe i uočiti velik broj strastvenih trkača i trkačica. Ako sami još uvijek niste jedan od pasioniranih trkača, onda ste definitivno u manjini.
PRIDRUŽI SE PROJEKTU #bitidomanijekoma!
Liječnici nas odavno upozoravaju na posljedice sjedilačkog načina života zbog čega razvijamo sklonost raznim oboljenjima. Ovakav nezdrav način života dovodi nas pred zid zbog čega se sve više ljudi okreće tjelovježbi i zdravom životu. Trčanje kao sport ili rekreacija stvorena je za sve dobne skupine. Ne pomaže samo da se dobro osjećate i izgledate, te imate bolju kondiciju i snagu, nego je i savršen način da se psihički rasteretite i smanjite stres (dokazano je da se tijekom trčanja oslobađa endorfin, enzim zadužen za naše dobro raspoloženje!) uvjetovan našim svakodnevnih obvezama, jača srce, krvne žile i pluća, ali i pomaže u mršavljenju…
O popularnosti trčanja razgovarali smo s Nedeljkom Vareškićem koji je među prvima u Hrvatskoj pokrenuo školu trčanja
Sve su to razlozi zašto početkom proljeća novi trkači pohode škole trčanja. Zašto čak i oni koji su mislili da im trčanje baš i nije omiljeni sport, bojažljivo počinju navlačiti tenisice na noge i kreću u osvajanje prvih kilometara u svom životu. O popularnosti trčanja najbolje će nam otkriti jedan od pionira škola trčanja u Hrvatskoj, Nedeljko Vareškić, koji je ovog proljeća u svoju Trčaonu upisao jubilarnu, 10. generaciju trkača.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/03/tekst1_Nedeljko-Vareskic.jpg
”Moram li izdvojiti jedan, najčešći, motiv zašto sve više ljudi trči, onda je to definitivno želja za stjecanjem bolje tjelesne forme. Ljudi često osvijeste da su se fizički zapustili i požele to promijeniti. Počnu intenzivno razmišljati o zdravlju i požele biti više fizički aktivni. Tu se pojavljuje trčanje kao sinonim za kretanje i tjelesnu aktivnost. Škole trčanja svim odraslim građanima pružaju mogućnost za ponovni povratak kretanju i fizičkoj aktivnosti na njima primjeren i prilagođen način. Zbog fizičke aktivnosti i činjenice da se puno bolje osjećaju, mnogi i nakon školica nastavljaju s trčanjem. Na to se direktno naslanjaju i psihološke dobrobiti koje nosi ovaj sport – lakše se nositi s brigama i stresom, stvaraju se nova prijateljstva i logično je da se trkači bolje osjećaju”, otkriva Nedjeljko.
Škola trčanja savršen je poligon za nova poznanstva i prijateljstva
U školama trčanja treninzi se odvijaju tri do četiri puta tjedno, a trkači provode dva sata vremena s ljudima u zajedničkoj aktivnosti u kojoj svi uživaju. Tako škola trčanja postaje zapravo savršen poligon za nova poznanstva i prijateljstva što je definitivno potrebno u ovim užurbanim vremenima. Evidentno je i sve manje onih koji su skeptični prema školama trčanja (jer, zašto će ti škola da bi naučio trčati?) i sve više onih koji potvrđuju sve dobrobiti ovog bazičnog aerobnog sporta.
”Često smo skeptični kada čitamo članke o dobrobitima trčanja jer zvuče predobro da bi bili istiniti. Često ih čak manje ili više svjesno ignoriramo. No, kada ste dugo u trčanju i kada sami iskusite sve te dobrobiti koje trčanje nosi, ne želite ga se odreći i pod svaku cijenu pokušavate redovito trenirati. Možda ste se i vi naslušali žalopojki svojih prijatelja i kolega o tome kako su izvan sebe jer ih nešto boli pa ne mogu trenirati. Njima se svijet raspada, a vama ništa nije jasno. Lako se navući na trčanje”, nastavlja naš sugovornik.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/03/tekst2_Trcaona.jpg
Prednost trčanja je i što može biti pojedinačni sport. Trčati se može u vremenu koje sami odredimo i nismo ograničeni dostupnošću prijatelja koji su potrebni za grupne sportove. Takva fleksibilnost da trening odradimo kad god nam paše – u 23 sata ili u 5 sati ujutro još je jedan plus za trčanje u ovim užurbanim vremenima. Osim toga, rekreativno trčanje se preporuča zaista svima. Naravno, postoje medicinska stanja koja priječe bavljenje trčanjem (i drugim tjelesnim aktivnostima) no to su stanja s kojima su osobe sasvim sigurno upoznate od strane svoga liječnika. Kod trčanja je jako važno upozoriti na način kako se njime baviti.
Kod trčanja princip nije što više – to bolje
”Nikako i nikad ne smije biti princip što više – to bolje. Naprotiv. Važno je imati provjeren program koji uzima u obzir vaše trenutno tjelesno stanje i koji se prilagođava vama. Tako nešto je nemoguće pronaći na internetu. Zato je važno angažirati osobnog trenera ili se učlaniti u školu trčanja ili atletski klub koji ima programe namijenjene rekreativcima. Ponavljam, jako je važno da program uvažava vaše trenutno tjelesno stanje i da ima laganu progresiju, a ne da radite na način kao da se pripremate za Olimpijske igre’, upozorava Vareškić.
Škola trčanja je poseban program koji traje osam mjeseci, pa je za očekivati da možda neće svatko izdržati do njezinog kraja unatoč najboljoj volji. S Nedjeljkom smo razgovarali i o tome koji postotak polaznika nastavlja trčati nakon školice, a koliko je onih koji će se predati i na kraju ipak odustati. I o čemu to zapravo ovisi.
https://www.slowliving.hr/wp-content/uploads/2020/03/naslovna_trcaona.jpg
”Škola trčanja početnike polako uvodi u trčanje i polako vraća u tjelesnu formu o kojoj smo na početku pričali. Najčešći razlog za odustajanje je nedostatak vremena za bavljenje trčanjem. Ljudi teško pronalaze vrijeme za sebe. U nedostatku vremena prvo žrtvuju svoje slobodno vrijeme, ono koje najčešće vezujemo za sport i relaksaciju. Generalnog postotka koliko ih odustane tijekom trajanja školice, nema. Jedne godine ostane 80% novih trkača, druge godine 30%. No važno je istaknuti kako skoro nitko ne odustaje zbog trčanja samog, uvijek su to neki drugi razlozi. I mnogi se vraćaju u program škole čim uspiju riješiti razlog svog odustajanja. Neki naši članovi već pet, šest godina svako proljeće kreću s programom škole trčanja. Kad odustanu jave se s porukom: Vraćam se iduće proljeće! Najvažnije je ne prekrižiti trčanje i tjelesnu aktivnost u trenutcima kada se procijeni da se moramo pozabaviti nekom važnijom životnom situacijom”, objašnjava Nedeljko.
Pazite se trčanja! Može vam opasno promijeniti život. Nabolje!
Na kraju posebno ističe jednu ‘zabrinjavajuću’ stvar za sve koji planiraju ove godine početi trčati. ”Trebaju biti spremni da će im trčanje možda promijeniti život toliko da si to sada ne mogu ni zamisliti. I to je najveća ”opasnost” trčanja. Donijeti odluku o redovitom odlasku na treninge ključno je za uspjeh. Naime, kao što sam već rekao, trčanje je izrazito aerobna aktivnost koja traži redovitost kako bi se postepeno ulazilo u formu. Ali isto tako forma se brzo gubi ako se pauzira. Zbog toga što se postepeno ulazi u formu, napredovanje je gotovo neprimjetno. No, oduševljenje ne izostaje kad shvatite kako ”odjednom”, nakon mjesec, dva treniranja, možete trčati 10 minuta u komadu, a kada ste krenuli niste mogli ni minutu.”
Uglavnom, pazite se trčanja, jer vam opasno može promijeniti život. Nabolje!
Tekst: Nina Bošković
Foto: Trčaona