Danas se jako puno govori o utjecaju ekrana na koncentraciju, fokus i općenito mozak djece. No, zašto onda i dalje svjedočimo prekomjernom korištenju istih? Postavlja se pitanje – tko je za to odgovoran? Ako znamo da djeca uče najviše iz primjera, kako onda možemo i pomisliti da imamo pravo djecu upozoravati na vrijeme provedeno na mobitelima dok svoj držimo u ruci?
Znanstvena istraživanja svakim danom sve više dokazuju kako pretjerano korištenje interneta negativno utječe na mentalno zdravlje mladih, kao i onih malo starijih. Pronašli smo veliko istraživanje koje je provedeno u Koreji na čak 29 811 učenika i rezultati su jasno pokazali kako su djeca koja pretjerano koriste internet sklonija depresiji, suicidalnim mislima, osjećaju besmisla, ali i osjećaju kao da žive pod stalnim stresom.
Budući da čak 30 posto učenika u Hrvatskoj internet koristi više od četiri sata dnevno i četvrtina od toga je svjesna da je previše uronjena u virtualni svijet, krajnje je vrijeme za ozbiljne reakcije.
Koliko vremena djeca mogu provesti uz ekran prema preporukama stručnjaka?
Veliki izazov za roditelje danas je ograničiti vrijeme provedeno uz ekrane. Kako biste bili sigurni da vrijeme pred ekranima ne ugrožava razvoj mozga vašeg djeteta, Američka udruga pedijatra izdala je preporuke za vrijeme pred ekranima ovisno o uzrastu. Dijelimo ih s vama.
Djeca do 3 godine
0 minuta
Djeca od 3 do 4 godine
Do 1 sat dnevno
Djeca od 5 do 10 godina
Do 1 sat i 30 minuta
Djeca od 11 do 13 godina
Do 2 sata dnevno
Danas kada imamo jasno definirano preporučeno vrijeme koje djeca mogu provesti pred ekranima, a da to ne šteti njihovom zdravlju, odgovornost je na roditeljima. Jasne granice u odgoju često su presudne, kako za mentalno, tako i za fizičko zdravlje naše djece.
Koliko vremena u stvarnosti djeca provode pred ekranima?
Istraživanja su pokazala kako u Americi adolescenti provode nevjerojatnih 7 sati ispred ekrana, dok u Hrvatskoj provode oko 4 sata, što je također zabrinjavajuće. Vrijeme je za promjene koje nam, srećom, i dolaze. Naime, nedavno je pokrenut program „Alati za moderno doba” u organizaciji Hrvatskog Telekoma (HT) i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji potiče ulaganje u odgovorno ponašanje djece i mladih u virtualnom okruženju.
Što roditelji mogu napraviti?
Umjesto da mi odrasli odgovornost prebacujemo na vrijeme u kojem živimo i pravdamo se objašnjenjima kako danas svi školarci pretjerano koriste internet, pokušajmo djeci dati pozitivan primjer. U nastavku smo izdvojili nekoliko prijedloga od kojih možete početi.
- Pri dolasku doma, ostavite svoj mobitel na ulazu te potaknite dijete na napravi isto
- Uvedite dane društvenih igara te pozovite ponekad i prijatelje vaše djece. Tako će vaš utjecaj biti još značajniji
- Potičite djecu na fizičku aktivnost tako što ćete poslijepodneva provoditi u šetnjama ili ako ste u mogućnosti u prirodi
- Ako vaše dijete ima sklonost za sport ili umjetnost, upišite ga na poslijepodnevne aktivnosti
- Ako ste primijetili da vaše dijete voli čitati, organizirajte kućni book club u sklopu kojeg ćete zajedno s djetetom čitati knjige i poslije ih komentirati. To naravno trebaju biti knjige koje su sklone dobi djeteta. Kada budete zajedno tumačili različite likove, potaknut ćete djetetovu maštu, ali i razumijevanje emocija, što samo po sebi razvija empatiju
- Ako vaše dijete uživa u hrani, možete organizirati kulinarske večeri s djetetovim prijateljima gdje ćete im primjerice vi pripremiti tijesto za pizzu, a njima prepustiti ostatak
Ovo su samo neke ideje koje će vam možda rasplamsati maštu i pokazati kako i vi kao roditelj možete značajno utjecati na vrijeme koje vaše dijete provodi na mobitelu i to nježno bez ozbiljnih restrikcija.
Javili smo se pokretačima projekta s nekoliko pitanja kako bismo saznali više o ovom projektu koji je našoj djeci očito neophodan za zdravije ponašanje u svijetu tehnologije.
Daniel Hajden, stručnjak za korporativne komunikacije u Hrvatskom Telekomu
Kako je došlo do suradnje između Hrvatskog Telekoma i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?
Hrvatski Telekom već dugi niz godina, ulaže u STEM obrazovanje te razvija digitalne alate i provodi programe opismenjavanja, prepoznajući tehnologiju kao ključni „alat“ za bolju budućnost. Uz to, naglasak stavljamo na odgovornu i sigurnu upotrebu digitalne tehnologije, posebno kod djece i mladih koji su najranjivija skupina u online okruženju.
Kroz suradnju s ERF-om i provedbu programa „Alati za moderno doba”, cilj nam je omogućiti sretnije i sigurnije odrastanje, kako današnjim, tako i budućim generacijama školaraca u Hrvatskoj. Projekt će u prvoj školskoj godini 2023./2024. obuhvatiti ukupno šest interaktivnih edukacija za buduće voditelje (stručne suradnike i nastavnike u osnovnim školama) u pet gradova. Dvije edukacije održat će se u Zagrebu te po jedna u Osijeku, Rijeci, Varaždinu i Dubrovniku. Na taj način planiramo pokriti više od 100 osnovnih škola iz čak 17 županija, s ciljem proširenja na cijelu Hrvatsku u narednim godinama.
Ovim programom prvenstveno želimo smanjiti zabrinjavajuće statistike rizičnog ponašanja adolescenata na internetu, koja uključuju i različita neugodna iskustva s kojima se svakodnevno mogu susretati, od dijeljenja neprimjerenog sadržaja, nošenja sa stresom pa sve do vršnjačkog nasilja. Cilj nam je stvoriti sigurnije virtualno okruženje za mlade kako bi im se omogućila kvalitetnija interakcija u digitalnom svijetu.
Prof.dr.sc. Neven Ricijaš – voditelj projekta
Na koji način će roditelji biti uključeni u vaš projekt?
Preventivni program „Alati za moderno doba“ primarno se usmjerava prema djeci. Ona sudjeluju u 11 strukturiranih radionica kojima je generalni cilj osnaživanje učenika te razvoj socioemocionalnih vještina značajnih prilikom korištenja digitalnih tehnologija i, općenito, funkcioniranja u modernom dobu. Sve navedeno se provodi sa svrhom preveniranja ekscesivnog, problematičnog i rizičnog ponašanja u virtualnom okruženju.
Značaj ovoga Programa je da ima namijenjene aktivnosti za važne odrasle osobe iz socijalnog okruženja učenika.
Roditelji i članovi Učiteljskog vijeća škole obuhvaćeni su najmanje jednim interaktivnim predavanjem čiji je temeljni cilj unaprijediti njihova znanja i vještine, odnosno njihove roditeljske i pedagoške kompetencije za osiguravanje zdravog i balansiranog korištenja interneta kod djece, kao razvoj osobno odgovornog ponašanja u virtualnom okruženju.
To postižemo kroz teme vezane uz opće razumijevanje ponašajnih ovisnosti i što je u modernim tehnologijama tako privlačno da može dovesti do preokupiranosti i ekscesivnog ponašanja. Zatim kroz kratko poučavanje o novim fenomenima rizičnih ponašanja koja su baš specifična za online okruženje, ali i na koji način roditelji mogu pozitivno pridonijeti cjelokupnom ishodu Programa za svoje dijete.
Dodatno, sadržajno se naglasak stavlja i na razumijevanje društvenih mreža i videoigara gdje se roditeljima pružaju točne i znanstveno utemeljene informacije, budući da u ovom području postoji puno mitova i često pogrešnih uvjerenja. Sva znanja stavljamo u kontekst temeljnih psiholoških potreba imajući na umu kako one leže u podlozi naše motivacije za sve što radimo pa tako i za funkcioniranje u virtualnom okruženju.
U konačnici, roditelji će kroz ovo interaktivno predavanje dobiti i neke savjete oko sigurnosnih aspekata korištenja interneta njihove djece (primjerice, aplikacije za nadzor i zaštitu djece) te postavljanja pravila i granica, kao i preporuke vezane uz komunikaciju s djecom o obuhvaćenim temama. Ovakvim pristupom vjerujemo da će roditelji imati priliku osnažiti i sebe u vlastitim odgojnim ulogama, no dobiti i „alate“ za pružanje podrške djeci u razvoju odgovornog ponašanja u virtualnom prostoru.
Istaknuo bih i da jedna radionica za djecu uključuje aktivnosti zajedničkog ispunjavanja radnog lista s roditeljima, a kojim su obuhvaćene teme vezane uz online svijet. Naziv te aktivnosti je „Koliko moji roditelji znaju o rizicima modernog doba?“. U toj radionici za učenike, djeca imaju zadatak, kroz nekoliko pitanja, kod kuće provjeriti znanje svojih roditelja o digitalnim tehnologijama. Roditelji ispunjavaju jedan „mini test“ a djeca im onda pružaju točne informacije koje su naučili tijekom radionica. Osim što će roditelji time provjeriti svoje (ne)znanje, aktivnost služi i za otvaranje zajedničke komunikacije unutar obiteljskog okruženja te za motiviranje roditelja na aktivno uključivanje u Program „Alati za moderno doba“.
Što mislite kako roditelji svojim primjerom mogu utjecati na zdravije korištenje tehnologije kod djece?
To je tema koja je također sastavni dio predavanja. U psihologiji jako dobro znamo koncept učenja po modelu. On se odvija više ili manje svjesno, odnosno posredno i neposredno. Djeca neće samo imitirati ponašanja roditelja, već će život u okruženju u kojem se njeguju određeni obrasci ponašanja, rituali i pravila dovesti do spontanog prihvaćanja i integriranja vrijednosnog sustava koji podržava takva ponašanja. Stavimo li to u kontekst korištenja digitalnih tehnologija, roditelji zaista trebaju na svakodnevnoj razini svojim primjerom demonstrirati ono što očekuju od vlastite djece. Pojedinim roditeljima, ovisno o vrsti posla koji rade, to može biti posebno zahtjevno. Ukoliko njihov posao nema fiksno radno vrijeme te podrazumijeva neprestanu dostupnost preko mobitela ili računala, teško je biti model uz objašnjenje „Ovo je vezano uz posao, to je bitno!“ budući da će djeca to stavljati u svoj unutarnji svijet, svoj sustav vrijednosti i prioriteta, a to su vršnjački odnosi. Oni će tada automatski pomisliti „Ovo moje je vezano uz moje prijatelje i to je jednako bitno!“. Zaista se pokazuje kako su djeca osjetljiva na dvostruke standarde.
Na općenitoj razini, smjernice koje bi trebale vrijediti za sve roditelje i sve obiteljske interakcije, možemo svrstati u tri skupine. To su sljedeće generalne situacije u kojima bi roditelji trebali voditi računa o vlastitom korištenju mobitela i očekivanjima koja imaju od svoje djece: (1) Oko stola, (2) Oko školskih obveza, (3) Oko našeg vremena.
Zajednički objedi i razgovori koji se vode ‘oko stola’ važan su dio odgoja, rutina i rituala, obiteljske atmosfere, povezivanja i komunikacije. To bi trebalo biti vrijeme bez digitalnih uređaja – kako za djecu, tako i za roditelje.
Zatim, kada dijete piše domaću zadaću, uči ili obavlja zadatke za školu, svakako je poželjno da ima ugašen zvuk mobitela, da ne gleda notifikacije te se koncentrirano usmjerava na ono što radi. Sve notifikacije ometaju proces „uranjanja“ u temu, otežavaju aktivno usvajanje gradiva i pamćenje. Istovremeno, pomažu li roditelji svojem djetetu u izvršavanju nekih školskih zadataka, i oni bi trebali ugasiti notifikacije te pokazati kako su sada „predani“ svojoj mentorskoj ulozi i usredotočeni na sadržaj zajedno s djetetom.
Na kraju, ne smijemo zaboraviti da s vremena na vrijeme postoje trenuci koje zovemo „naše vrijeme“. To su neki posebni izlasci, događaji, izleti ili razgovori. Takvi trenuci također traže kompletnu prisutnost i posvećenost. Mobiteli, odnosno digitalne tehnologije, omogućuju pristup virtualnom okruženju i interakcijama koje nisu ovdje i sada fizički prisutne. Neovisno o našim kognitivnim kapacitetima za paralelno funkcioniranje u „oba svijeta“ ili, što popularno kažemo, na više mentalnih kolosijeka, nužno je istaknuti da na emocionalnoj razini mi ne možemo biti paralelno posvećeni. Stoga roditelji trebaju voditi računa o emocionalnoj prisutnosti u interakcijama svoje djece. Drže li se tog principa, bit će i dobri modeli za korištenje digitalnih tehnologija kod svoje djece.
Tekst: Slowliving.hr
Foto: Pexels, Hrvatski Telekom