Božićno vrijeme uspijeva što niti jedno drugo ne može.
Izvlači osmijeh, sjetu, mirise, uspomene, zadovoljstvo, tugu i miks svega toga.
Priče koje pred očima nude starce i unuke, posebno me dotaknu.
Bilježim sada nešto upečatljivo, a odnosi se na životnu podršku, što sam obradila i na psihoterapijskoj seansi – radi se o tome da u teškim životnim situacijama, ili na mjestima na kojima osjećamo nelagodu uz sebe nosimo fotografiju ljudi koji su podrška koju pamtimo iz djetinjstva. Dugo sam nosila sliku bake i djeda u svojoj torbi.
Moje srce vječno razgale reklame poput ove kada vidim snažne veze unuka i djedova, ne samo uoči Božića nego i općenito.
Jedan topli dom, jedna obitelj jedan dobri djed i dobra baka, naše teme, osmijesi i uspomene. Pamtim kako je kroz suze pričao djed, kako je, kad sam imala tri godine, vezao konopcem moj bicikl i mene da mu ne mogu bježati po gradu. To sada rade Kinezi, a on je bio čovjek ispred svoga vremena, smiješan i dosjetljiv.
Bio je očaran povrćem iz plastenika, a za Njemačku je rekao da je tužna zemlja.
Okupljao je obitelj oko jednog stola, pjevao pjesme i imao pravila.
Djeca trebaju razumijevanje i smjer, ali i pravila i autoritete. I to sam u njemu, na neki način, imala ja.
Kad sam mu rekla da sam se zaljubila i to ozbiljno rekao mi je da ne dolazi u obzir dok ne završim fakultet.
Kad sam došla sa diplomom, čekali su me s buketom svježe ubranog cvijeća, iz vrta, složenog točno tako da znaš da ga je baka slagala. Stil joj ne možeš promašiti.
Kad sam mu rekla da se selim u Austriju, sa suzama u očima pitao me: ”Pa kud baš ti?”
Kad ga je demencija duboko uzela pod svoje, i dok je ležao na samrtnoj postelji pamtim jedan trenutak i jednu kristalnu suzu na samom rubu oka.
Pa sam ga pitala: ”Dedo, znaš li tko je ovo?”
Meni stranim, dubokim, nepoznatim glasom koji napušta rekao je: ”Kako neću znati, moja Inga, dedino zlato.”
Trajalo je samo jedan trenutak – potom se izgubio sjaj.
Hvala moj mudri, dobri.
Ostavio si u nasljedstvo svojim potomcima neizbrisiv trag i paletu svih emocija.
Pokazao si da muškarcima nije zabranjeno plakati, i da su obično – oni koji to ponekad prakticiraju najbolji ljudi na planeti.
Zauvijek bit ćeš, zauvijek bit ćete – moj Božić.
Ne zaboravite bake i djedove na ognjištima što su sami ostali.
Moglo bi vas zanimati i: Pretvorite ovaj prosinac iz stresnog mjeseca u zahvalni
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić;