Kada sam prvi puta upoznala Dórin, odmah sam prepoznala posebnu senzualnu i jaku umjetničku energiju koja iz nje izviruje. Na van nježna i empatična, a iznutra puna snažne kreativne energije, Dorin je svoju strast pronašla u slikanju. Pandemija koronavirusa bila je razdoblje koje je mnoge stavilo na kušnju, a Dorin je u slikanju pronašla svoje utočište. U to vrijeme, kada su se osobne i globalne krize isprepletale, slikanje joj je postalo meditativna terapija, način na koji je transformirala svoju unutarnju borbu i nesigurnost u nešto ljepše i trajnije.
Kao majka, supruga i poduzetnica, Dorin je naučila kako vrijedno balansirati svoje vrijeme između obitelji i platna. Organiziranost koju je njegovala od školskih dana omogućava joj da svoju strast prema umjetnosti uklapa u svakodnevni život. Kao dokaz da je moguće postići sklad i u najzahtjevnijim okolnostima, uhvatili smo je između brojnih obaveza i popričali o njenom radu i slowliving ritualima.
Kada i kako si otkrila svoju strast prema slikanju? Možeš li podijeliti trenutak ili doživljaj koji te potaknuo na taj put?
Sve je krenulo za vrijeme pandemije korona virusom. Taj je period svima bio vrlo izazovan i u slikanju sam našla spas. Bila je to neka vrsta meditativne terapije za mene. U tom periodu sam bila po prvi puta trudna i prolazili smo kroz jedno poprilično teško, kaotično ali i lijepo razdoblje. Sve svoje emocije prenosila sam na platno. Tada je slikanje postalo moj hobi, a evo sada i posao.
Kako u svakodnevnom životu pronalaziš vrijeme i prostor za svoj kreativni izraz unatoč obavezama koje imaš kao poduzetnica, majka i supruga?
Rekla bih da sam još od školskih dana vrlo organizirana, naučena sam na raspored i na rad, i to je način na koji ja funkcioniram. Ponekad je teško i naporno, ali s vremenom sam naučila balansirati između obveza i sve rješavati prema nekom prioritetu. Obitelj mi je na prvom mjestu, te ako je na tom polju sve u redu onda automatski bolje funkcioniram i u poslu.
Kako ti umjetnost pomaže usporiti i više cijeniti trenutke? Postoji li neka osobita tehnika ili proces koji koristiš da ostaneš prisutna dok stvaraš?
Umjetnost ne možeš siliti, stvaraš kada imaš inspiraciju. Naučila sam slušati sebe i ići kroz život dan po dan, jer nikad ne znaš što ti sutra donosi. U procesu stvaranja bitna mi je glazba te samo pratim svoje unutrašnje stanje. Ako sam u nekom težem, stresnijem periodu pustim prstima da na platno sve to izbace iz mene i obratno, kada sam u miru i nekoj ravnoteži takve emocije prenosim u djelo. Nerijetko se dogodi da su djeca uz mene dok slikam i glazba je ta koja pruža mir i meni i njima. Kako se kaže – svatko bude u svom filmu. :)
Kako se nosiš s kreativnim blokadama, ako ih ikad doživiš?
To je taj moment kada shvatiš da ništa ne ide na silu. Jednostavno si dam malo vremena i primijetila sam da čim otpustim taj osjećaj blokade, inspiracija vrlo brzo nadođe.
Kako reagiraš na povratne informacije o svojim radovima, posebno kada su izloženi u javnim prostorima?
One su mi samo vjetar u leđa i motivacija za ići naprijed. Jako me usrećuju emotivne i pozitivne reakcije ljudi, publike nakon susreta sa mnom ili nakon art talk-a. Iza svake moje slike stoji neka moja životna priča, trenutak, emocija, a kada ljudi sve to čuju onda je cjelokupan dojam na još nekoj većoj i ljepšoj razini.
Koji su tvoji budući planovi ili projekti na koje se posebno veseliš?
Ja sam ti jedna od onih koja voli raditi i pripremati sve u tišini i vodim se onom “It is not done until it’s done”. Radim trenutno na više strana i u suradnji sa sjajnim brandovima pripremamo fantastične projekte. Isto tako veseli me i svaka narudžba klijenta obzirom da stvaram i po narudžbi. Neopisiva sreća je kada pošaljem gotovu sliku klijentu znajući da će djelić mene krasiti njihov dom, ured i sl. Mogu ti otkriti da sam trenutačno u stvaranju svojeg drugog opusa te se nadam i vjerujem da se do kraja godine vidimo na izložbi.
Moglo bi vas zanimati i: Održane su još jedne INSPIRACIJE: Snaga priče, umjetnosti i zajedništva.
Tekst: Martina Kolarić
Foto: Dórin Zelenika