Tako je ljekovito probuditi se u tišini, skuhati vlastitu kavu ili čaj i uživati u prekrasno zamršenoj punoći jutarnje tišine, a pritom ostati miran i sabran bez da smeta bilo kakva vanjska buka.
Imam dojam kao da s godinama nestaje magla, polagano se čisti put ka onomu što ili tko jesam. Često sam oduzimala sebe sebi – komad po komad u prašnjavim cipelama s mjerama tuđih koraka.
Opraštam si.
Uživam u prilikama,
u svijetu mogućnosti,
svijetu ljudi koji su otvoreni za ljubav.
Tvrdim da su najljepši darovi oni kojih često nismo ni svjesni, zapravo nevidljivi – u obliku prilika, koje dobijemo svakim novim jutrom.
- prilika da naučimo suzbiti očekivanja
- prilika da mijenjamo sebe, a ne druge
- prilika da svojom istinom dajemo primjer
- prilika za zreliju verziju nas samih
Posljednjih godina sam se toliko puta našla u situaciji gdje sam bila ljuta na sebe jer sam popustila, jer sam nekomu ili nečemu dala još koju iskrenu priliku, a sada razumijem…
Kada se vodimo dobrotom koja je u nama usađena, onda smo u stanju svakodnevno tražiti dobro i u drugima. Zato se ne želim kažnjavati jer sam dala milijun i jednu priliku odnosima koji nisu imali dugoročan smisao. To je bilo moje dobro, to je bila vrijednost koju sam nosila u sebi i prirodno je da sam ju davala dalje.
Zahvalna sam na konfliktima, sama sa sobom, kao i sa drugima.
Zahvalna sam za frustracije, ljutnju i strah.
Zahvalna sam što sam naučila da uvijek imam izbor i da uvijek mogu drugačije reagirati.
I kad reagiram onako kako je više prikladno meni i mome miru – shvatim kako sam osvojena, osjećam u sebi zadovoljstvo koje su mi donijele godine.
Nema više smisla poklanjati vrijeme apsurdima, egu, narcisoidnom stavu i manipulaciji.
Sada je došao trenutak da ja biram,
a ne da budem birana,
ne da mi bude dodijeljeno,
ne da moram,
ne da trebam,
nego da želim.
Biram ljude koji sa zdravim osmijehom pozdravljaju u prolazu.
Ljude koji žive dostojanstveno i pravedno.
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić, Canva