Vrijeme je za jedan neobičan putopis, bez reda i sa samo jednim pravilom. To pravilo bilo bi da se napravi čaj ili kava, udobno smjesti i krene čitati jer ćete nakon ovoga poželjeti krenuti na put. Ne izmišljam, dok sam objavljivala sekvence našega putovanja javilo mi se zaista mnogo poznanika tvrdeći da su krenuli pretraživati letove, a neki su već u Sevilli dok ja ovo pišem.
Pa idemo provjeriti zašto mi se toliko svidio ovaj dio Španjolske i ima li smisla to što se želim uskoro opet vratiti.
Pa krenimo s kraja.
PLAZA DE ESPAÑA, FLAMENCO, STRAST I ENERGIJA
Plaza de España i posljednja večer u Sevilli živjet će u srcu, vjerojatno, onoliko dugo koliko i moj duh u ovom tijelu. Naravno da smo na ovaj trg došli odmah prvi dan, ali smo se vratili i posljednji jer kad znaš da sutra letiš doma hvata te nostalgija i emocije proživljavaš dublje i bolje. Predlažem vam da provjerite o čemu govorim.
Ovo je najljepši trg na kojem sam ikada bila, ostajem oduševljena sa 58 panoa od keramičkih pločica koje prikazuju Španjolske pokrajine. Neću u povijest ali je priča o samom trgu interesantna te vas pozivam da ju istražite.
Jako volim kad se umjetnost izvodi na ulici.
Jednostavno kao da se izlije unutar moga bića ta doza nepredvidive i nesputane energije koja se prvotno proširi zrakom. Ja kao magnet za ovakve događaje što pršte životom. Godinama sam pokušavala objasniti svom suputniku – suprugu koliko mi je važno da me pusti da gledam, slušam, upijam i plačem ako mi se plače bez da to komentiramo i dovodimo do pitanja zašto. Ovdje sam, napokon, puštena da uživam i stoga ću vam samo reći – FLAMENCO u Sevilli, na trgu Plaza de España događaj je koji se ne može opisati, samo doživjeti i proživjeti.
STRAST, ENERGIJA, PUNOĆA, POKRETI
Dakle, goruća umjetnost ili flamenco, glazbeni žanr ili strastveni ples, emocija ili povezanost s publikom. Vrijedno wish liste!
VESLANJE U KANALU NA TRGU
Glasno se smijem dok moj suprug pokušava veslati tvrdim starim veslima kroz 500 metara dug kanal na trgu. Zamišljate to kao romantičnu scenu iz filmova, ali ona to nije.
Tako da eto, nisam imala volje mučiti ga da napravi savršenu fotografiju iako je kulisa uistinu prekrasna i po mom ukusu. Veslanje u ovom kanalu pretvorilo se u uspomenu za život jer smo imali blizak susret s ostalim veslačima koji jednako kao i moj suprug nisu mogli kontrolirati svoje mini brodove. U sjećanju će mi ostati glasan smijeh, uz činjenicu da su moji dečki uistinu uživali u iskustvu.
LJUDSKOST, OSMIJESI, ŽAMOR S ULICE, BOGATSTVO MIRISA I OKUSA
Koliko god bila šarena, bogata prirodnim dobrima, obasjana Suncem, okupana morem, obilježena plesnim pokretima, mirisima u zraku – Andaluzija će mi zauvijek u mislima mirisati na ljudskost, na osmijehe, žamor s ulice, smijeh iz restorana.
Sevilla će mi mirisati na gazpacho, mediteransku kuhinju, pržene ribe, na paellu, na razne salate, avokado, pečene paprike, kozice, na voće – puno voća.
Ovim povodom moja preporuka za odličan restoran u četvrti Triana. La Salina restoran.
Zasluženo naručujemo pola jelovnika jer jednom se živi, a tapasi u Španjolskoj su toliko ukusni da će probuditi maštu svakomu tko je sretan što ima priliku posjetiti ovu životom bogatu zemlju.
U ovoj četvrti ne propuštamo priliku posjetiti muzej Centro Cerámica Triana i bogatu keramičku tradiciju, a ne izostaje niti posjet čuvenoj tržnici Mercado de Triana.
ZALAZAK SUNCA
Jednu večer, prije zalaska Sunca osigurajte si mjesto na najvećoj drvenoj građevini na svijetu – Metropol Parasol.
Znate što, dosjetila sam se kako bih vam opisala što sam osjećala dok sam s ovog mjesta gledala Sunce kako pozdravlja grad.
Ovako ćemo, probajmo zajedno… stavite ruku na kožu na dijelu gdje je smješteno vaše srce. Zatvorite oči i slušajte otkucaj.
Polako, umirite se na tri minute, isključite se i zatim otvorite oči.
Ako ste ovo uradili pravilno, osjetili ste povezanost sa svojim tijelom. Ja sam osjetila zahvalnost jer sam živa i danas, jer me moje tijelo služi.
Na visini od 30 metara osjetila sam povezanost s gradom, zahvalnost za jedan spektakularan zalazak Sunca i priliku da stojim na jednoj od lokacija koje sam godinama sanjala.
DOBRO JUTRO, BRUNCH I RITAM GRADA
El Pinton, lokacija koju sam podcrtala crvenom. A vjerujte da to trebate napraviti i vi. Brunch, kava i onaj osjećaj hej da, u Sevilli si.
Idem dalje, želim osjetiti ritam grada i šetati ulicama šarmantnog dijela grada Santa Cruz.
Otkrivam prekrasan mali trg u čijem se središtu nalazi fontana. Obilazim obližnji tapas bar i biram za sebe jedno mjesto na kojem sjedi stariji bračni par potom odlazim niz ulicu i vizualiziram kako se oni po mom povratku ustaju i ja zauzimam svoj stol.
Imala sam sreće i ovaj put.
Tapas bar koji ću vam od srca preporučiti zove se Café Santacruz.
Čitam svoju knjigu, pijem vino, jedem svoj obrok i opet razmišljam o tome što je to tako čarobno u ovom gradu.
Gledam vrh tornja La Giralda, slikoviti simbol Seville, danas na popisu svjetske baštine UNESCO-a, a ispod njega katedrala koju trenutno ne vidim, a koja je nekada bila džamija za Arape, poslije pretvorena u Crkvu i vjerojatno ju ta kombinacija čini jednom od najljepših uopće (po mom ukusu).
Najveća gotička katedrala, Santa Maria de la Sede sa najvećim oltarom na svijetu i grob Kristofora Columba. Divim se i zbijam šale u sebi misleći na današnje arhitektonske pothvate.
NAMJERNO ZA KRAJ ILI POČETAK
Namjerno, za naš zajednički kraj, a početak mog idućeg posjeta Sevilli ostavila sam velebnu kraljevsku palaču. Kraljevski Alcázar ili jedna od najvećih atrakcija u centru grada za koju idući put kupujemo kartu i dva dana ranije i odlučujemo da smo spremni čekati u redu što ja ovoga puta nisam bila. Umjesto toga, s obzirom da sam dobila četiri sata samo za sebe, odlučila sam ih uložiti na meni svojstven način.
Biram istražiti prekrasnu palaču La Casa de Pilatos (Pilatova kuća) o kojoj prije posjeta nisam znala ništa osim da je andaluzijska palača. Dolazim prije 9 što mi daje priliku da ju istražim prvo potpuno sama, a zatim mi se priključuje skupina turista iz Njemačke što mi otvara priliku da se po prvi put u životu napravim blesava pa zaigram jednu igru. Slušam vodiča i pratim skupinu praveći se da sam u svom svijetu, skupljam informacije i divim se činjenici da odlično razumijem njemački jezik iako je to prije samo par godina bio potpuni vic.
Palača ima kolekciju kipova, od kojih su najznačajniji oni iz starog Rima kao i iz antičke Grčke, eto nas u 5. stoljeće prije Krista. Impresivno!
Casa de Pilatos ima oko 150 različitih dizajna azuleja koje su 1530-ih izradila braća Diego i Juan Pulido. Rekoh, šareno, prekrasno i odmara.
Toliko sam zgodnih informacija skupila, ali napominjem se da mi nije cilj obasipati vas povijesnim idejama. Ja sam sanjar, a te nekomu bitne bitke iz prošlosti prozuje mojom glavom poput proljetnog vjetra. Radije ostavljam fotografije prekrasnog vrta kojeg sam sanjala dvije noći po povratku doma.
JA PRIPADAM JUGU I JUG ŽIVI U MENI
Napominjem još jednom.
Toplina, zagrljaji, pjesma, tapšanje po ramenu, i milijun i jedna situacija zbog koje primijetiš koliko je to ono pravo, ono čemu stremiš. Trgovi puni djece, lopta, lokalci kao jedan, kave, vina, osmijeha. U Andaluziji se živi život, a ne poluživot. Ljudi vole ulicu i ona voli njih.
Je li fantastično to što smo hotel imali u srcu grada, pa sam u svakom trenutku mogla pobjeći na tren i osjetiti kako kuca Sevilla unutar Španjolske priče ili je fantastično to što si nakon još jednog putovanja priznajem nešto važno:
Sposobna sam osjetiti pripadanje izvan svoje tradicije, uvjerenja, granica i kulture. Uvijek spremna prihvatiti ruke što se rašire u zagrljaj.
Moglo bi vas zanimati i: Inga nas je provela kroz svoju omiljenu kavanu u Beču
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić