Danas, više nego ikada, svjedočimo iznimno velikoj involviranosti djece raznim vrstama online sadržaja, koji su često i štetni i zabranjeni. Iako živimo u digitalnom dobu i normalno je susretati se s takvom vrstom izazova, ključno je reagirati na vrijeme i usmjeriti odgojne obrasce u smjeru odgovornog ponašanja.
U skladu s time, mnogi roditelji su svjesni da je kod korištenja modernih tehnologija djeci itekako važno pružiti informacije i prilike da istražuju i koriste tehnološke uređaje u svrhu učenja, ali i zabave. Međutim, problem nastaje kada roditelji moraju raditi, a djeca nakon škole pribjegavaju samostalnom istraživanju koje ih često vrlo lako može dovesti do zabranjenih pa čak i opasnih sadržaja. Poučeni iskustvom, ono što je zabranjeno je tek najzabavnije, osobito kada su djeca u pitanju, a nama ostaje pitanje kako ispravno reagirati, usmjeriti odgoj prema odgovornom djelovanju u online svijetu i koje sve alate i tehnike za praćenje i reguliranje korištenja online sadržaja roditelji danas imaju na raspolaganju?
Obratili smo se dr. sc. Sabini Mandić, s Odsjeka za poremećaje u ponašanju s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i postavili joj nekoliko pitanja na koja je spremno, ljubazno i vrlo stručno odgovorila. Pročitajte njena razmišljanja i korisne savjete u ovom izrazito važnom intervjuu koji slijedi.
Na koje sve načine možemo kontrolirati sadržaj kojem su djeca izložena prilikom korištenja interneta? Koje su najveće ugroze i zabrinutosti za roditelje u tom kontekstu?
U današnje vrijeme, kada tehnologija napreduje „brzinom svjetlosti“, teško je odgovoriti na koje sve načine možemo, odnosno možemo li uopće kontrolirati sadržaje kojem su djeca izložena prilikom korištenja interneta. Aplikacije za roditeljski nadzor, pregledavanje povijesti pretraživanja na mobitelima ili računalima, ograničavanje vremena korištenja određenih aplikacija neki su od načina na koje možemo dobiti uvid u to što naša djeca pretražuju i koriste te ih u određenoj mjeri i kontrolirati, ali smatram kako potpuna kontrola zaista nije moguća. Kad govorimo o online okruženju, kao neki od najčešćih razloga zbog kojih su roditelji zabrinuti su npr. izloženost djece onim sadržajima kojima oni nisu voljno pristupili, kada im primjerice netko proslijedi fotografije ili video materijale koje nisu tražili ili kada im na društvenim mrežama „iskaču“ različiti sadržaji koje nisu pretraživali i slično. Osim toga, lažno predstavljanje na aplikacijama za upoznavanje predstavlja jedan od značajnih rizika u online okruženju, a pogotovo kada su u pitanju djeca i mladi koji velik dio svog vremena provode dopisujući se misleći da u potpunosti znaju tko je „s druge strane ekrana“. To su sve rizici koje online okruženje nosi i koje sigurno neće nestati, a mi odrasli mlade trebamo osnažiti vještinama važnim za odgovorno ponašanje u online okruženju, jednako kao kad smo u djetinjstvu učili voziti bicikl ili naučili da trebamo pozdraviti kada uđemo u trgovinu i slično – to su sve vještine koje smo kroz odrastanje, doduše u nešto drugačijim okolnostima – učili.
Koji alati i aplikacije danas postoje za pomoć roditeljima za nadzor, praćenje i kontrolu dječjih digitalnih aktivnosti? Gdje proučiti što koja aplikacija nudi i kako ih ispravno koristiti?
Danas postoji zaista velik broj mogućnosti nadzora i kontrole korištenja koje pružaju same telekomunikacijske kompanije, ali i aplikacije za roditeljski nadzor. Kada govorimo o mogućnostima koje nude telekomunikacijske kompanije, tu podrazumijevamo ograničenje korištenja kućne bežične veze (Wi-Fi) u određeno vrijeme, za određene sadržaje i slično. S druge pak strane, imamo čitav niz aplikacija za roditeljski nadzor koje pružaju različite mogućnosti. Naravno, besplatne verzije uglavnom imaju ograničene mogućnosti, dok one koje se plaćaju imaju čitav niz mogućnosti nadzora i kontrole sadržaja kojima djeca pristupaju putem svojih pametnih telefona. Kao neke od najpopularnijih aplikacija, barem na našem području, navode se Qustodio, Family Link te Kaspersky Safe Kids. Opise pojedinih aplikacija moguće je pronaći prilikom same instalacije, kao i upute za uporabu u kojima je detaljno opisano što koja aplikacija nudi. Uglavnom je riječ o „user-friendly“ aplikacijama koje nisu pretjerano komplicirane za postavljanje i instalaciju.
Iako svaka od ovih aplikacija pruža brojne mogućnosti nadzora, potrebno je imati na umu da mladi mogu društvenim mrežama, videoigrama i ostalim online sadržajima pristupiti i s drugih uređaja nad kojima roditelji nemaju kontrolu ni nadzor. Upravo je zato važnije djecu i mlade naučiti kako uravnoteženo i odgovorno koristiti mobilne uređaje, videoigre ili društvene mreže, naučiti ih kako pregledavati sadržaje i kritički promišljati o njima, te razgovarati o tim sadržajima, nego isključivo nadzirati njihove aktivnosti i sukladno tome određivati pravila korištenja.
Što učiniti u slučaju kada primijetimo da djeca pokušavaju zaobići postavljene kontrole zabranjenog sadržaja ili zabranjenog ponašanja na internetu?
Ovdje se može povući paralela i s drugim ponašanjima kod djece i mladih, kada „testiraju“ granice i zaobilaze postavljena pravila – situacija je zapravo ista. Kada djeci dozvolimo izlazak do 21:00 h pa zakasne i dođu u 21:30 h, kako postupamo? Svaki roditelj ima svoj odgojni stil i svaki će drugačije postupiti. No, kao i kod sankcioniranja ponašanja u realnom okruženju, jednaka pravila vrijede i kada je riječ o nepridržavanju dogovorenih pravila u odnosu na korištenje mobilnih uređaja i pregledavanje nedozvoljenih sadržaja na internetu.
U ovom kontekstu bih posebno još željela naglasiti dvije stvari. Prije svega, dijete mora znati da u slučaju nepridržavanja pravila ponašanja slijedi posljedica. I dijete onda sasvim svjesno očekuje posljedicu, ukoliko je ona jasno iskomunicirana i dogovorena. Ovdje je odgovornost na nama odraslima da se dosljedno pridržavamo dogovorenog. Također, jako je bitno da je posljedica realna i ostvariva. Naime, ako zbog izbjegavanja postavljene kontrole na svom mobitelu, djetetu oduzmemo mobitel na mjesec dana, ali mu ga svaki dan vraćamo kad ide u školu, na trening i slično – ta posljedica neće pretjerano utjecati na promjenu ponašanja kod djeteta jer će on i dalje svaki dan imati pristup mobitelu. Nadalje, ne postoji univerzalna kazna koja je učinkovita za svu djecu, a svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i na taj način će i kreirati pravila i posljedice koje slijede. Ono što je važno pritom imati na umu je da bi kazna vezana uz nepridržavanje pravila trebala biti povezana upravo s prekršenim dogovorom ili pravilom, a ne uz svakodnevne aktivnosti. Primjerice, ako zbog pretraživanja zabranjenog sadržaja dijete kaznimo zabranom odlaska na trening, mičemo mu zdravu naviku, alternativu koja mu može poslužiti za odmak od ekrana i virtualnog svijeta.
Može li pretjerana kontrola online sadržaja ograničiti slobodu i autonomiju djece?
Određena razina kontrole je svakako potrebna, pogotovo ako govorimo o djeci osnovnoškolske dobi. Pretjerana kontrola i nadzor – apsolutno da, u velikoj mjeri utječu. Ali ne samo na slobodu i autonomiju, već može utjecati i na brojne druge aspekte njihova odrastanja, sazrijevanja i učenja kako se nositi s različitim situacijama, te na odnos s roditeljima. Ako oni znaju da im roditelji kontroliraju baš svaki „korak“ u online okruženju, moguće je da neće imati potrebu s njima podijeliti neke sadržaje koje su vidjeli, neće imati priliku sami se pokušati roditeljima opravdati ili objasniti zašto su pristupili nekom sadržaju i slično. Svakako smo svjesni činjenice da je u današnje vrijeme puno izazovnije odrastati i da su mladi izloženi sadržajima kojima je nama prije svega nekoliko godina bilo vrlo teško, gotovo pa nemoguće pristupiti. Danas je sve dostupno, potrebno je samo nekoliko „klikova“. Iz toga i ide zabrinutost roditelja, ali i potreba da imaju veću kontrolu nad sadržajima koje njihova djeca pregledavaju. No, ako dijete tijekom odrastanja, već od malih nogu i prvih kontakata s digitalnim uređajima, učimo kako se ponašati u realnom, ali i u virtualnom okruženju, potreba za intenzivnim roditeljskim nadzorom putem različitih aplikacija i slično, zasigurno će biti manja.
Na koje načine možemo ispravno educirati djecu o pravilnom ponašanju online kao i o sigurnom korištenju tehnologija? Odnosno, kako postići zdravi balans između zaštite djece od štetnih sadržaja i neadekvatnog korištenja tehnologija u odnosu na potreban pristup digitalnim medijima u skladu s dobom u kojem živimo?
Tako je, danas je zaista nemoguće zamisliti život bez interneta, digitalnih medija i uređaja koji nam u velikoj mjeri služe, između ostalog, i za obavljanje svakodnevnih školskih i poslovnih zadataka. Kao što sam ranije spomenula, nemoguće je pobjeći od tehnologije i stoga je važno djecu podučiti kako da se odgovorno ponašaju u virtualnom okruženju. Često znamo čuti pitanje od odraslih „Pa zašto je toliko važno učiti mlade kako se ponašati na internetu, nas nitko nije učio, a znamo kako se ponašati?“. Tu je važno spomenuti da je to točno, ali mi smo kroz svoje odrastanje imali nikakvu ili vrlo malu izloženost online sadržajima, a upravo smo tijekom djetinjstva i adolescencije najrizičniji za upuštanje u različita rizična ili pak neprihvatljiva ponašanja, bilo da je riječ o realnom ili virtualnom okruženju. Slijedom navedenoga, važno je osvijestiti da mladi brojne svoje temeljne potrebe koje imaju, poput potrebe za pripadanjem grupi vršnjaka, potrebe za zabavom, slobodom, priznanjem od strane vršnjaka, zadovoljavaju i u virtualnom okruženju.
Rekla bih da prvi korak u radu s djecom i mladima treba biti pružanje znanja o svim prednostima i rizicima, te potencijalnim nepoželjnim posljedicama virtualnog okruženja i digitalnih medija općenito. Osim toga, potrebno ih je naučiti i kako da prepoznaju znakove koji mogu ukazivati na već razvijene probleme u svakodnevnom funkcioniranju, ali i tome kome se mogu obratiti u slučaju potrebe. Samo znanje i informacija o prednostima i rizicima virtualnog okruženja nisu dovoljni za ostvarivanje značajnih promjena u ponašanju mladih, već važnu ulogu imaju i socijalno-emocionalne vještine, koje predstavljaju svojevrsne „alate“, odnosno resurse koji doprinose tome da se lakše i kvalitetnije nosimo s raznim životnim izazovima. Kao najznačajnije vještine kojima moramo podučiti mlade jesu vještine nošenja sa stresnim životnim situacijama i problemima, vještine uspostave i održavanja odnosa, vještine rješavanja problema, vještine uravnoteženog korištenja digitalnih tehnologija, te vještine nošenja s vršnjačkim pritiskom. Osim toga, važno je poticati mlade na kritičko promišljanje o sadržajima u virtualnom okruženju te ih medijski opismenjavati. Na kraju, ali ne manje važno, potrebno je i osnaživati resurse u realnom okruženju, čime će uvidjeti da postoji „offline alternativa“ kako zadovoljiti svoje potrebe.
Vodeći se svime navedenim, ove godine krenule su edukacije za nacionalnu implementaciju programa prevencije ponašajnih ovisnosti i rizičnih ponašanja u virtualnom okruženju „Alati za moderno doba“ koji se provodi u suradnji Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Telekoma. Riječ je o programu namijenjenom učenicima sedmih i osmih razreda osnovne škole, a njime djeci i mladima nastojimo pružiti relevantno znanje i pomoći im u prepoznavanju potencijalnih rizika te ih zaštititi i osvijestiti kako odgovorno postupati online. Osim toga, kroz program se s djecom radi na prethodno navedenim vještinama, čime ih osnažujemo za osobno odgovorno ponašanje i u realnom i u virtualnom okruženju, ali i za uspješnije nošenje sa svakodnevnim izazovima u toj razvojnoj dobi. U okviru programa, osim direktnog rada s djecom, provode se interaktivna predavanja na ove teme i s roditeljima i s članovima Učiteljskog vijeća, a sve s ciljem da u što većoj mjeri djecu, ali i nas odrasle – osnažimo za uravnotežen boravak u realnom i virtualnom okruženju.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Canva