Jedete slatki doručak, poput zobene kaše s voćem, kruh s marmeladom ili smoothie? Ugodno i lijepo je dok jedete, ali brzo nakon konzumiranja osjetite glad i potrebu za još hrane.
Evo kako sam se ja suočila s time. Informirajući se i tražeći podršku od nutricionista došla sam do zaključka da je moj doručak nutritivno relativno bogat, ali da bi bilo bolje da dan započnem s doručkom koji će biti bogatiji proteinima s obzirom da tijekom jutra imam dosta aktivnosti te da mi je energija nakon sna potrebna. Prijedlozi su, možete i pogoditi, uvođenje slanog doručka.
Mnogima pomisao na slani doručak ujutro može izazvati osjećaj mučnine i nelagode. I sama sam bila u toj situaciji sve dok nisam počela uistinu slušati svoje tijelo i nahraniti ga onime što mu nudi kvalitetan izvor energije na samom početku dana. Ne samo energije, već i zadovoljstva, užitka koji može biti na neki način podrška u danu u kojem će se vjerojatno dogoditi da nešto neće ići po planu, da će se neki sastanak oduljiti ili nešto iznenadno.
Ranim buđenjem, i poštivanjem ritma budnosti i sna, želja za hranom u trenutku izlaska iz kreveta nije prva koja se pojavi. No, doručak je uvijek bio važan dio moga dana i tako sam ozbiljno pristupala prvoj hrani koju ću unijeti u svoje tijelo i time poželjeti sebi dobar dan. Osoba sam „slatkog“ nepca, volim slatke okuse i tako mi je slatki doručak bio jedina opcija i način da sa slatkim notama započnem dan.
Međutim, svjesna da već neko vrijeme taj moj relativno uravnotežen doručak od zobi s mjericom proteina, grčkim jogurtom, orašastim plodovima i svježim voće ne drži me sitom i zapravo, budi nagle osjećaje gladi kroz sat do dva nakon jedenja, počela sam istraživati što mogu promijeniti.
Istražujući i savjetujući se s nutricionistima, odlučila sam probati slani doručak. Pomisao da trebam ujutro doći u kontakt sa salatom koju inače obožavam, jajima, sirom i kruhom, nije mi bilo nešto što je izazivalo u meni neko uzbuđenje. Danas je moj doručak, uz naravno dovoljan unos vode, slani doručak koji je najčešće sastavljen od jaja, kuhanih ili poširanih, salate, grčkog jogurta i neke žitarice, bilo nekog integralnog kruha ili proteinskog kojeg sama pripremim.
Kad se sjetim prvih pripreme zobene, išla bih na spavanje s velikom željom i jedva čekanjem kad ću se probuditi samo da pojedem svoj zobeni, topli doručak.
Taj moj slatki doručak je zapravo utjecao na lučenje dopamina u mozgu, neuroprijenosnika koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva, no na kratke staze za razliku od slanog doručka koji možda manje potiče lučenje dopamina, ali potiče proizvodnju energije koja ostaje dulje prisutna. Ono što se događa nakon konzumiranja slatkog doručka je i glukozni skok koji uzrokuje povremenu ili stalno prisutnu žudnju za hranom ili slatkim tijekom dana. Kada konzumiram slani doručak, on sprječava tu pojavu jer je upravo iz razloga što je bogat proteinima održava razinu hormona gladi. Ne znači to potpuno odricanje slatke hrane, već njezino drukčije kombiniranje u obrocima i tijekom dana. Danas tako pojedem kao međuobrok grčki jogurt s borovnicama ili malinama ili ga nakon ručka uvrstim desert, ako mi se jede.
Da se vratim na doručak. Poanta priče je, ako je nekome zobena kaša dobra i odgovara, ne znači da je i vama ili meni. Ako je zobena ne znači da je zdrava. Također, glavna stvar koju danas sve više stišavamo, a jedina će nam dati prave informacije jest slušati svoje tijelo i promatrati kako i što na nas utječe bez da idemo svoja uvjerenja potkrjepljivati i opravdavati kako bi zadovoljili nametnuta društvena pravila o jedenju. Nekome će možda slani doručak „otvoriti“ apetit, a zobena kaša zadovoljiti ono što mu je potrebno. Stoga, ne zaboravimo da je ponekad u redu isprobati, promotriti kako i što na nas djeluje, ali ne dozvoliti sebi previše eksperimentirati jer ipak hrana koju jedemo utječe na naše zdravlje. Također, dobro je imati na umu kojim informacijama se hranimo i kod koga tražimo savjet i podršku.
Ovo je samo jedan tekst na temelju iskustva potkrijepljen istraživanjima na temu konzumacije doručka, uloge hrane na glukozu te doručka na žudnje i želje za hranom tijekom dana.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels