Razmišljate li o odlasku u prirodu ovaj vikend, razmislite o odlasku na Klek, planinu koju svaki planinar posjeti bar jednom u životu, čiji se obrisi nalaze u grbu Hrvatskog planinarskog saveza i kojeg Gušterica zove ‘hrvatskom Tobleronom’.
Odlazak u brda uvijek u sebi nosi dozu uzbuđenja. Čak i odlazak u ona brda i na one planine koje sam već posjetila. Pisala sam kako je Risnjak jedna od takvih. Posjetila sam ga tri puta i uvijek ću mu se rado vraćati. A triput sam vidjela i Kleka diva.
Kuda za vikend? Pa na Klek!
Počeli tek planinariti ili tražili ideju kamo ovaj vikend, Klek se nameće kao dobra ideja. Smješten iznad Ogulina, Klek od milja zovu ‘divom koji spava’. I doista, dolazite li iz pravca Zagreba vrlo brzo ćete uočiti istaknutu planinu s desne strane autoceste. Vršna stijena učinit će vam se poput glave, a Klečice – stjenovite hridi sa sjeverne strane Kleka, poput stopala.
Ja ga, pak, volim zvati ‘hrvatskom Tobleronom’. Što bi naravno bila asocijacija na švicarski Matterhorn. Jest da je Matterhorn (4478 mnm) skoro četiri puta viši od Kleka čiji se vrh smjestio na 1181 mnm, no tko na malo gleda… Znate i sami koliko vrijedi.
A Klek vrijedi! Prilaz mu je moguć s nekoliko strana, a najjednostavniji, da ne velim najkraći i time i najpopularniji, je onaj iz Bjelskog, sela 10ak km udaljenog od Ogulina. Sam uspon do planinarskog doma smještenog na okruglih 1000 metara nadmorske visine možda jest malo strm, ali nije zahtjevan, pa je idealan i za početnike.
Do doma će vam trebati sat vremena, od doma do vrha još 20ak minuta. Upravo to je i zahtjevniji, ali time i atraktivniji, dio staze. Kako je na dijelovima osiguran i željeznom sajlom, učinit će da vam krv malo brže prokola žilama. Barem se meni to svaki put dogodi.
Zašto se uvijek vraćam na Klek?
Još jedan od razloga zbog kojeg se Kleku rado vraćam jest nevjerojatan pogled sa samog vrha na šume i planine Gorskog kotara. U toplijem dijelu godine, oči odmaraju na zalenim valovima šumovitih planina, a pluća se sporo i temeljito, u pravilnom i polaganom ritmu pune svježim zrakom. Na Kleku uistinu možete disati duboko i svjesno.
Osim s vrha, sjajan pogled pruža se i s heliodroma neposredno prije vrha. Taj heliodrom čini mi se i kao mjesto na kojem se zabavljaju vještice! One koje se, prema jednoj od brojnih legendi ogulinskog kraja, okupljaju za olujnih noći na vrhu Kleka. Zbog toga je gotovo tradicija prilikom dolaska do doma ‘zajahati’ metlu. Pa i tako ste u carstvu klečkih vještica! ?
Valja napomenuti i kako je sam dom opremljen pićem, ali ne i hranom, pa u svom ruksaku obavezno ponesite nešto što ćete pojesti nakon zabavnog uspona. Ukoliko ste skloniji tome da pojedete nešto u samom mjestu koje ste posjetili, ne propustite palačinke u restoranu hotela Frankopan u centru Ogulina. Kad ih jednom probate, postat će vam obavezno mjesto svraćanja kad ste u blizini Ogulina. Vikend iz snova? Da, Klek to naročito je!
* Na putu od Ogulina do Bjelskog proći ćete Visibabu, vapnenačku stijenu visoku sedam metara, najtanju pri dnu za koju se uistinu upitate kako se ne sruši. Inače, monolit Visiababa zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode prije 55 godina.
Pročitajte još i kako se naša Gušterica provela na vikend izletu na otok Rab
Tekst: Lucija Biondić aka Gušterica
Fotografije: privatna arhiva