Odlepršala sam za vikend u neku posve drugačiju tematiku, od psiholoških knjiga napravila odmak u želji da se razigram, nasmijem i obratim pozornost na mudra opažanja unutar knjige koju sam svježe dobila na dar. Pročitala sam knjigu Godinu starija, godinu bolja autorice bestselera Kako biti Parižanka u svakoj prilici.
Starost je nešto nevažno, osim ako si sir.
Donosim nezaboravne napomene i zaključke koje će nas već danas potaknuti da budemo zahvalnije jer smo žene, jer imamo priliku živjeti svoj najbolji život bez obzira na dobnu starost, oblik našega tijela, broj bora na licu ili veličinu hlača.
Dakle, u nama žive različite dobi: dob koja nam je određena godinom rođenja i naša emocionalna dob. Dob koju nam je nametnula priroda i ona dob koju možemo sami za sebe odrediti.
Koliko nas je čulo onu čuvenu: „za ljepotu se trpi“? Vjerojatno sve.
Što ako su nas slagali?
Ili bolje pitanje zašto smo im povjerovale?
U danima kada smo toliko stegnute činjenicom da postoje raznorazni zahvati koji će učiniti da nam koža bude glatka, dajte da olabavimo sve te silne želje za preobrazbom i budemo one koje jesmo. Autorica nas napominje da danas stanemo ispred ogledala i za početak olabavimo svoj remen. Zašto smo godinama pristajale na to da nam bude neudobno? Da nosimo neudobne potpetice, hlače u kojima ne možemo doći do zraka, majice koje se lijepe na kožu? Je li vrijedilo?
Naučimo da se moramo osjećati dobro da bismo jednako tako mogle i izgledati dobro.
Trebalo bi nam biti dopušteno da dvaput ostarimo. Prvi put nas to iznenadi.
Drugi bismo put znali uživati u vremenu koje imamo.
Zašto smo povjerovale u izreku da je nepristojno ženu pitati koliko ima godina?
Itekako je uredu i pristojno ukoliko se žena dobro i zdravo osjeća u svojim godinama,
zašto bismo krile?
Ako smo proživjele jedan nevjerojatan život, zašto ga ne bismo s ponosom i nosile kroz godine?
Ako smo pola života prespavale, odale se striktno majčinstvu, izgubile sebe i stigle nas godine, ali smo se u međuvremenu probudile, što je tu loše?
Ako sam se danas probudila sa idejom da od jutros počinjem živjeti svoj novi život i da me nije briga što kažu svjećice na mojoj torti ili osobna iskaznica, tko mi može zabraniti da to tako i učinim?
Zašto smo povjerovale da muškarci stare bolje od žena? Kakva ludost.
Kako i sama autorica navodi ispričana im je priča (koju su vjerojatno sami mudro smislili) o tome da su njihovi trbuščići šarmantni, njihove bore znakovi životnog iskustva i da s godinama, kao vino, postaju samo bolji. Dakle, zašto bi se oni i trudili?
Malo tko računa s tim da je trbuh proizvod piva, bore oko očiju loš ten, prosijeda kosa dopuštenje za lošu frizuru.
Iz razloga što su nas uspjeli u ovo uvjeriti trudimo se gotovo dvostruko više.
Pogledamo li stvarnost iz drugog kuta i analiziramo li pretpostavke koje uzimamo zdravo za gotovo, uvidjet ćemo da žene stare sasvim dobro, ako ne i bolje od muškaraca.
U starijoj dobi više ne reagiramo na agresivnost, nego se samo nježno maknemo u stranu. Štedimo vrijeme i energiju. To već i sama osjećam.
Nismo više robinje svojih uvjerenja nego dajemo priliku da i drugi imaju prvo, nastojimo uvijek nešto novo naučiti.
U knjizi sam pronašla nekoliko zanimljivih savjeta o tome kako poput starije dame iz Pariza birati odjeću koja prianja uz tijelo, koliko je važno njegovati nezasitnu znatiželju koja će nas u konačnici pomladiti više nego nove grudi, kao i to da je važno posebno njegovati kosu, nokte, stopala, ali i uvijek imati udobne cipele.
Glede fotografiranja autorica navodi da je važno nabaciti osmijeh koji se ponaša poput prirodnog facelifta, puno je simpatičniji od napučenih usana, a prekomjerna obrada fotografija ili filteri koji naglašavaju usne, oči, lice rade to da izgledamo besprijekorno na fotografiji i sve što pomisle ljudi koji nas poslije vide uživo jeste da nismo lijepe kao na fotografiji koju smo neki dan objavile na mrežama. Budimo uvijek one koje jesmo.
Za one koje puše, bilo bi dobro odmah prestati – koža će biti zahvalna.
Čitajmo knjige.
Skinimo šminku i hodajmo bez iste kad god je to moguće.
Za mladolik izgled – osjećaj slobode i radosti jednako su važni kao i čvrsti bokovi.
Bolje čaša dobrog vina nego nekoliko loše votke.
Kontakt kvalitetnog masažera jedna je od najdragocjenijih tajni. Jedna masaža mjesečno i preporođena si.
Brinimo o svojim obrvama.
Pripazi na unos šećera.
Dobro promotri svoju majku. Utvrdi njezine mane i radi na njima.
Godine tako postaju nešto kao odjeća koju oblačimo ovisno o situaciji, raspoloženje koje
možemo promijeniti.Upravo zato možemo osjećati povezanost s ljudima svih dobnih skupina, zato su moguća
prijateljstva među ljudima različitih generacija.
Nemate jednako godina kao i žile u vašem tijelu. Imate onoliko godina koliko imaju vaše želje,
strasti i snovi.
Moglo bi vas zanimati i: Jesu li naša uvjerenja okovi koji nas sprječavaju da živimo punim plućima?
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić