Odrasla sam u okruženju koje njeguje zajedničke objede, nevažno s razlogom ili bez, uoči rođendana, uoči jedne nedjelje u kojoj nitko nema ništa u planu, s užom ili širom obitelji – svejedno je. Naglasak je bio na druženju, smijehu, a manje na krumpirima i mesu. Žene u mojoj obitelji su se tradicijski oslanjale na sigurne i provjerene recepte, a ponekad bi se u stricu probudila kreativnost pa bi se naglasak s druženja preselio na hranu jer je imao posebno dobre ideje i pristupe kuhanju.
Najupečatljiviji su bili Božićni objedi, ali odmah nakon njih na listu stavljam objede vani. U prekrasnom vrtu bake i djeda, na stolu mahom namirnice iz njihovog vrta, vriska, smijeh, veselje, šale, prozivke, jednom riječju zajedništvo. Nisam sigurna koliko su ovo planski radili, vjerujem da su oni jednostavno živjeli život – onako kako su jedino znali.
Ali danas im svima zajedno mogu reći hvala, jer dok se prisjećam tog perioda djetinjstva obuzimaju me toliko tople emocije i mila sjećanja.
Ne pamtim niti jedan stol, kao ni to što se nalazilo na njemu, sjećam se samo toga kako su nas baka i djed okupljali oko svoga ognjišta na milijun predivnih načina.
U ljepotu doživljaja svakako ulazi predivan ambijent koji smo imali oko kuće, rođaci, životinje i cijela obitelj, svaki njezin član na svoj način činio je da ova cjelina bude najbolja u svojoj nesavršenosti i različitosti.
Svako godišnje doba sa sobom nosilo je čarobne trenutke i boje, ali je jedna stvar bila konstantna kroz sve te promjene i godine – naša duboka povezanost sa prirodom i želja za zajedništvom. Kada se sve zbroji, tko može odoljeti mirisima prirode, svježem zraku i iskustvu koje pruža obrok pripremljen i poslužen pod otvorenim nebom?
U ovom članku istražit ću i zaključiti zašto nas objedovanje u prirodi toliko privlači.
Iskustvo pripreme hrane
Priprema hrane u prirodi je sasvim drugačije iskustvo. Bilo da je riječ o roštilju, logorskoj vatri ili improviziranom kamperskom kuhanju, svaki obrok postaje avantura. Moj muž je bio sretan kao malo dijete kada smo na vrhu jedne planine na njegovom džepnom plinu napravili juhu. Dok je pravio čaj imao je osmijeh od uha do uha… Toliko jednostavna aktivnost poput pravljenja čaja pretvorena je u umjetnost jer je budila veliku radost. Uvijek je važno imati onu jednu ili dvije osobe koje će pokretati na aktivnost, ali naposljetku sam sigurna da će svi osjetiti benefite odnosno da će se složiti da je ovo iznimna prilika za obitelj i prijatelje da se okupe, surađuju i uživaju u zajedničkom stvaranju.
Povezanost s prirodom
Kroz povijest, čovječanstvo je uvijek bilo duboko ukorijenjeno u prirodi. I dok moderni život često podrazumijeva boravak unutar četiri zida, naše tijelo i duša žude za povratkom korijenima. I ono kad se danima pitaš zašto ti je energija na nuli, i zašto se ne osjećaš poletno, možda je samo došlo vrijeme da se ponovno povežeš s prirodom, da osjetiš zemlju pod nogama, vjetar u kosi i sunce na licu.
Svježi zrak
Objedovanje na otvorenom omogućava nam da udahnemo svjež zrak, što je pravo osvježenje u usporedbi sa zatvorenim prostorima gdje je zrak često ustajao i prepun prašine. Svjež zrak potiče apetit, povećava koncentraciju kisika u krvi i općenito poboljšava naše raspoloženje.
Zajednički trenuci s obitelji i prijateljima
Objedovanje u prirodi često je više od samog obroka. To je prilika da se podijele priče, smijeh i stvore uspomene. Bez distrakcija koje donosi moderni život, možemo se fokusirati na prisutnost onih koji su s nama i dublje se povezati s njima.
Hrana s okusom prirode
Mnogi tvrde da hrana pripremljena i konzumirana u prirodi ima poseban okus. Možda je to zbog svježine zraka, možda zbog specifičnog načina pripreme ili možda čak i zbog posebne atmosfere koju samo priroda može pružiti.
Zaključimo…
Bez obzira na razloge, jasno je da nas objedovanje u prirodi povezuje s voljenima i pruža nam priliku da se odmorimo od brzog tempa života.
Pozivamo vas da ovu smislenu aktivnost ubacite u svoj raspored u ovim završnim fazama godine gdje je sunce još uvijek dovoljno jako da uživamo u objedima na zraku. Možda je to prilika da kupite nekoliko boca najfinijeg vina, malo sira, maslina i kruha i razmislite o pikniku ili druženju sa najdražima. Ne dozvolite da vas spriječe misli i uvjerenja da za ovakvo nešto trebate puno vremena ili da vam troši puno novca. Ovo je direktno ulaganje u sebe, u um. Čovjek je društveno biće i prije nego nas zima zatvori u domove, nasmijani pozdravimo jesen.
Ponekad je sve što nam je potrebno malo svježeg zraka i dobra hrana u dobrom društvu.
Moglo bi vas zanimati i: Balkoni u jesen su naša oaza užitka
Tekst: Inga Marić
Foto: Pexels