Unutar našega tima na portalu, dogovorile smo da će svaka od nas u novoj godini odabrati tri mjeseca kroz koja će njegovati tri različite promjene, tj. svaki mjesec po jednu, bilježiti kroz taj mjesec kako se osjećala prilikom izvršenja zadatka i na kraju mjeseca donijeti svoje osobno iskustvo.
Ja sam se u prvom mjesecu poigrala sa jutarnjim rutinama, i moram priznati da mi je bilo iznimno zahtjevno ustrajati i biti potpuno iskrena najprije sama sa sobom zatim sa svima vama.
Kroz prvi mjesec sam svako jutro, bez iznimke, započela sa tekućinom i voćem.
Prije nego se osvrnem na samo iskustvo moram naglasiti kako postoji nešto što je promijenilo moj pristup voću odnosno usporilo njegovu konzumaciju na način da više uživam u samoj pripremi obroka. Naime, za vrijeme jednog retreata, na kojem sam prisustvovala, kao vid vježbe o svjesnom jedenju u rukama smo imali mandarine koje smo proučavali i mirisali prije nego smo ih krenuli jesti.
Ovo iskustvo naučilo me da svjesnije pristupam obroku i više uživam u mirisima.
Stoga, dragi čitatelji, mirisi koji se prošire prostorijom dok se guli ili cijedi naranča vrijedan je prve pozornosti i novog rituala.
Moja baka ima 93 godine, do unazad godinu ili dvije iz nje je isijavala vitalnost, ono što ću uvijek vezati uz sliku o njoj je voće. Ne treba nam znanost da bi potvrdila neke činjenice ako znamo promatrati svijet oko sebe. Ta je žena, praktično, živjela na limunu, naranči, bananama, jabukama, šipku, mandarinama i svemu ostalom što joj je bilo dostupno. Jednostavno ga je voljela, nenamjerno konzumirala i evo je tu.
Nisam sigurna hoću li doživjeti 93, ali sigurno je da bih voljela, koliko god da budem živjela – biti vitalna i zdrava.
Čajevi tijekom ranog jutra bili su izvrsna podrška, odlično sam se osjećala prilikom uživanja u njima, posebice ako sam im mogla dodati malo tišine. Ono što sam primijetila jeste da moj organizam nakon „čaja nije tražio“ kavu, tek lagani poticaj za kavu imala bih u vrijeme podneva, ponekad i poslije.
Jako volim ritual ispijanja kave, ali također mislim da je ubitačna navika piti ju kao prvi napitak u zoru. Nimalo nježnosti i podrške našem sustavu nakon što se probudimo, tako većina nas odmah zarobi svoj organizam i da mu posla.
Limun u zoru? Brojne prednosti tvrde znanstvenici, no ne i moje tijelo. Komu vjerovati? Trenutno, svome tijelu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sasvim sigurno ću se pozabaviti činjenicom da mi limun nikako nije legao u sklopu jutarnje rutine, nakon nekoliko dana sam ga prestala konzumirati i ubacila naranče s kojima sam imala puno ugodnije iskustvo.
Bilo kako bilo, ja nastavljam sa svojim toplim napitcima i voćem u zoru, kao i moja cijela obitelj. Barem ovaj dio kojeg navigiram osobno.
Kako i ne bih kada sam se svako jutro nakon ove rutine osjećala lagana kao pero, spremna na novi let kao leptir.
Tekst: Inga Marić
Foto: Pexels, Inga Marić