Zajedničko spavanje s djecom pitanje je zbog kojeg se u svakom društvu vode polemike i mnogo puta u običnim razgovorima majke (roditelji) zbog istoga doživljavaju osude. I sama sam bila pobornik toga da beba spava u dječjem krevetiću i vjerovala sam u to da se red mora znati. Sve do trenutka kada je moje dijete navršilo devet mjeseci. Tada, prema mišljenju stručnjaka, djeca doživljavaju pojačanu separacijsku anksioznost, a uz to mojoj bebi su izbijala tri zubića istovremeno. Naše noći imale su veliki crveni alarm i nismo spavali uopće, ni mi, a ni beba. Sve to dovelo me do ruba i u jednom trenu, kada više nisam imala snage mjesecima se boriti sa svojim težnjama i uvjerenjima te s navedenom situacijom, stavila sam bebu k sebi u krevet i ona je u vrlo kratkom roku počela spavati tako da se niti jednom tijekom noći nije budila. Ponekad otvori oči samo kako bi pogledala jesam li ja kraj nje i kada vidi da jesam, nastavi spavati. Sve to naučilo me da su moja očekivanja i nepisana pravila jedno, a potrebe djeteta drugo te da ja nužno moram napraviti prilagodbu potrebama svoje bebe. Ona je trebala moju blizinu, a moja je dužnost da joj pružim tu potrebnu sigurnost i mir za kojim je žudila. Rekla sam sama sebi: “tko god da me osuđuje, treba znati da je to moja privatna stvar i odluka te da prije svega slijedim i želim slijediti svoj majčinski instinkt“.
Budući da je ova tematika izrazito “škakljiva”, zahtijeva i stručne odgovore na mnoga pitanja koja si roditelji postavljaju. Kao siguran putokaz u ispravne odluke i zauzimanje dobrih stavova oko toga, obratili smo se psihologinji, psihoterapeutkinji i savjetnici za spavanje djece, Irini Maksimović, koja na Instagramu djeluje pod nazivom Klupko snova by Irina. Irina je nesebično i vrlo stručno odgovorila na sva naša pitanja pa smo se tako dotakli brojnih tema koje se tiču zajedničkog spavanja djece i roditelja. Udobno se smjestite i pročitajte ovaj koristan i zanimljiv intervju.
Koje su psihološke implikacije dijeljenja kreveta s djetetom i kako to može utjecati na emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta?
Zajedničko spavanje može jačati emocionalnu povezanost između roditelja i djece te omogućava više kontakta kože na kožu, što potiče samoregulaciju djeteta, pružajući im osjećaj sigurnosti i privrženosti. Djeca već kao novorođenčad pokazuju potrebu za fizičkom blizinom roditelja za vrijeme spavanja, što je potpuno normalno. Kada govorimo o regresiji sna koja se događa oko 9. mjeseca života djeteta, tada djeca imaju veliku potrebu da budu blizu roditelja zbog pojačane separacijske anksioznosti koja počinje padati tek oko 2. godine života. Njima je tada potrebno da se osjećaju sigurno, a često osjećaj sigurnosti dobivaju kroz fizički kontakt s roditeljima. Mnogi roditelji počinju raditi s navršenih godinu dana djetetova života što je djeci velika i najčešće stresna promjena. Tada je zajedničko spavanje još jedan dodatan oblik provođenja zajedničkog vremena kroz koji se djeca povezuju s roditeljima kada svakodnevnica to ne dopušta.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koje su po Vama prednosti i nedostaci dijeljenja kreveta s djetetom?
Zajedničko spavanje može pomoći u regulaciji fizioloških funkcija djeteta, poput otkucaja srca, disanja i tjelesne temperature. Prisutnost roditelja pruža umirujući učinak na fiziološke reakcije djeteta. Kada mama i beba zajedno spavaju i imaju kontakt kože na kožu, temperatura maminih prsa prilagođava se kako bi regulirala temperaturu djeteta. Radi se o tzv. “termalnom sinkronicitetu” – majka se zagrijava se kako bi zagrijala rashlađeno dijete, odnosno hladi se kako bi rashladila zagrijano dijete. Također, ako spavaju licima okrenuti jedan prema drugom, potiče se regulacija disanja kod djeteta. Zrak koji majka izdiše potiče disanje djeteta, pa djeca koja spavaju zajedno s roditeljima obično imaju manje epizoda apneje tijekom sna. Upravo iz istog razloga je važno da roditelji koji puše ne spavaju zajedno sa svojom djecom u krevetu.
Kada govorimo o praktičnim razlozima, podijeljeno spavanje često može olakšati noćno dojenje i tako smanjiti broj ustajanja iz kreveta kako bi majka nahranila dijete. Bliska prisutnost olakšava roditeljima da odgovore na signale djeteta za hranjenjem, potičući dojenje/hranjenje prema potrebi. Neki roditelji smatraju da zajedničko spavanje olakšava brigu o potrebama djeteta noću, što dovodi do boljeg sna i za dijete i za roditelja.
Mogući nedostatak zajedničkog spavanja jest taj da u nekim slučajevima može ometati spavanje. Ako roditelj ili dijete spavaju izrazito nemirno ili lagano te je broj njihovih buđenja još veći tijekom zajedničkog spavanja, tada bi bilo dobro da se prvenstveno zadovolji potreba za kvalitetnim snom.
Bitno je naglasiti da iako zajedničko spavanje može imati prednosti, možda nije prikladno za sve obitelji, te postoje određeni rizici. JAKO JE VAŽNO da se tijekom zajedničkog spavanja roditelji drže SIGURNOSNIH smjernica za zajedničko spavanje.
Zajedničko spavanje je sigurno samo pod određenim uvjetima. Sve dok roditelji poštuju sigurnosne smjernice spavanje s bebom ne povećava se rizik od SIDSa. Istraživanja pokazuju da je više od 50% roditelja barem jednom slučajno neplanirano spavalo sa svojom bebom pa bi stoga bilo dobro da svi roditelji uvijek imaju prethodno osigurane sigurne uvjete:
✔ Maknuti jastuke, plahte, prekrivače ili bilokakve stvari koje bi mogle prekriti djetetovu glavu ili pregrijati dijete. Umjesto prekrivača sebe i dijete potrebno je obući sukladno temperaturi u prostoriji (npr. dolčevita za dojilje, vreća za spavanje za bebe).
✔ Madrac treba biti tvrd i ravan, plahta čvrsto zategnuta, a prekrivači, jastuci, plišane igračke i slično daleko od bebe.
✔ Pratiti sve općenite preporuke za sigurno spavanje beba (spavanje na leđima, adekvatna odjeća i dr.).
✔ Tijekom spavanja roditelji trebaju biti okrenuti prema bebi.
✔Jako dugu kosu je potrebno svezati u rep.
✔ Osigurati i provjeriti da beba ne može pasti s kreveta ili se zaglaviti između zida i kreveta i sl.
✔ Maknuti kućne ljubimce iz sobe.
✔ Dijete treba spavati na leđima na ravnoj i tvrdoj podlozi (nikada ne koristiti gnijezdo za spavanje).
✔ Izbjegavati hraniti dijete sjedeći jer mnoge majke slučajno utonu u san tijekom hranjenja. Majke koje doje tijekom noći bi trebale dojiti ležeći u svom krevetu kako bi se osigurala sigurnost u slučaju da oboje zaspu. Nema razloga za brigu ako zaspite dojeći dok ležite s bebom jer dojenje tijekom noći značajno smanjuje rizik od SIDS-a.
Kada se NE preporuča zajedničko spavanje:
❌ Dijete je rođeno prijevremeno.
❌ Dijete je rođeno porođajnom težinom ispod 2.5.kg.
❌ Roditelji puše (čak i ako ne pušite u stanu).
❌ Roditelji su konzumirali alkohol ili bilo kakve lijekove od kojih su mogli biti umorniji nego inače.
❌ Izrazito ste umorni.
❌ Ne preporuča se spavanje s bebom i starijim djetetom zbog mogućnosti ozljede.
❌ Nikada nemojte spavati u fotelji ili na „kauču“ s bebom, jer se rizik od SIDSa povećava 50 puta!
Kako zajedničko spavanje s djetetom može utjecati na njegovu kvalitetu sna?
Kada govorimo o kvaliteti sna vezano uz zajedničko spavanje, važno je da se vodimo individualiziranim pristupom. Vrlo često je kvaliteta sna i majke i djeteta bolja kada spavaju zajedno, upravo zbog prethodno navedenih prednosti. Međutim, zajedničko spavanje ponekad može i ometati san i djeteta i roditelja. Kada roditelji primijete da je njihovo spavanje ili spavanje njihovog djeteta narušeno zbog zajedničkog spavanja, tada je važno da naprave promjenu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako dostići ravnotežu između zajedničkog spavanja i potrebe za privatnim prostorom? Koje su zdrave granice i pravila koja roditelji mogu i moraju postaviti kako bi dijeljenje kreveta bilo pozitivno iskustvo za sve članove obitelji?
Važno je da dijete ne zbunjujemo s izmjenama između spavanja u krevetu i krevetiću jer upravo takve promjene tijekom noći djecu mogu motivirati na češća buđenja kako bismo ih tijekom noći prebacili iz krevetića u naš krevet. Djeci je fizička blizina majke nešto za čime čeznu pa je samim time i motivator za buđenja. Koji god oblik spavanja izaberemo, važno je da se njega držimo i da smo dosljedni, odnosno da smo jasno postavili granice te da djeca znaju što mogu od nas očekivati.
Ako roditelji primijete da ili oni ili dijete ne mogu imati kvalitetan san kada spavaju zajedno bilo bi dobro to promijeniti. Prije svega, djeci je važno je da smo mi roditelji naspavani i smireni, da zadovoljimo vlastite potrebe kako bi imali snage za sve izazove koje roditeljstvo nosi tijekom dana.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koje su najčešće zablude i mitovi o dijeljenju kreveta s djecom?
Najčešća zabluda je da zajedničko spavanje nije sigurno te da nije u redu spavati s djetetom. Istraživanja su pokazala kako je jednako sigurno kao i spavanje u zasebnom krevetiću ako se prate sve navedene sigurnosne smjernice.
Kako prepoznati kada je dijete spremno spavati samostalno u vlastitom krevetu (posebno u vlastitoj sobi)? Kada je idealno vrijeme za to i koji su najbolji pristupi za takav veliki korak?
Najbolja dob za dijete da počne spavati samo može uvelike ovisi o temperamentu i razvoju djeteta, kao i kulturnim i obiteljskim preferencijama. Međutim, mnogi stručnjaci predlažu da djeca mlađa od godine dana trebaju spavati u sobi s roditeljima, te da u dobi od 3 ili 4 godine mogu biti razvojno spremnija za prijelaz na spavanje samostalno u vlastitom krevetu u drugoj sobi. Važno je uzeti u obzir individualne razlike djece i prilagoditi pristup prema potrebama svakog djeteta.
Djecu trebamo postupno i nježno privikavati na novi krevet kao i na novu sobu. Svakako je potrebno provoditi veselo i ispunjeno zajedničko vrijeme u novoj sobi i krevetu, barem 10 – 15 minuta nekoliko puta dnevno nekoliko dana prije prijelaza. Stariju djecu je moguće uključiti i u odabir kreveta te se možemo s njima igrati simboličkih igara u krevetu i sobi (na primjer, igračkice koje prolaze kroz rutinu spavanja i idu spavati u novu krevet).
Djeca koja imaju stabilnu i predvidivu rutinu spavanja, lakše će se naviknuti na prelazak u drugu sobu. Dosljedne rutine prije spavanja pomažu djetetu da zna što može očekivati (tj. da će spavanje doći nakon rutine) i pomoći mu da se osjećaju sigurno. Kada se dijete budi noću, važno je da roditelj dođe i umiri dijete te da ono nastavi spavati u svom krevetu. Očekivano je da djeca trebaju neko vrijeme prilagodbe. Brzina prilagodbe ovisit će o njihovom temperamentu (neka djeca brže se prilagode od drugih), dobi, podršci i granicama roditelja.
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Instagram