Ivana Štedul poznato je ime u fizioterapijskom svijetu, osobito na području koje se tiče ranog razvoja djece. Osim što je diplomirana fizioterapeutkinja, Ivana je ujedno i majka petero djece te autorica BABYSTEPS© programa poticanja ranog razvoja koji se trenutačno provodi u čak devet gradova u Hrvatskoj i online.
Ivana je RASTI Summit, prvu konferenciju koja na jednom mjestu okuplja roditelje, djecu i stručnjake iz odgojno obrazovnog i zdravstvenog područja, pokrenula 2018. godine u cilju osvještavanja važnosti suradnje stručnjaka različitih profila koji rade sa svakim djetetom, kao i edukacije roditelja.
Ovogodišnje izdanje odvijalo se za vikend u karlovačkoj Aquatici, slatkovodnom akvariju.
Saznajte više u zanimljivom razgovoru koju donosimo s ovom zanimljivom i inspirativnom sugovornicom, majkom i uspješnom poduzetnicom.
Često ističete kako ste mama petoro djece, kakav je osjećaj imati tako veliku obitelj i koji su Vaši trikovi da sve držite koliko-toliko pod kontrolom?
Obično se nasmijem kad me netko pita za trikove jer trikovi ne postoje. Oduvijek sam željela barem troje djece, tako da sam zapravo sretna što ih imamo petero. S druge strane, organizacija na svakodnevnom nivou upisana je u excel tablice. Da, dvije – jer imamo tri školarca koji školu pohađaju u dvije smjene, a uz to idu i u glazbenu školu. Tu su i treninzi. Naravno, nisu nikome u isto vrijeme i pričamo o pohađanju različitih sportova. Najstariji sin ima kategorizaciju vrsnog sportaša od strane Hrvatskog olimpijskog odbora tako da zadnjih nekoliko godina trenira po 5-6 puta tjedno. Jednostavno smo prihvatili cijeli kaos koji dolazi s djecom i sad već u njemu dosta dobro plivamo.
Kako je došlo do pokretanja RASTI konferencije i koja je glavna poruka ovogodišnjeg izdanja?
Kako sam već rekla, oduvijek vjerujem u to da stručnjaci različitih profila jednostavno trebaju međusobno razmjenjivati znanja i surađivati jer samo suradnjom možemo ići naprijed. Kako sam i sama radila u sustavu, znam da je većina stručnjaka u sustavu preopterećena velikim brojem djece na vježbicama i da jednostavno često nemaju vremena za detaljnu edukaciju roditelja. Ono kako ja oduvijek gledam na terapijski rad je iz malo drugačije perspektive, pogotovo za ovo naše područje. Smatram kako je ključ u prevenciji. Naravno da ne možete apsolutno sve prevenirati, ali ako roditelji znaju koje razvojne faze trebaju pratiti kod svoje bebe/djeteta tada mogu i pravovremeno reagirati ako uoče da nešto nije kako treba. Upravo zato i postoji RASTI Summit – kako bi roditelji na jednom mjestu mogli dobiti znanstveno utemeljene informacije o temama vezanim uz rani razvoj i od stručnjaka kojima je jasno da je uvijek bolje spriječiti i reagirati na vrijeme, nego ispravljati krive drine.
Lokacija RASTI Summita je Aquatica, slatkovodni akvarij u Karlovcu, kako je došlo do ideje za tako zanimljivo mjesto?
Mi smo u Aquatici od 2018. godine, od prvog RASTI Summita i s cijelom ekipom tamo imamo fantastična iskustva s organizacijom! Aquatika je posebna po puno toga, a mi je biramo jer je prilagođena osobama s invaliditetom i na jednom mjestu ima upravo ono što nama treba. Ima konferencijsku dvoranu koja je djelomično u akvariju te unutarnji i vanjski dio prilagođen radu s djecom. Uz sve navedeno, imaju i odličnu kavu u caffe baru, što je nama visoko na listi prioriteta.
Možete li nam ukratko ispričati o mitovima i predrasudama o kojima govorite u svom predavanju „Rana stimulacija razvoja vs ubrzavanje razvoja“?
Moje predavanje odnosi se na razbijanje najčešćih mitova koji se prenose s koljena na koljeno, a najčešći od njih je:“ Tvoja beba ide na vježbe? Što nije u redu?“ To je kao da pitate nas odrasle kad idemo u teretanu ili na trčanje što nije u redu s nama. Kretanje je osnova svih ostalih radnji i od izuzetne važnosti je poticati djecu na što više kretanja, pogotovo u današnje vrijeme kada je igru vani zamijenila igra pred ekranom.
Osim očitih razloga, zašto je rani razvoj djece važan fokus u obrazovanju i roditeljstvu?
Svi smo čuli onu poznatu „Prve 3 su najvažnije“, samo što često nismo čuli objašnjenje zašto. Unutar prve tri godine života, a posebno unutar prve godine, mozak djeteta na najbrži način umrežava živčane stanice. To bi, najjednostavnijim jezikom rečeno, značilo kako ispravim postupanjem s bebom od najranije dobi, prvo putem babyhandlinga, a zatim pravilne stimulacije od strane okoline, dijete usvaja ispravne obrasce motoričkih radnji. Nažalost, u zadnje vrijeme vrlo često u prvi razred osnovne škole kreću djeca koja ne znaju zavezati vezice na tenisicama, a od njih se očekuje da im je grafomotorika na razini. Često se događa i to da neispravno drže olovku, a roditelji ne razumiju da to nije pravi problem, već samo simptom nečeg drugog – ili određenoj preskočenoj fazi u ranoj dobi ili problemima koji su povezani uz senzoriku i motoričku kontrolu.
Koja su najnovija istraživanja na području razvoja djece?
Istaknula bih podatak kako je prošle školske godine više od 4 tisuće djece dobilo odgodu upisa u prvi razred osnovne škole zbog psihofizičke nezrelosti, loše grafomotorike, izostanka potrebnih govorno-jezičnih vještina. To znači kako ove godine nije upisano 160 razreda (ako brojimo da u svakom razredu ima 25 učenika). Kao stručnjakinji koja radi s djecom, ovo je itekako zabrinjavajući podatak jer pokazuje kako smo negdje kao društvo globalno zakazali. Pokazuje kako su preskočene one razvojne faze koje ne bi trebale biti preskočene. Upravo zato smatram kako se puno veća pozornost treba posvetiti upravo prevenciji na svim razinama. Upravo zato RASTI Summit na jednom mjestu okuplja stručnjake iz zdravstveno i odgojno-obrazovnog područja. Tu svakako moram spomenuti i odlično predavanje Katarine Mićanović, učiteljice koja će govoriti upravo o tome kako se preskočene faze u ranoj dobi reflektiraju na djetetov polazak u školu.
Kako se nositi s izazovima u području ranog identificiranja i interveniranja kod djece s posebnim potrebama ili riziku od istih?
Ovo je pitanje koje bi trebalo postaviti nekome tko je na višim instancama od mene, no ono kako ja to vidim je da bi se puno veća pozornost trebala posvetiti upravo razvoju u prvoj godini djetetova života. Jer što se ranije određeno odstupanje uoči, dijete ranije može krenuti s rehabilitacijom. Rana intervencija je izuzetno bitan, da ne kaže, ključan kotačić u svemu ovome, a ono što je od najveće važnosti je edukacija roditelja. Jer roditelj je taj koji je s djetetom 24 sata na dan i ako roditelj zna koje razvojne aktivnosti provoditi s djetetom i napredak je brži nego da dijete samo ide na vježbice 2-3 puta tjedno, a mi iz struke znamo da često to nije ni 2-3 puta tjedno, već puno manje. A to, nažalost, nije dovoljno.
Kako se konferencija bavi ulogom obitelji u podržavanju svih razvojnih faza djece?
Kroz predavanja koja su vezana uz rani razvoj i razvoj djece u nižim razredima osnovne škole roditelji imaju priliku čuti relevantne informacije koje ih mogu usmjeriti što dalje.
Što Babysteps nudi kao dio konferencije?
BABYSTEPS© program poticanja ranog razvoja nastao je 2010. godine i kroz njega je za sada prošlo preko 25 tisuća beba i roditelja u devet gradova u Hrvatskoj i online. Osim predavanja vezanih uz rani razvoj za naše malene prijatelje od dvije godine nadalje pripremamo zanimljive motoričke igre u vanjskom dijelu, ukoliko nam vrijeme to dozvoli.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pokušavate li Vi u svom životu slijediti koncept slow livinga?
Iako imam petero djece, oduvijek pokušavam ubaciti slow living u svoju svakodnevicu. Otkada sam postala mama, prvi put imam svojih 30 minuta u danu za sebe u kojima ili čitam ili, u zadnje vrijeme odem u šetnju. Smatram kako svaka mama jednostavno kao prioritet treba staviti svojih pola sata-sat u danu samo za sebe jer kad je mama dobro, sve i svi oko nje su dobro.
Što je za Vas svjesno roditeljstvo?
Sada bih s odmakom rekla kako je to svakako filtriranje informacija. Pod tim mislim da bismo svi mi kao roditelji trebali uključiti logiku i otvoreno primiti određene informacije. Ako su nam logične i rezoniraju s nama, odlično! Ako ne rezoniraju i imamo osjećaj da nas preplavljuju ili da se zbog njih osjećamo loše, dobro je malo preispitati sebe zašto se tako osjećamo. Često nas neke informacije trigeriraju, potiču na zauzimanje obrambenog stava, a ja što sam starija to sam otvorenija čuti najrazličitija moguća mišljenja o apsolutno svakoj temi što se roditeljstva tiče. Na taj način mogu profiltrirati koje informacije mi mogu poslužiti, a koje ne.
Koji savjet o roditeljstvu biste dali drugim majkama koje čitaju ovaj intervju?
Da su najbolje majke svojoj djeci, čak i ako im se ponekad čini da to nikako nije istina.
Moglo bi vas zanimati i: Može li se dijete razmaziti? Odgovor smo pronašli u jednoj knjizi
Razgovarala: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Darko Mareš