Cijela veljača je na našem portalu posvećena između ostalog partnerskim odnosima. Odnosi su tema o kojoj se definitivno ne govori dovoljno, posebno kada uzmemo u obzir značaj koji oni imaju u životu pojedinca. Tijekom formalnog obrazovanja učimo toliko toga, ali nikad nas nitko ne uči kako uopće voljeti drugo ljudsko biće.
Srećom, vrijeme pandemije je potaknulo mnoge da doista pokrenu promjene koje će služiti društvu u cjelini. Među tim hrabrim pojedincima su također Izabela i Dinko, bračni i poslovni partneri iz Osijeka. Oni stoje iza Instagram profila Kognitivna Muza na kojem plasiraju kvalitetan sadržaj koji se fokusira na osobni rast i razvoj, ali i na razvoj parova.
Kako su nam sami opisali, na ideju o pokretanju Kognitivne Muze su došli 2020. godine u jeku pandemije i to nakon što su vidjeli da se ljudi jako loše nose s novonastalom situacijom. Spojili su svoja znanja i iskustva (Izabela je inače kroatistica i specijalistica za internetsko oglašavanje), a Dinko psiholog i stvorili su IG račun na kojem su jednostavnim narativom i pozitivnim vizualima pokušali objasniti široj populaciji psihološke pojmove i alate. Pisali su priče, bavili se temama anksioznosti, depresije, brige o sebi, skidali su stigmu s razgovora o mentalnom zdravlju.
Kako kažu najponosniji su i dalje na to što su bili dio vala koji je u Hrvatskoj pokrenut upravo u to vrijeme i koji je definitivno skinuo tabu s razgovora o nezadovoljstvu, anksioznosti, unutarnjim previranjima.
Ljudima je jednostavno bilo lakše kad su dobili sigurnu oazu u kojoj mogu reći da se ne osjećaju dobro i misle da je svima laknulo kad su shvatili da nisu jedini. Također, bilo im je i ostalo važno širiti znanje o psihologiji, međuljudskim odnosima i komunikaciji jer ta znanja ne dobivamo formalnim obrazovanjem. Psihologiju slušaju samo učenici gimnazija i tek ponekih strukovnih škola, a svi ostali ta najvažnija životna znanja nekako moraju stjecati samostalno.
Vrlo brzo Kognitivna Muza postala je formalni posao, a danas su njihove djelatnosti savjetovanje (koje obavlja Dinko kao psiholog i terapeut, a uskoro će i Izabela – jer je u tijeku i njezino obrazovanje za psihoterapeutkinju), radionice za tvrtke, fakultete i udruge koje se bave različitim zanimljivim temama i proizvodnja (trenutno su na prvom proizvodu, ali je u planu još nekoliko).
Detalji o njihovom djelovanju dostupni su na web stranici. Kao što možete primijetiti za ovaj intervju smo napravili malo duži uvod kako bismo vam dočarali put koji su Izabelu i Dinka
U knjigama koje ste preporučili za rad na partnerskim odnosima nalazi se i knjiga Pet jezika ljubavi. Mislite li kako se partneri doista često ne razumiju?
Uvjereni smo u to da se parovi često ne razumiju. Svatko od nas jedinstveni je skup posebnih i neponovljivih životnih iskustava, percepcija kojima smo ta iskustva oblikovali u različita uvjerenja. Odrastali smo promatrajući različite modele i uzore, vidjeli smo različite definicije ljubavi u praksi, doživjeli smo vlastite ljubavne traume i sa svim tim – mi stupamo u odnose jedni s drugima.
Koliko god se slagali, koliko god razumjeli svog partnera, nemoguće je da ponekad ne dođe do nerazumijevanja i neshvaćanja. I to je normalno. Ne samo normalno zapravo, to je ljepota partnerskog odnosa.
Kreativnost i snaga para najviše se pokazuje u tim trenucima nerazumijevanja. Knjiga 5 jezika ljubavi odlična je upravo zbog toga što ljudima daje tu perspektivu koja kaže da smo svi različiti, pa samim time izražavamo ljubav na različite načine.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mislite li da ljudi često više razmišljaju o načinu na koji su voljeni umjesto o načinu na koji oni sami vole?
Apsolutno to mislimo. Kad razmišljamo zašto je to tako, pronalazimo ‘krivce’ u različitim faktorima ljudskog djelovanja. Prvi faktor je svakako kultura. Filmovi, ljubavna literatura, sad čak i serije – uvjerili su nas u mnoge vrlo rubne i opasne pojmove ljubavne terminologije. Onaj pravi, the one, srodna duša – neki su od tih pojmova. Ti pojmovi sami po sebi pretpostavljaju da je ljubav ‘nešto što se pronalazi’ i nakon toga sav posao staje. A kad razmišljamo o osobi koja je ‘the one’ za nas, uvijek razmišljamo o tome kakva ona/on moraju biti, a ne tko mi trebamo biti da takvu osobu zaslužimo i kako taj partnerski odnos treba izgledati da bismo dobili ‘i živjeli su sretno do kraja života’.
Drugi dio kulture koji utječe na to da ne razmišljamo o sebi kao o onima koji trebaju zaslužiti ljubav jest konzumerizam koji je lagano odlutao od poslovne i monetarne gospodarske mreže u svaki aspekt našeg funkcioniranja, pa tako i u ljubavne odnose. Današnji princip ljubavnog djelovanja je – ako ne valja, ok postoje drugi. Nismo navikli raditi na odnosu kad je teško, a suodnos između dvije osobe ponekad mora biti težak.
Kvalitetan ljubavni odnos pretpostavlja rad i trud. Razmislite samo da gradite karijeru u određenoj djelatnosti i prestanete se truditi – dobili bi otkaz. Jednako tako trebamo promatrati i ljubavni odnos. Ako se oko svog partnera ne trudimo, ako se ne izazivamo na izlazak iz zone udobnosti, ako ne komuniciramo – mi smo ti koji su potpisali kraj.
Negdje smo pročitali kako je ljubav odluka. Možete li se prema svojim iskustvima složiti s tim?
Zrela ljubav jest odluka i to je najbolja definicija. Kad kažemo zrela ljubav, mislimo na onu fazu koja dolazi nakon lude hormonske erupcije koja je prisutna u fazi zaljubljenosti, leptirića i cjelonoćnih razgovora. Ta faza ima svoj rok trajanja i koliko god taj ovisnički eksplozivan i strastveni dio odnosa uvijek u nama budi osmijeh, on je dugoročno neodrživ. Teško da bismo ikad išta u životu postigli da smo neprestano u životnoj fazi u kojoj ne možemo misliti ni o čemu drugom, osim o tome kako naš partner ima predivnu boju očiju.
Zrela ljubav jest ona u kojoj svakodnevno odlučujemo odabrati svog partnera. Svakodnevno se trudimo da strast ostane živa i aktivna te da odnos bude ispunjen ljubavlju, poštovanjem, razumijevanjem i svime onime što kao par postavljamo visoko na svoju listu prioriteta.
Svakodnevno odlučivanje da je naš partner naša odluka i naš odabir jest ono što će nas motivirati da se i dalje trudimo oko odnosa.
Kada su partnerski odnosi u pitanju često se spominju kompromisi. Kako u svim tim kompromisima ne izgubiti sebe?
Kad dvoje ljudi uđe u partnerski odnos, stvara se novi entitet – a to je MI. Dva Ja spoje se u nešto zajedničko, nešto što bi trebalo biti sastavljeno od karakteristika jednog i drugog zasebnog JA. Često se dogodi da jedna od osoba u partnerskom odnosu svoje JA prilagodi partnerovom ili ga uopće ne unese u odnos. Ta će osoba u određenom trenutku odnosa osjećati kao da se pogubila, a to će se rezultirati kroz gubitak vlastitih prijateljskih odnosa, vlastitih hobija i sl.
Da bi zadržali mističnost u odnosu, da bi zadržali senzualnost i zanimanje partnera – mi moramo imati sebe. Prostor u kojem se krećemo samostalno i onda iz tog prostora dolazimo u naš MI prostor i partneru pričamo o tom našem vlastitom prostoru, o našoj osobnoj strasti koja nije dijelom odnosa i veze.
Sebe u odnosu dakle, potrebno je zadržati da bi odnos bio zdrav i valjan. Kompromisi su dijelom MI entiteta i potrebni su, ali vlastito vrijeme, vlastite strasti i potrebe ne smiju biti obuhvaćene time.
Mnogi odnosi dožive prve krize kada dođu djeca jer to sa sobom donosi značajne promjene. Imate li neki savjet za naše čitatelje koji trenutno prolaze kroz to?
S dolaskom djeteta nastupa najveća promjena za bilo koji partnerski odnos. Mijenja se naš identitet, mijenjaju se odnosi s bliskim ljudima (sa proširenom obitelji), mijenja se na kraju krajeva i naša svrha.
Prije sam bila osoba koja bi puno toga imala za reći o smislu i svrsi vlastita života. Danas mi je prva misao da želim vidjeti kako Lena živi sretan i ispunjen život i sva moja životna energija pleše oko te životne svrhe.
Ipak, ono što partneri često zaboravljaju u tom trenutku kad, svjesno ili manje svjesno postavljaju dijete na pijedestal svojih životnih težnji, jest da dijete uči o ljubavnim odnosima od njih. Poput male spužvice, oni upijaju ljubav koju mi pokazujemo jedni prema drugima. Promatraju dodire, promatraju svakodnevnu komunikaciju, poglede i oni to što nauče – prakticiraju u svojim ljubavnim odnosima kad odrastu kao jedinu i nepobitnu istinu što je to ljubav.
Zbog toga, partnerski odnos ne smije biti zanemaren kad dijete dođe, a odvajanje od djeteta, što se mladim roditeljima može činiti kao sebičan čin, zapravo je dio učenja djeteta o tome da na partnerskom odnosu treba raditi, da ljubav treba njegovati, a u ljubavne odnose ulagati.
Osim toga, nama je neizmjerno važno pokazati Leni da smo mi ljudi koji rade na svojim strastima. Mi se neprestano educiramo, čitamo, njegujemo posao koji gradimo. Želimo ju naučiti da je životna strast ono što život čini lijepim te zbog toga dopuštamo samima sebi imati trenutke za rad, za napredak. To pomaže i našem partnerskom odnosu jer rad na strastima, kao što smo rekli u ranijem pitanju, daje dozu mističnosti našem partnerskom odnosu.
Često čujemo kako parovi koji su jako dugo zajedno nemaju o čemu razgovarati kada ostanu sami bez svih distrakcija… Zašto se to događa i što to parovima poručuje?
To se događa parovima koji su zapeli u zoni ugode. Zonu ugode često prepoznajemo po jednoj karakterističnoj izjavi koju partneri nekad koriste, a koja kaže ‘ti mene uzimaš zdravo za gotovo’. Kad se parovi nađu u toj zoni udobnosti – oni prestaju raditi i truditi se na odnosu. Večeri su im sve nalik jedna drugoj, ne izlaze na spojeve, ne trude se nasmijati, impresionirati osobu koja je odabrala suživot uz njih.
Često čujemo da se dogode situacije u kojima parovi danima ni ne komuniciraju – kad su skupa, sjede jedno uz drugo scrollajući svatko po svom pametnom telefonu i na taj način koegzistiraju.
Da bi veza rasla, treba ju zalijevati. Voda za odnos jest svjesno provođenje kvalitetnog vremena jedno s drugim i ulaganje namjere u vlastiti ljubavni odnos.
Kako ste došli na ideju kartica?
Zbog ovog problema iz prethodnog pitanja, koji je jako čest među parovima koji su dugo u odnosu i jesmo napravili kartice za parove ‘U idućih tjedan dana…’ Njihov je zadatak kroz pitanja povezati parove, postavljajući pitanja koja si parovi možda nikad nisu postavili, a izazov nudi partnerima gotovo rješenje za jednu večer kvalitetnog vremena provedenog jedno s drugim.
Raduje nas to što, u ovom trenutku preko 1000 parova diljem Hrvatske, igra našu igru i svaki tjedan svjesno radi na svom odnosu.
Kako par može prepoznati da je vrijeme za savjetovanje?
Postoje različiti trenuci kad bi u ljubavnom odnosu par mogao odabrati savjetovanje. Ponekad je riječ o neslaganju i nemogućnosti pronalaska zajedničke perspektive – gdje psiholog nastupa kao osoba koja nudi svježu i novu perspektivu. Često u odnos ulazimo noseći mnogo trauma iz prošlosti, a kako te traume ne bi utjecale na sadašnji odnos na njima je potrebno raditi.
Neki parovi na savjetovanje će doći shvaćajući ga kao higijenu svog partnerskog odnosa, bez ikakvih vidljivih poteškoća na kojima je potrebno raditi. Jedino vrijeme koje ne smatram ‘dobrim vremenom’ za pronalazak savjetovatelja jest zadnji korak pred raskid ili rastavu, a ujedno je to i najčešća pretpostavka kad partneri dolaze na savjetovanje. Nažalost, ne postoji čarobni štapić koji će dvoje ljudi navesti da se ponovno zaljube jedno u drugoga te sam kraj odnosa nikako nije vrijeme kad se na odnosu može početi raditi.
Svi nekako vjeruju kako mi prirodno znamo kako nekoga voljeti, ali činjenica je da oko nas i dalje postoji toliko nezdravih partnerskih odnosa. Kako uopće naučiti voljeti drugu osobu?
Za svaki par, ovo pitanje ima u potpunosti drugačiji odgovor. Ne postoji univerzalni način kako voljeti nekoga, ali postoji vrlo specifičan način kako voljeti onu osobu koju odaberemo. Te načine i postupke učit ćemo tako da međusobno komuniciramo i postavljamo vlastita pravila u svom partnerskom odnosu.
Vrlo brzo u odnosu valja razgovarati o tome koja su to pravila za vas. Od jednostavnih pitanja kao gdje želimo živjeti, do onih egzistencijalnih – želimo li imati djecu, hoćemo li biti monogamni, što za tebe znači izdaja, što za tebe znači povjerenje – razgovorom rješavamo i postavljamo vlastite uvjete kako ćemo funkcionirati.
Na taj način učimo. Propitujemo svoju osobu, pronalazimo zajednički jezik i postavljamo vlastiti način funkcioniranja. Univerzalno u svemu tome jest samo to da veza ostaje živa svakodnevnim odabirom, a svakodnevni odabir znači trud, rad i prilagodbu.
Kako umjesto svađe voditi konstruktivne partnerske odnose, ali na način da obje strane iznesu što žele, a što ne žele?
Imamo jedan odličan podcast na YouTube-u u kojem smo razgovarali baš o tome pa preporučujemo svima da ga poslušaju. Zove se konstruktivna prepirka u partnerskim odnosima, a dostupan je ovdje.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva