Jassna Luna je jedna od onih osoba koje je nemoguće predstaviti u jednoj rečenici. Naime, po zanimanju je diplomirana glumica, magistra ekonomije, licencirana učiteljica yoge, certificirana trenerica i coach programa Heal Your Life te Therapeutic Art Life Coach. Ipak, iza svih tih uloga ona je jedna predivna osoba koja svojim djelovanjem čini živote drugih ispunjenijim i svjesnijim. Uživajte u razgovoru koji slijedi.
Draga Jassna, na vašoj stranici pročitala sam kako ste strastvena zagovornica zdravog života. Što za vas zapravo podrazumijeva zdrav život?
Zdrav život je pojam koji se najčešće koristi u kontekstu pravilne prehrane i redovite tjelovježbe kako bismo se osjećali dobro u svom fizičkom tijelu, te kako bismo mogli nesmetano i sa lakoćom obavljati svoje svakodnevne životne aktivnosti. No, za mene je zdrav život puno više od toga. Naime, mi nismo samo fizičko tijelo. Mi imamo i energetsko tijelo u kojem se očituje naš stres, umor, iscrpljenost, nemir, … ; imamo mentalno tijelo u kojem su pohranjene naše misli, emocije, strahovi, fobije, kategorije sviđanja i nesviđanja…; imamo tijelo našeg više Ja ili tijelo Mudrosti u kome su pohranjena duboka znanja, intuicija, naš unutarnji glas; i na kraju duhovno tijelo gdje doživljavamo osjećaj blaženstva, potpune sreće samim našim postojanjem… U jogijskoj praksi ova tijela ili omotači se zovu Panchakoshe.
Da bismo bili u potpunosti u balansu – potrebno je posvetiti pažnju svim ovim našim slojevima. Za fizičko tijelo to je pravilna prehrana i mudra tjelovježba; za energetsko tijelo kroz svjesno disanje i pranayame – tehnike kontrole daha mi djelujemo na otpuštanje stresa, umirujemo živčani sustav te otpuštamo osjećaj tjeskobe i nemira. U mentalnom tijelu nalazi se 90% naših problema. Znanost je potvrdila da naše misli i emocije definiraju naše fizičko i energetsko tijelo ili stanje pa je briga o tom sloju sačinjena od rada s našim emocijama, osvještavanju svojih uvjerenja i onoga što nas determinira u životu. Podržavajuće misli, svjesno krojena uvjerenja koja nam pomažu da hrabro, u vjeri i samopouzdanju koračamo prema svojim ciljevima, oslobađanje od strahova koji nas koče i ograničavaju predstavljaju put i veliki korak ka zdravom životu. Za tijelo mudrosti brinemo se kroz povlačenje u tišinu, u mir, iz koje možemo čuti svoj unutarnji glas, svoje unutarnje vodstvo koje zna i prepoznaje što je za nas najbolje. Kada prođemo kroz ove slojeve, integriramo sve ove prakse u sebe – ulazimo u stanje blisa – ono čemu svi težimo, a to je stanje mira, ljubavi, ispunjenosti, unutarnje radosti i potpune nevezanosti za išta. To je stanje kada samo jesmo. Neprocjenjivo!
Dakle, svjesni odabir svega što nas kao bića podržava jest za mene definicija zdravog života – jer mi smo naše tijelo, naše misli, naše emocije, naša duša.
Izaberite one alate koji vama u ovome najviše koriste… Izaberite raditi jogu, plesati, baviti se sportom, šetati, trčati…. Nije važno.. Samo se krećite! Izaberite podržavajuće misli i gradite uvjerenja koja vam pomažu da ostvarite ono što želite jer – čuda jesu moguća. Osvještavajte svoje emocije i otpuštajte ih… One su protočna stvar. Zadržavajte i njegujte stanja koja vam se sviđaju. Stanja ljubavi, blisa, mira, lakoće, … Ne opirite se, vježbajte strpljivost kroz prihvaćanje. Život nam je dan na dar. Na koncu, sami smo ga odabrali i to sa razlogom. Važno je samo da se sjetite tog razloga, a sjetit ćete se ukoliko budite birali svjesnost živjeti ZDRAV ŽIVOT.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Po zanimanju ste diplomirana glumica, magistra ekonomije, licencirana učiteljica yoge, certificirana trenerica i coach programa Heal Your Life te Therapeutic Art Life Coach. Nije jednostavno ni sve to nabrojati, pa ne možemo ni zamisliti kako je bilo sve to ostvariti. Kako je tekao vaš put?
Da, moj put je zaista neobičan… Na početku je bio prepun kompromisa, odustajanja od vlastitih želja, življenje tuđe volje, a ne svoje. Nedostatak samopouzdanja u mladosti i izostanak podrške i prava na svoje snove jako me je udaljio od puta moje duše. A opet, i nije. Samo je put trajao puuuno duže.
Moja duša je oduvijek samo htjela pjevati. Glazba, pjesma, ples moja su duboka, stanična strast, koja uvijek ima moć da me vrati među žive. I uglavnom sam doticala te strasti i ta mjesta u svojim izvanškolskim ili izvanposlovnim aktivnostima.
Upisala sam srednju školu koja nikako nije bila moj izbor, a kasnije i ekonomski fakultet koji je bio veliki kompromis mojim tadašnjim životnim okolnostima no ipak, u svemu tome sam se snalazila odlično. Otkrivala sam snagu autosugestije uz pomoć koje sam svoje snage usmjeravala u željenom smjeru, fokusirano, efikasno, pobjednički. U svojim 20-im otkrivala sam toliko puno o životu, a da toga nisam ni bila svjesna!
Nakon završenog ekonomskog fakulteta počinjem raditi u struci (marketing i produkcija) no moje srce ostaje prazno. Radost tražim u glazbi koja me dovodi u Kazalište Komedija gdje od 2003. godine počinjem raditi kao stalni honorarni suradnik u zboru. Počinju se nizati mjuzikli koji otvaraju za mene novi univerzum! Otkrivam glumu, strast bivanja na sceni, zaranjanja u druge imaginarne, a opet tako stvarne svjetove… To je period mog otvaranja.
Veliku ulogu u mom životu je odigrao i film Chicago, mjuzikl koji me je oborio sa nogu. Taj film je u meni probudio spoznaju da se zapravo nikada nisam probala se boriti za ono što mi je važno, za svoju strast! Iz osjećaja umanjenosti i nesigurnosti pristajala sam stajati po strani i ne pokušavati ništa, da se ne bih „osramotila“. To je bio moj program – da ne vrijedim, da ne mogu, da nisam ja Ta. A ta pokretačka strast zbog koje su glavni likovi bili spremni ići do samog kraja za ono što vole više od svega je za mene bila nadahnuće koje me je doslovno katapultiralo! (da se razumijemo, ovdje govorim isključivo o onoj suštinskoj strasti koja nas tjera da idemo naprijed, bez obzira na tuđa mišljenja, očekivanja i uvjerenja!). Do tada sam pristajala na tuđu volju – no od tog trenutka za mene više nije bilo kompromisa. Obećala sam sebi da ću dati sve od sebe da i ja idem putem svojih snova. Da ću ih barem probati ostvariti! Odlučila sam ne pristati na život u kojem nisam probala i dala sve od sebe za ono što je meni važno!
I tako kreće jedna nova epoha u mom životu. Glumačka akademija u Beogradu na kojoj otkrivam što gluma jest, sebe u njoj, život na pozornici i izvan nje… Te godine su bila vrlo katarzične za mene.. Gluma je jedna golema platforma za rad na sebi i sa sobom. Bio je to proces koji je izazivao, lomio, gradio, prekrojavao, preslagivao… A kako ja volim raditi stvari do kraja, znalo je nekada biti vrlo oštro! Potpuno sam se predala tom procesu i prepoznavala u njemu mnoga svoja ograničavajuća uvjerenja. Shvatila sam da je vrijeme da poradim na njima. Tako je krenuo put mog intenzivnog osobnog razvoja kroz brojne edukacije, seminare, radionice, tečajeve… U međuvremenu sam stekla još neke nove certifikate, licence, ali sve to skupa i nije toliko važno… To su samo nova nadahnuća na mom životnom putu.
Na tom putu yoga je pronašla mene, kao i rad s ljudima kroz individualne i grupne sesije.
Danas živim i radim u svom Dobrom Mjestu. Pjevam, glumim, podučavam filozofiju joge onako kako je ja osjećam i doživljavam, vodim radionice, individualne coaching sesije, organiziram retreatove, prenosim ljudima svoje iskustvo, znanje i pomažem im da i oni pronađu svoje dobro mjesto.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vidjela sam da ste jogu otkrili s 23 godine. Kako je utjecala na vaš život?
Moj prvi susret sa jogom bio je u duhu propitivanja – je li ova praksa za mene! J Naime, taj prvi joga sat bio vrlo miran, statičan, lagan, usporen, nježan,… što je bilo dijametralno suprotno od onoga što sam ja bila u tada! Gorila sam iznutra i govorila u sebi kako ovo definitivno nije za mene! Budući da je moja tadašnja prijateljica vodila te satove, na njezin nagovor dala sam jogi šansu. To je pokazalo kao odlična odluka!! I vrlo brzo počela osjećati promjenu. Naime, moje tijelo i moj um su počeli jako cijeniti tu novu kvalitetu u mom životu… Tražili su to svoje vrijeme na joga matu, vrijeme kada se nisam masakrirala sa brzim životnim tempom, nemilo mnogo aktivnosti, treninga, poslova, obaveza… Cijenili su vrijeme za utišavanje neprestanih bujica misli, vrijeme za svjesniji pokret, za pravo na pauzu, na odmor. To vrijeme na yoga satovima je bilo SAMO MOJE. Moj sastanak sa samom sobom! Uživala sam!!
Ono što se preselilo sa joga mata na moj svakodnevni život je svjesnost o sebi. Shvatila sam da bez obzira što sam život ispunila stvarima koje obožavam (pored svog redovnog posla išla sam na 5 različitih plesnih treninga, satove pjevanja, glumačku školicu, počela sam raditi u Komediji…) osjećala sam se jako iscrpljeno. Moj život je s jedne strane bio Raj (jer sam radila stvari koje volim), a s druge Pakao (jer sam bila neumjerena u tome). Nisam znala napraviti balans. Joga me je počela učiti balansu. Naučila me je zaustaviti se; udahnuti i izdahnuti; pogledati i osjetiti gdje sam i kako sam; promijeniti smjer ako je bilo potrebno i ako mi se nije svidjelo gdje sam.
Naučila sam da je u redu pratiti svoj san, hodati prema tom cilju, ali da nije potrebno izgorjeti na tom putu. Ono što je Naše – neće nam pobjeći (veeelika spoznaja!). Naučila sam mirno hodati prema svom cilju sa povjerenjem da ću tamo stići, u pravo vrijeme.
Joga me je naučila prihvatiti sebe, svaki dan drugačiju. Moje performanse nisu iste svaki dan i to je sasvim u redu.
Joga, rad sa sobom, učenje o povjerenju, o povezanosti sa izvorom, o svojoj svrsi, razvijanje ljubavi i prihvaćanja prema sebi, … puno toga me je vodilo do toga da danas mirna hodam, jer znam da je sve dobro.
Koji su benefiti prakticiranja joge koje na sebi primijete vaši klijenti?
Benefiti su zaista brojni, na fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Takva mi je radost čitati poruke koje dobivam od svojih klijenata u kojima govore koliko im je ova praksa, ali i naš zajednički rad utjecao na život.
Iako se oni bave dosta različitim poslovima (neki su manageri, prevoditelji, producenti, a neki glumci, plesači, terapeuti…) svima je zajedničko da osjećaju kako im se tijelo drugačije kreće, da im se držanje promijenilo pa samim tim i stav. Osjećaju se pokretnije, mekše, fleksibilnije, spretnije, fokusiranije, centriranije, spremnije za dan i sve šta on donosi! Imaju puno više energije, osjećaju veću vitalnost u tijelu, snagu.
Često čujem od klijenata nakon završenog sata: „Kako ljudi žive bez joge?!“. Taj reset koji um i tijelo dožive nakon joga sata je neprocjenjiv!
Kao sam spomenula, efekt se ne događa samo na fizičkom tijelu. Mi na joga matu učimo biti promatrači sebe, svojih misli, svojih emocija, svoga tijela; a učimo se i odvojiti od njih i ne poistovjećivati s njima.
Kažu mi da su uz jogu naučili prihvatiti sebe, svoje tijelo, postaviti zdrave granice za sebe i poštivati ih. Razvili su više ljubavi prema sebi, stekli više samopouzdanja, unutarnje snage.
Na joga matu dobivamo iskustvo prolaznosti različitih emocija, otpora i izazova koje nas preplavljuju tijekom prakse. Učimo razlikovati mjesto neugode od mjesta boli i kada je trenutak ostati u joga poziciji (što se izvan mata može povezati sa bilo kojom životnom situacijom koja u nama izaziva neugodu), prodisati kroz nju, otpustiti tu napetost iz sebe i nastaviti dalje; a kada je vrijeme izaći iz joga pozicije (ili situacije) jer ne želimo (i ne trebamo) trpjeti bol koja nas grči, zatvara, ozljeđuje.
Joga nas uči balansu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako se nikad više nije pričalo o mentalnom zdravlju i dalje kao da nikad nije bilo više onih koji prolaze kroz burnout zbog ubrzanog i stresnog stila života. Što vama najviše pomaže očuvati mentalno zdravlje?
Povlačenje. Tišina. Mir. Meditacija. Svjesno disanje. Glazba. Ples. Smijeh. Radost. Strast. Ljubav. Sve ono što nam pomaže da budemo u ovom trenutku sada!
Jako je važno njegovati vrijeme za sebe. Vrijeme u kome nismo izloženi svemu i svakome. Burnout se dogodi kada nemilo rasipamo svoju energiju na stvari izvan nas; kada dajemo ono što imamo i još trošimo sve svoje rezerve! Da, nekada investiramo sve što imamo u ljude, odnose, projekte i to je sasvim u redu, ali bitno je da u toj investiciji ne zaboravimo na sebe. Ako počinjemo trošiti vlastite rezerve i takoreći jesti sami sebe postajemo depresivni, umorni, iznemogli, očajni, …postajemo bolesni. Tada više nismo korisni ni sebi, ni drugima. Tada propadaju odnosi, odlaze nam ljudi iz života, propadaju projekti jer nismo imali snage da ih iznesemo do kraja. To nije put.
Put je znati dati drugima, ali i sebi. Put je voljeti druge, ali i sebe. Put je služiti drugima, ali i sebi.
Balans. Srednji put. Umijeće življenja je za mene stalno balansiranje između sebe i drugih, vlastitih želja i moranja, težnji i trebanja, između tijela i uma, srca i glave… Znati kada držati, a kada pustiti. To svako od nas osjeti prema svojim kapacitetima, ali na tom putu važno je voljeti se! Ne smijemo biti nasilni prema sebi i tražiti od sebe stalno sve! Važno je da budemo i nježni prema sebi, dati si vrijeme za odmor, prilagodbu novim situacijama, metaboliziranje rezultata, integraciju uspjeha..
Ahimsa. Nenasilje prema sebi prvo je načelo u jogijskoj filozofiji koja nas uči kako se odnositi prema sebi, prema drugim živim bićima, ali i svemu oko sebe.
Jako puno ljudi živi na autopilotu i bez sklada sa svojim unutarnjim potrebama i željama. Jeste li vi imali neki trenutak “buđenja” ili ste uvijek bili tako povezani sa sobom?
Oh, ja sam jedna od onih koja je imala nekoliko trenutaka „buđenja“ u svom životu. J Samo na fizičkoj razini – 3 puta sam imala bliski susret sa smrću kroz koja sam doživjela i izvantjelesno iskustvo, preuzimanje drugog identiteta… Zanimljive su to stvari… Svaka od tih „malih smrti“ me je odvela na neki sljedeći nivo svjesnosti, a da to tada nisam ni znala. Tek kasnijem kada sam radila retrospektivu svoga života sam mogla vidjeti te skokove koji su se događali unutar mene, po pitanju promišljanja, odluka, svjesnosti koju sam tada imala… Također sam prošla i nekoliko velikih katarzi: financijsku, emotivnu, osobnu, tjelesnu. Nekako mi se čini da je to put većine nas koji smo na putu Buđenja.
Uvijek sam znala da postoji nešto veće od nas, neka šira slika svega što postoji. Vodila me je moja znatiželja da istražujem sebe više, da bolje razumijem što mi se događa, zašto prolazim to baš na taj način, tražila sam smisao i svrhu života i svog postojanja izvan onoga što su mi ponudili u školi i u obitelji: „Samo uči, radi, budi dobar i sve će biti OK.“
Jednako takvo živo zanimanje oduvijek sam imala i za druge ljude, kako ih dokučiti i razumjeti.
Buđenje ili put širenja svijesti, učenje kako se povezati sa sobom, čuti se, osjetiti, razlučiti što govori um a što je srce, razlikovati laž od istine… sve je to bio dug put i rekla bih da sam sada na svom istinski dobrom mjestu. Danas puno lakše prihvaćam izazove, kraće se zadržavam u stanju zbunjenosti, brže procesuiram događaje i vraćam se na svoje „dobro mjesto“. Što sam više usklađenija sa sobom i svim što je oko mene, to brže kreiram realnost koju priželjkujem te živim ono što želim.
Imam duboku zahvalnost za svoj put danas i sve što mi se na tom putu desilo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Živimo u svijetu stalnih distrakcija koji ometaju naš fokus i prisutnost u trenutku. Kako se vi nosite s tim i imate li neki savjet za naše čitatelje?
Prije 6 godina sam odlučila ne imati televiziju u kući; da ću se izlagati samo onim sadržajima i temama koje me zanimaju, koje me inspiriraju, u kojima učim, koji me motiviraju da budem bolja, bolja kao poduzetnica, kao umjetnica, kao čovjek. Davno sam isključila sve notifikacije na mobitelu koje me vode na društvene mreže. Na njima sam samo kada odlučim odvojiti vrijeme za to i uglavnom je to vezano za posao. Jedino što mi još uvijek nemilo zvoni su poruke i pozivi.
Dugogodišnje prakse yoge, meditacije, disanja ali i mnogi drugi procesi pomogli su mi da umirim svoj um, da pronađem mir i da se puno lakše nosim sa izazovi koji se pojavljuju po putu. Ovi alati su mi poput sidra, koje me uvijek drži na mjestu, što god da se izvana događa. To sidro mi daje sigurnost, uporište, snagu, ali i jedan novi svježi kut gledanja na događaje. To je za mene najdragocjenija stvar.
Kada razvijemo taj mir, tada nije više važno koliko ometača ima izvana, jer unutar sebe mi smo dobro. Iz tog mjesta lakše rješavamo, organiziramo, ali i kreiramo stvari oko sebe, pa te ometače svodimo na minimum.
Za početak je stvarno sjajno odvojiti se od news portala, televizije, bombastičnih vijesti, žute štampe, svih oblika tračeva i bavljenja tuđim životima. Ako usmjerimo tu energiju na sebe, da vidimo kako smo mi, što nam treba, jesmo li sretni, kako možemo promijeniti stvari da postanemo sretniji, kako se osnažiti, ohrabriti, inspirirati da idemo naprijed, da budemo bolji, kreativniji, radosniji, otvoreniji, u ljubavi i povjerenju, kako da probudimo i živimo svoju strast – napravili smo golemu stvar! I tada, u toj vrsti fokusa i tako usmjerenoj energiji bit ćemo nezaustavljivi.
Na vašoj stranici vidjela sam zanimljiv naslov bloga koji glasi “Kako sam naučila voljeti se”. Što mislite da je ključno kako bi osoba krenula na put voljenja sebe?
Vjera da zaslužujemo bolje. Odluka da postupamo drugačije. Izbor da živimo realnost koja je u skladu sa našim viđenjem svijeta.
Rečenica koja je bila moj game changer je: Život je manifestacija volje. Ako ne moje – onda tuđe. U njoj je sve rečeno.
Put voljenja sebe je put obraćanja pažnje na sebe, uvažavanje sebe, briga o sebi, biranje svojih želja, strasti, ciljeva i kretanje prema njima. Ako nismo odgajani i podržani da živimo tako, na sebe počinjemo misliti tek kada nam se dogodi neki burnout, bolest ili traumatični događaj koji nas prisilno zaustavi na neodređeno vrijeme i otvori prostor da počnemo propitivati svoje izbore, odluke, postupke, riječi, misli…
Sama sam nosila program umanjenosti, nedovoljnosti, grča, straha, srama, nesigurnosti, nerazumijevanja, nedostatnosti… Nisu to laki tereti. Dapače, poprilično savijaju ramena, zatvaraju prsni koš, krive kralježnicu i onemogućavaju da povjerujemo da postoji neki veliki potencijal u nama. Ali srećom – jači je bio onaj drugi, a to je: Vjera da zaslužujem bolje. Odluka da postupam drugačije. Izbor da živim život kakav ja želim, jer ja to mogu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Uskoro počinje vaš retreat u Istri. Možete li našim čitateljima otkriti malo više detalja?
Da, na Velom Lošinju od 28.09.-01.10. vodim HELLO LOVE yoga & heal your life retreat – put do ljubavi kroz samospoznaju.
Jako sam sretna zbog ovog retreata jer je u njemu glavna tema ono što smatram da će nas na kraju spasiti svijet, a to je Ljubav. J Kada osvijestimo ljubav u sebi i nju kao stanje, a ne kao prolaznu emociju koju vežemo za nešto što je izvan nas, tada postajemo najbolja verzija sebe – i tada smo spremni svijetu dati najviše i najbolje..
Na ovom retreatu ću voditi ljude kroz jogijsku praksu terapijskog pokretanja tijela, svjesnog disanje, meditacije, upoznavat ćemo se s našim energetskim tijelom, učit ćemo o čakrama, radit ćemo sound healing, imat ćemo glazbu, pjevat ćemo i oslobađati glas. Bit će tu predavanje i radionica na temu Kako biti ljubav. A kao mala poslastica retreata bit će i cacao ceremoniju uz ples.
Naime, cacao koga još zovu biljka učiteljica ili „Hrana Bogova“ nosi energiju spajanja sa srcem, govorenja istine sebi i drugima, prihvaćanja života i nježnosti prema istome; nosi energiju gledanja na svijet kroz ljubav, energiju hrabrosti, probitačnosti i gorljivosti, energiju zahvalnosti. Sve to je upravo ono na čemu ćemo raditi pa vam je jasno zašto sam izabrala upravo ovu biljku da nas prati i podrži na ovom putu otkrivanja istine.
Moje iskustvo sa ovom medicinom je bilo prekrasno i baš sam sretna da ću ga podijeliti i sa svojim polaznicima.
Program će biti bogat, nježan, podržavajući, otvarajući… Ideja mi je da kroz njega oslobodimo tijelo, um, glas, srce! Da zavirimo u one zaključane dijelove sebe, da im damo podršku da izađu, da se pokažu, da zablistaju!
A bit će tu i još krasnih stvari koje ćemo raditi, ali neka budu dio iznenađenja za sve koji će Pozdravljati Ljubav na ovom povlačenju!
Što za vas podrazumijeva self-care?
Briga o sebi je zapravo odluka voditi zdrav život, na svakoj razini našeg postojanja.
Ljubav prema drugima pokazujemo tako što im kuhamo, vodimo računa da fino i zdravo jedu, da budu dobro; pokazujemo im svoju ljubav riječima, gestama, djelima; učimo ih da se vole, dajemo im podršku, slobodu da se izraze, da rade ono što ih raduje; navijamo za njih, bodrimo ih da naprave važne korake u svom životu; ulijevamo im snagu kada posustanu i podsjećamo ih na to koliko su sjajni… Činimo sve da budu SRETNI!
Kada tu istu količinu ljubavi i energije usmjerimo prema sebi – to se zove self-care.
No, pokazalo se da je to puno lakše dati drugima nego sebi. Zašto?
Naučili su nas da briga o sebi znači sebičnost. A mi smo povjerovali u tu laž. I još u mnoge druge. Zbog toga osjećamo da nam je uskraćeno pravo brinuti se o sebi kako ne bismo bili „loše osobe“. A mi nismo otoci sami za sebe. Pravo na zajedništvo nam je važno, osjećaj pripadanja, podrške; snaga grupe, moć kolektiva je itekako nama poznata na dubokoj razini i zato joj težimo… ali u ovom svijetu, sa potpuno iskrivljenih definicijama nekih pojmova mi smo sebi uskratili pravo biti to što jesmo i brinuti se o sebi u skladu sa tim već postajemo nešto što drugi od nas očekuju, kako bi se uklopili i bili prihvaćeni. Svaki taj kompromis koji radimo negira nas i udaljava nas od sebe.
I zato je vrijeme da propitamo u što to vjerujemo, čemu „robujemo“, da li ta naša uvjerenja imaju smisla za naš život, za naš rast; da li se zbog njih osjećamo veliko ili umanjeno, dobro ili loše, tužno ili sretno?
Propitivanje uvjerenja, korigiranje svojih programa / obrazaca ponašanja, usvajanje novih podržavajućih navika, učenje o tome da je za reći DA potrebna mudrost, a za reći NE snaga je za mene briga o sebi. To je vrednovanje sebe, priznavanje svojih talenata, kvaliteta ali i razumijevanje sebe, onoga što jesmo, zbog čega smo takvi i poduzimanje koraka da iscijelimo ono što je potrebno iscijeliti.
Njegujmo se traženjem ljepote, istine u dobrote u sebi i svijetu oko sebe.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Instagram