Biohakiranje se može smatrati aktivnim pristupom koji koristi znanstvena istraživanja i tehnološke inovacije u svrhu postizanja dugovječnosti. I dugovječnost i biohakiranje su usko povezani jer se obje discipline usmjeravaju na produženje životnog vijeka i poboljšanje kvalitete života.
Dugovječnost, odnosno produljivanje životnog vijeka čovjeka jedna je od aktualnih tema današnjice. Istraživanja su pokazala da su stogodišnjaci manje skloni razvitku dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i raka te da njihova braća, sestre i djeca imaju veliku vjerojatnost da i sami postanu stogodišnjaci.
Ipak, smatra se da dugovječnost nije uvjetovana samo genetskim čimbenicima, već da na nju utječu razina svijesti, emocionalne stabilnosti, fizička aktivnost te društveni odnosi. Naime, pokazalo se da osobe koje dulje žive imaju veću razinu svijesti, emocionalne stabilnosti i definiranu životnu svrhu.
Utjecaj biohakiranja na dugovječnost
Primijećeno je također da su osobe koje dulje žive fizički aktivnije, ali i da veliku važnost daju društvenim odnosim i zajednici u kojoj žive. Zbog toga se sve više pažnje u znanosti posvećuje istraživanju načina kojima bi se usporio proces starenja te se kao jedan od njih ističe koncept biohakiranja.
Što je biohakiranje
Biohakiranje podrazumijeva široki spektar postupaka koje pojedinci provode samoincijativno na sebi kako bi postigli optimalan zdravstveni status, osigurali vitalnost, preuzeli kontrolu nad svojim tijelom te samim time produljili svoj životni vijek.
Ovaj koncept obuhvaća razne tehnike – od onih jednostavnih, poput upravljanja stresom i poboljšanja kvalitete sna do složenijih, kao što su hormonska terapija i genetska modifikacija.
Post je jedan od načina biohakiranja koji može utjecati na dugovječnost
Jedan od popularnijih primjera biohakiranja u prehrani je korištenje povremenoga posta, tehnike u kojoj je unos hrane vremenski ograničen, a uključuje izmjenu perioda posta i unosa hrane. Unatoč tome što povremeni post može biti prikladan za određene osobe ipak se ne preporučuje kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1 i tipa 2, kod osoba s povijesti poremećaja u prehrani, trudnica i dojilja i sl.
Biohakiranje može imati potencijal u unaprjeđenju zdravlja i dugovječnosti, no ipak je važno naglasiti da su neke tehnike opasne te nedovoljno istražene. Zbog toga je ključno da se biohakiranje provodi pod stručnim nadzorom i u skladu s znanstveno dokazanim metodama kako bi se izbjegli potencijalni rizici za zdravlje ljudi.
Tekst: Vanessa Ivana Peričić, mag. nutr.
Vanessa Ivana Peričić je po struci magistra nutricionizma i znanosti o hrani. Strast i ljubav prema nutricionizmu potakli su ju na otvaranje nutricionističkog savjetovališta Nutrifil u kojem i sada radi, te donijeli tri Dekanove nagrade. Nutrifil je tu da pomogne svakome da ostvari dobar odnos s hranom. Vanessa je i članica Hrvatskog zbora nutricionista te aktivna članica organizacijskog odbora 9. međunarodnog kongresa nutricionista.
Foto: Unsplash