Jelena Ćubelić je psiholog i kognitivno-bihevioralni terapeut s kojom smo do sada pričali o tome kako izgleda jedno psihološko savjetovanje i koji su problemi s kojima se ljudi najčešće javljaju, te kako kvalitetnije upravljati svojim vremenom kako bismo radili pametnije a ne napornije. Ovog puta, fokus smo preusmjerili na samog sugovornika. Jelena Ćubelić koja se krije iz IG profila psy.cro podijelila je s nama svoje SLOW LIVING trenutke i kako ona održava svoj work-life balans.
Kako Jelena održava balans u svom poslu u kojem mora biti duboko koncentrirana i emocionalno prisutna ne samo radi sebe već i radi svojih klijenata, te koji su njeni slow living rituali saznajte iz odgovora u tekstu te videu u kojem je Jelena prikazala i dočarala svoje trenutke usporavanja.
„U slow living filozofiji, važno je naučiti cijeniti proces, a ne samo cilj. Uzmite si vremena za male korake i shvatite da je slow living upravo u jednostavnim trenucima koji ispunjavaju i opuštaju.“
Kako organizirate svoje kvalitetno vrijeme? I uspijevati li uvijek u tome?
Vrijeme organiziram tako što jasno određujem prioritete i redovito ih preispitujem, a unaprijed planiram svakodnevne obaveze i zadatke jer drugačije ne mogu funkcionirati – posebno kada radim s klijentima, važno mi je da mogu posvetiti punu pažnju svakom susretu. Svaki dan prilagođavam prema trenutnim potrebama i usklađujem s dugoročnim ciljevima, a u toj organizaciji ostavljam mjesta za vrijeme za odmor i aktivnosti opuštanja. Naravno, ne uspijevam uvijek ispuniti sve planove i zadatke, ali kroz godine rada razvila sam vještinu prilagodljivosti koja mi pomaže da se ne osjećam opterećeno kad stvari ne idu prema planu. Takva fleksibilnost pruža mi prostor za usporavanje što smatram ključnim za dugoročnu produktivnost i ravnotežu u životu i radu.
Za balans je ključno i ono što je suprotno od aktivnosti. Je li i kako je usvajanje slow living rituala utjecalo na vaš work-life balans?
Mali svakodnevni rituali koji mi pomažu da usporim su za mene neophodni jer mi omogućuju da ostanem smirena i prisutna što je iznimno važno za rad s mojim klijentima gdje je važna duboka koncentracija i emocionalna prisutnost. Ritual poput nekoliko minuta tišine prije početka radnog dana ili kratkog usmjeravanja na disanje između seansi čini veliku razliku u mom fokusu i energiji. Ti jednostavni, ali značajni trenuci pomažu mi da ostanem emocionalno centrirana i smirena što se prenosi i kvaliteti mog rada. Kad završim radni dan, svjesno ostavljam profesionalne misli iza sebe, usmjeravajući se na aktivnosti koje njeguju privatnu stranu mog života. Naravno da postoje izuzeci i ‘teški dani’ kada mi je malo teže razdvojiti privatno od poslovnog, ali većinu vremena ovakva rutina održava moj work-life balans i dugoročno omogućuje da mogu kontinuirano pružati kvalitetnu podršku klijentima i pritom ostati ispunjena.
Primjenjujete li slow living načela i u korištenju tehnologije ili društvenih mreža?
Tehnologija i društvene mreže mogu biti korisni alati za edukaciju, ali itekako sam svjesna koliko previše tehnologije može iscrpiti pažnju i energiju. S godinama ograničavam vrijeme provedeno online i biram sadržaj koji potiče rast, koji me opušta, lijep mi je ili ima pozitivan učinak na mene, a sve ostalo ograničavam, ne gledam i ne pratim. TV gotovo uopće ne gledam. S vremenom sam postala manje aktivna na društvenim mrežama i manje detalja iz svog privatnog života želim dijeliti, a profesionalni profil mi služi samo kako bi objavila sadržaj i odgovorila na poruke svojim klijentima. Kada sam na mrežama, biram autentične, pozitivne i inspirativne objave koje potiču na svjesno življenje. Ovaj pristup umanjuje potrebu za prekomjernim informiranjem i pomaže mi da ostanem fokusirana na svoje vrijednosti i svoj život, a ne život drugih ljudi.
Je li se vaše poimanje slowlivinga i selfcarea mijenjao s godinama?
Naravno. Mijenjalo se i mijenja se još uvijek. Kroz godine i razvoj mijenjaju se naše potrebe, a samim time i način na koji brinemo o njima (self-care). Nekada, na početku dvadesetih godina, moja percepcija života pa tako i brige o sebi bila je dosta drugačija nego danas, imala sam drugačije motive, želje i potrebe. Na početku karijere slow living mi je značio samo predah nakon intenzivnih radnih tjedana. Danas je to moj način života koji prožima sve što radim. Shvatila sam koliko je važno raditi na vlastitoj ravnoteži da bih pružila podršku drugima – time postižem da se i sama osjećam ispunjenije što direktno utječe na kvalitetu rada s klijentima. I ono što sam shvatila, ne postoji univerzalni recept ili ‘formula’ za selfcare nego je ključ prepoznavanje svojih potreba i trenutnog stanja kako bismo mogli pronaći ono što će nam pomoći da se smirimo i usporimo.
Birate li slow living trenutak solo ili u društvu?
Solo trenuci regeneracije su mi neophodni. Volim provoditi vrijeme sama u miru s dobrom knjigom koja me nadahnjuje, u pisanju kroz koje izražavam svoje misli ili u slušanju zanimljivih podcasta dok sam u šetnji prirodom ili u toplini vlastitog doma. Te solo aktivnosti otvaraju prostor za introspekciju što često rezultira najboljim idejama i najkreativnijim trenucima. U samoći jasnije čujem vlastite misli, izoštravam fokus i povezujem se sa svojim unutarnjim potrebama. Ipak, svi smo mi socijalna bića, a odnosi s bliskim ljudima su izvor podrške i emocionalnog punjenja. Povezanost s prijateljima i obitelji mi je jednako važna – u društvu svojih najbližih punim baterije i obnavljam osjećaj pripadnosti i povezanosti. Smatram da je ta ravnoteža između solo vremena i trenutaka u društvu ključan za moje osobno zadovoljstvo i profesionalnu podršku koju pružam drugima.
Kada bi usporavanje bilo jedan dan u tjednu, koji bi to dan bio za vas?
Nedjelja mi je idealan dan za usporavanje. Poslije intenzivnog tjedna, nedjelja mi pruža priliku da dan posvetim sebi, obitelji, hobijima ili jednostavno odmoru. Taj mi dan daje prostor za refleksiju o proteklom tjednu i planiranje budućeg, ali bez pritiska. Uživam u slobodi i odmaku od posla, što mi omogućuje da se u ponedjeljak vratim osvježena i motivirana za rad s klijentima. Nedjelja mi daje osjećaj slobode i mira.
Kada bi usporavanje bilo doba dana, koje bi ono bilo za vas?
Definitivno jutro. Rano jutro mi je omiljeno doba dana za usporavanje. Tada je sve tiho i mirno, mogu u miru pročitati nešto inspirativno, razmisliti o ciljevima i zahvalnostima ili jednostavno polako popiti kavu, bez žurbe. Smireni početak dana stvara prostor za produktivnost i opuštenost u ostatku dana.
Što biste savjetovali drugima, pogotovo mladima, koji žele usporiti i živjeti više u skladu sa slow living filozofijom?
Za one koji žele usporiti, moj savjet je da slušate svoj unutarnji glas i birate ono što vas istinski ispunjava, umjesto da se povodite za vanjskim očekivanjima ili standardima koje društvo postavlja. Ne postoji univerzalni recept za usporavanje. Svatko od nas ima vlastiti ritam i potrebe. Potrudite se kreirati svoj osobni “recept” za slow living. Napravite popis aktivnosti koje vas opuštaju, ispunjavaju i omogućuju vam da usporite na način koji je prirodan za vas. Osvijestite da usporavanje nije odustajanje od života ili ambicija, već hrabar i svjestan izbor da svoje vrijeme i energiju posvetite onome što vam donosi autentičnu radost i ispunjenje.
U slow living filozofiji, važno je naučiti cijeniti proces, a ne samo cilj. Uzmite si vremena za male korake i shvatite da je slow living upravo u jednostavnim trenucima koji ispunjavaju i opuštaju. Taj način života omogućuje vam dublje povezivanje sa sobom i drugima te donosi osjećaj balansa i zadovoljstva – a to je, u konačnici, temelj za ispunjen i sretniji život.
Tekst: Petra Šafranko
Foto i video: Jelena Ćubelić, Slowliving