Od poznatih izreka poput „Pas je čovjekov najbolji prijatelj“, ili „Čovjek se u dodiru s mačkama obogaćuje.” Čini se ima više istine nego što smo mislili.
Osim što ublažavaju stres, anksioznost i depresiju, istraživanja su pokazala kako kućni ljubimci kod djece potiču razvoj empatije.
Dokazan je i pozitivan učinak kućnih ljubimaca na rani kognitivni, motorički i socijalni razvoj djece u dobi od 3 do 6 godina što kasnije pozitivno utječe na psihosocijalne vještine.
Ovaj učinak izgleda da je rezultat kemijskih procesa u našem tijelu koji su potaknuti prisutnošću kućnih ljubimca. Pozitivan i umirujući učinak naših ljubimaca nastaje zahvaljujući oslobađanju neuroprijenosnika, oksitocina, dopamina i serotonina koji se luče dok gledamo naše ljubimce, mazimo ih i družimo se s njima. Upravo zahvaljujući tome depresivna raspoloženja se mogu smanjiti, a samopoštovanje i sreća povećati. U našem tijelu se tijekom boravka s kućnim ljubimcima događa i niz fizioloških promjena koje utječu i na smanjenje kortizola, tzv. hormona stresa.
Uz kućne ljubimce osjećamo se manje usamljenima, preuzimamo određene odgovornosti za brigu oko njih, budimo u sebi osjećaj svrhovitosti kreirajući određenu rutinu. Sve to potiče određenu dozu samopoštovanja i samopouzdanja.
Možemo s pravom reći da kućni ljubimci imaju terapeutski učinak. Posebice psi i mačke. Ne treba puno riječima opisivati radost kada nakon radnog dana vlasnik psa ili mačke dođe doma i s veseljem ga dočeka razigrano četveronožno klupko sreće.
Ako uzmemo primjer psa kao kućnog ljubimca možemo bez dvojbe potvrditi kako šetnje parkom mogu lako postati i trenutak susreta s drugima, biti prilika za upoznavanje i zbližavanje s osobom s kojom možda dijelimo ulaz u zgradu.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels