Često volim reći da sam se u dvadesetim krenula oslobađati okova svojih uvjerenja, a u tridesetim se to konačno i dogodilo.
Voljela bih da sam mogla odnosno znala malo ranije protresati priče odnosno uvjerenja u svojoj glavi posebice one koje su bile izrazito beskorisne u drugoj etapi dvadesetih godina. Ranije su imala smisla, s obzirom na moje tadašnje okruženje, ali kada sam izgubila izravan doticaj sa svime što sam dobro poznavala uključujući ljude i događaje – jednako, naišla sam na prvu čeličnu ogradu svoga uma. Tada su me ta ista uvjerenja počela kočiti, mrsiti mi put, zaustavljala su me na mjestima gdje nije trebalo niti glavu okretati. U tom periodu su bila najglasnija, danas znam i zašto.
Cijeli niz godina poslije pitam se kako to da danas kad znam koliko zastarjela uvjerenja mogu biti otrovna – poznajem toliko puno odraslih ljudi koji kruto vjeruju u ispravnost svih svojih misli, odluka, riječi? Ljudi koji su stariji od mene, kako to da ih iskustvo nije naučilo da se preispituju?
Kakvu ulogu iskustvo igra u ovome ako se niti u četrdesetim odnosno u pedesetim ili dalje ne zapitaš na temelju čega tako slijepo vjeruješ svemu što se vrti u tvojoj glavi? Očigledno nije dovoljno, propitkivanju se važno otvoriti.
U knjizi Unutarnje inženjerstvo Sadhguru pronašla sam jedan dio koji glasi ovako:
„U ovom vremenu devedeset posto vremena samo razmišljate o životu, ne živite ga.
Jeste li došli na ovaj svijet kako biste iskusili život ili kako biste razmišljali o njemu?
Mentalni proces je vrlo mali događaj u usporedbi sa procesom života, no trenutačno je preuzeo mnogo veću važnost.
Vrijeme je da čovječanstvo vrati značaj životnom procesu.
Ta je potreba hitna. Naši životi ovise o njoj.“
Sve što sam ranije naučila životom koji je bio jako harmoničan unutar moje matične obitelji ostalo je skupa s njima unutar toga doma. Ono što volim jeste da to ni dan danas nisam izgubila. To isto ostalo je i u mojim starim prijateljstvima punim iskrenosti, potpunog poštovanja. I dalje ih njegujem.
Što se vjere tiče, što se tiče slavlja blagdana, rođendana, količine zagrljaja, smijeha, sve je ostalo dole premda se nudilo i dalje – bilo je potpuno drugačije. I to je trebalo prihvatiti.
Jedan izvjestan period hodala sam svijetom kao bez glave tražeći unutar svakog čovjeka toplinu svoga doma, zagrljaj svoje mame, riječ tate, misli bake, djeda, brata, tetke, sigurnost prijateljstava, mojih rođaka i svega što mi je poznato, u nove odnose ulazila sam puna srca i pucala glavom u zidove.
Sve što sam mislila da je ispravno vjerojatno i jeste bilo za mene, ali ne za sve druge ljude oko mene. Jer njihova ispravnost, njihovi običaji, njihov način da žive život je također nešto što su razvijali dugi niz godina i ne mora egzistirati po mojim uvjerenjima i pravilima. Da nisam imala priliku maknuti se iz gnijezda nikada ne bih razumjela kako funkcionira svijet. Opet, da nisam rasla u takvom gnijezdu sa pticama koje su me krile ispod svoga toplog perja vjerojatno ne bih danas bila ovako nježna i imala ovu dozu optimizma prema čovjeku.
Iako, priznajem, ovih dana sve više labavi moja vjera u dobro. Ipak moram ju hraniti zbog ptića unutar moga gnijezda danas. I znam da im trebam dati i toplinu i slobodu da lete kako bi se razvili i mogli odnosno znali živjeti.
Prihvaćam da će, vjerojatno i četrdesete poslije donijeti mnoštvo novih uvida. Ali pitam se, da se u dvadesetim nisam tako i toliko otvorila iskustvima, upoznavanju drugih kultura, nacija, vjera, običaja, tradicija, da nisam istraživala, kopala po knjigama – bi li i ja trunula unutar starih dobrih zidova koji bi me kočili da otvorim širom svoje prozore, maknem zavjese i pustim Sunce u svoj dom, odnosno svoj um?
Misli i uvjerenja blisko su povezani, surađuju – kao poštar i pismo.
Misli mogu biti logične, uvjerenja isto, ali za doživljaj punine treba ići dalje od toga.
Svi mi, i ti i ja, i tvoja baka, i njezina tetka i cijela populacija na Zemaljskoj kugli imamo uvjerenja. Neki od nas ne mogu zamisliti da nam itko ikada ugrozi svetost naših vrijednosti, ne možemo zamisliti da netko pokuša poljuljati ljestve na kojima stoje naši stavovi, naša razmišljanja. Posebice smo gorljivi po pitanju vjerskih opredjeljenja, političkih gledišta ili životnih odluka. Moralnost je korisna za cijelo društvo, ali u to ne treba miješati strah i krivnju.
Puno se vrijeđamo u obranama naših stavova.
Ego djeluje svaki put kada nastojimo uvjeriti nekoga da prihvati našu istinu.
Zato je jedan od mojih najvećih životnih ciljeva redovno protresati moja vlastita uvjerenja da bih uz to mogla odgojiti sinove u fleksibilna ljudska bića koja će umjesto da sude drugima i stvaraju bespotrebne predrasude, umjesto da se ukopavaju u uvjerenjima koje sam im nametnula ja ili netko drugi radije biti spremna gledati svijet i čovjeka iz svježe perspektive s puno optimizma i bez crnih rupa.
Ljepota života je u prihvaćanju tuđih odabira. Odrastali smo u drugačijim okruženjima, naše misli, vrijednosti pisane su različitim fontovima. No i tada to ne znači da uvijek trebamo biti suzdržani. Nije stvar u ugađanju ili u strahu od kritiziranja. Uredu je založiti se za ono u što vjerujemo. Ali na način koji ne vrijeđa drugoga.
Sada imam priliku uzeti najbolje od onoga što sam naučila unutar saksije u kojoj je bilo moje prvo sjeme, ali imam jednako tako priliku od svega što sam poslije vidjela i doživjela i putem naučila stvoriti univerzalnu pravu atmosferu unutar doma kojeg stvaram sama.
Dobro je osloboditi se ograničenja uma,
dobro je čitati i na stotine knjiga koje će ti pomoći da budeš duhovno osvješteniji,
dobro je zaustaviti egocentrični mozak prije nego potpuno izdominira našim životom,
dobro je putovati – što prije to bolje,
olabaviti svoja uvjerenja,
dobro je vidjeti drugo i drugačije,
dobro je izlagati se nepoznatom,
dobro je izlaziti iz zone sigurnosti,
dobro je živjeti u skladu s drugima
ali na svoj jedinstven način.
Kako trebamo gledati na drugačiji duhovni put?
Pristupit ćemo mu s poniznošću,
Ali i sa spremnošću da učimo o drugoj tradiciji.
Ako se naša vjera može poljuljati
Samo od učenja o drugoj tradiciji,
Tu vjeru ne vrijedi zadržati.Velečasni Dr. Kang Won Zong
Moglo bi vas zanimati i: Želiš kreirati smisleno vrijeme za sebe, ali ne znaš kako to provesti u djelo? Mi imamo plan
Tekst: Inga Marić
Foto: Pexels