Ako do sada niste na Instagramu primijetili profil Žlica šećera iza kojeg stoji food bloger Juraj doista ne znate što propuštate. Prvi put smo imali priliku probati njegove slastice kada je povodom Dana žena napravio mini tartove s kremom od prosa i vanilije i ne možemo vam ni opisati koliko smo se oduševili. Tada smo došli na ideju da se Juraju javimo s prijedlogom da osmisli desert za blagdanski stol. Njegova kreativnost je ponovno došla do izražaja te nas je opet osvojio neobičnom idejom. Za ovaj Uskrs osmislio je recepte za veganske praline. Uživajte u razgovoru koji slijedi, a poslije toga vas očekuje i recept koji još uvijek stignete napraviti.
Sjećaš li se kada je nastala tvoja ljubav prema pripremi slastica?
Iskreno ne mogu definirati točan trenutak kad se to dogodilo, ali znam da sam oduvijek volio pomagati mami oko kolača i da mi je oduvijek bila zanimljiva njezina bilježnica s receptima upackana masnim prstima i tragovima krema i čokolade. Kasnije me zanimalo mogu li napraviti neki svoj recept bez da pratim kuharicu ili kako veganizirati neki tradicionalni kolač. I mic po mic, danas doslovno živim od toga. :)
Kako si se odlučio pokrenuti Instagram profil Žlica šećera?
Pa upravo iz te neke želje za eksperimentiranjem, ali i potrebe da pokušam slastice učiniti zanimljivijima, drugačijima i s manje šećera.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako tvoj profil nosi taj naziv tvoje slastice ne sadrže šećer. Je li izazovno praviti slastice bez šećera?
Sadrže šećer, ali ne onaj klasični rafinirani na kakav smo naviknuti. Trudim se koristiti alternative poput eritrita, koji je pogodan za dijabetičare, xilitola, kokosovog šećera ili nekih tekućih zaslađivača poput rižinog ili javorovog sirupa. I mogu ti reći da često zna biti izazovno jer se navedeni zaslađivači ne ponašaju isto u različitim situacijama i kombinacijama. Ponekad se odlučim za tekući slad pa skužim da je bilo bolje da sam koristio šećer u krutom stanju jer mi kolač ili smjesa ne ispadnu dovoljno čvrsti ili se sastojci međusobno ne povezuju dobro. Ponekad se odlučim za drugu vrstu šećera pa skužim da to nije tekstura koju sam htio dobiti itd.
Odakle crpiš inspiraciju za svoje recepte?
Odakle god mogu haha. Zapravo mi sve može poslužiti kao inspiracija. Ponekad je to Internet, ponekad drugi gastro blogeri, chefovi i slastičari, ponekad kroz razgovor s društvom ili kad negdje pojedem kolač koji me oduševi pa ga poželim rekreirati u nekoj svojoj varijanti, ponekad je dovoljan samo miris nečega što će me natjerati na razmišljanje o novom receptu. Zbilja sam slobodan i otvoren kad su u pitanju kolači, tako da nema nekog specifičnog mjesta iz kojeg crpim inspiraciju.
Kada bi morao odabrati samo jedan omiljeni desert, koji bi to bio?
Uf, sad si me na prepad. To je kao ono kad pročitaš neku dobru knjigu i pomisliš ovo je moja nova najdraža knjiga i onda te netko pita koja ti je najdraža knjiga pa zablokiraš i kažeš Mali princ jer je to jedino čega se možeš sjetiti haha. Šalim se, ali mislim da ga trenutno nemam. Dok nisam bio vegan, to je bila Juliška ili Juli pita (koju još nisam usavršio u veganskoj verziji), ali sad zapravo stalno volim isprobavati nešto novo ili imam faze. Pa tako nekad znam imati fazu kad samo pravim i jedem ful jednostavne biskvitne kolače koji se rade u jednoj zdjeli, a nekad su to kupovni sladoledi i čokolade.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ti si inače i fotograf. Koliko je izazovno kreirati set za fotografiranje slastica?
Pa i je i nije. Ovisi zapravo o kakvoj se slastici radi, koliko imam vremena i potrebnih propsa za fotku kakvu sam zamislio. I uglavnom više vremena potrošim na postavljanje seta nego na samo fotografiranje, premda možda na finalnom rezultatu to ne izgleda tako. Zna mi se dogoditi da nešto fotkam pa ne ide i ne ide. Ono kužiš da nešto ne štima, ali nije ti jasno što i onda shvatiš da je bilo dovoljno da samo jednu stvar pomakneš jedan centimetar u neku drugu stranu.
Na tvojoj web stranici sam pročitala opis o tebi i doista sam ostala pod dojmom. Napisao si kako je ljubav prema kuhanju nastala kada si osvijestio cijelu kulturu koja stoji iza hrane. Možeš li to malo detaljnije objasniti?
Ono što sam zapravo htio reći je da hranu uglavnom gledamo kao na nužnost koja nas održava na životu, nešto što pojedeš, “obaviš” i zaboraviš, pri čemu možda ne razmišljamo previše o njoj niti joj pridajemo previše pozornosti, a zapravo to nikad nije “samo hrana”. Primjerice veganstvo nije samo plant based prehrana, nego lifestyle koji uključuje i politiku, odjeću, kozmetiku, kulturu, mindset, filozofiju itd. I vjerujem da se pogled na hranu razlikuje ovisno o tome jesmo li njezin kreator ili konzument, ali u oba slučaja možemo je smatrati svojevrsnom (potrošnom) umjetnošću. Nekad nešto stvaraš satima da bi otišlo u trenu, a sutra opet isto. Iznova je stvaraš pa iznova uživaš u njoj.
A nekad ne treba ni previše filozofirati pa pojedeš kiflu ili prvo na što naiđeš jer si ustala u pet, cijeli dan trčiš s jednog mjesta na drugo, to-do lista sve dulja, nisi stigla jesti, a želudac ti se usukao. :D
Za kraj, možeš li našim čitateljima opisati desert koji si osmislio za blagdanski stol?
Budući da mi je život trenutno zbilja užurban i ispunjen obvezama, bilo mi je potrebno nešto brzo, jednostavno i s malo sastojaka pa sam se odlučio za dvije vrste veganskih pralina – s nugatom te s bijelom čokoladom i malinama. Količina sastojaka zapravo ovisi o tome koliko pralina želite te o veličini kalupa.
Ovako je to kod mene izgledalo.
Za praline s tamnom čokoladom i nugatom:
- 100 g tamne čokolade ili čokolade za kuhanje bez mlijeka
- 2 – 3 žlice maslaca od lješnjaka ili veganskog nugat namaza
- nekoliko cijelih tostiranih lješnjaka
- 2 žlice kokosovog ulja
Za praline s bijelom čokoladom, malinama i pistacijama
- 150 g veganske bijele čokolade
- 4 – 5 čajnih žličica pekmeza od malina ili nekoliko svježih ili dehidriranih malina
- šaka sjeckanih pistacija
- 2 žlice kokosovog ulja
Trebat će vam silikonski kalup za led, a postupak je vrlo jednostavan.
Postupak:
Praline s tamnom čokoladom i nugatom
Najprije sam na pari otopio pola količine tamne čokolade sa žlicom kokosovog ulja, a kad sam je skinuo s plamena, pričekao sam minutu, dvije da se prohladi, da ne bude baš jako vruća. Potom sam ulio malu količinu čokolade u par kockica kalupa, dovoljno da pokrije dno i rubove/ plohe / stranice kalupa, što će nam biti vanjski sloj praline. To sam stavio na dvadesetak minuta u hladnjak da se stisne pa sam u svaku od njih stavio po jedan prženi lješnjak i prelio ih nugat namazom pa ih ponovno vratio u hladnjak na još dvadesetak minuta. Na kraju sam otopio preostali dio čokolade i kokosovog ulja (50 g + 1 žlica) i time do vrha napunio svaku pralinu i stavio u hladnjak na barem sat vremena. Ohlađenim pralinama možete dodati teksturu tako što ćete otopiti još malo tamne čokolade i njome ih prošarati.
Paline s bijelom čokoladom, malinama i pistacijama
Praline s bijelom čokoladom i malinama radio sam po istom principu, gdje sam prvo otopio pola količine čokolade sa žlicom kokosovog ulja i napravio “oklop” pralina koji sam pustio oko pola sata u hladnjaku. U svaku sam dodao malu količinu malina pa ih na kraju prelio ostatkom čokolade. Ako koristite neki sirup ili pekmez od malina, pustite ga da se stisne u hladnjaku prije nego što ga prelijete ostatkom čokolade jer je više tekući i mogao bi se izmiješati i sjediniti s čokoladom pa nećete dobiti slojeve. Ako koristite svježe ili dehidrirane maline, nije ih potrebno držati u hladnjaku između dolijevanja slojeva čokolade. Na kraju ih ukrasite tako što ćete ponovno otopiti vrlo malu količinu bijele čokolade i posuti ih sjeckanim pistacijama.
Postupak ukrašavanja možete skratiti i pojednostaviti ako sjeckane pistacije stavite na dno kalupa prije ulijevanja prvog sloja čokolade. :)
Ne znamo za vas, ali nas je već pogled na ove praline motivirao da se odmah bacimo u pripremu.
Uživajte u blagdanima dragi naši!
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Juraj Močilac