Odgoj jedinaca često sa sobom nosi različite izazove, a u nastavku smo izdvojili neke od njih.
Kao da je bilo jučer, pamtim sebe u vremenu kad sam bila predškolsko dijete. Voljela sam ići u vrtić, družiti se s prijateljima i svakoga dana bih se vraćala kući u svijet odraslih u kojem nije bilo mjesta čaroliji za kakvom sam žudjela. Poslije vrtića, znalo se što slijedi – kuhanje ručka, pospremanje, odmaranje uz televiziju, a ja sam još samo mogla krenuti u istraživanje svoje male slijepe ulice i uživati u trčkaranju do sutona.
Na svakom dolasku u vrtić i odlasku iz istoga, roditelji su dovodili moje prijatelje i njihovu braću i sestre. Ja sam bila u jako maloj skupini djece koja nije imala nikoga. S jako velikom čežnjom u srcu promatrala sam njihovo zajedništvo i posebne bratske i sestrinske odnose. Sve do jednoga dana kada se i meni želja ipak ispunila i dok nisam dobila brata. Često se i danas prisjetim tog osjećaja koji dijete ima dok ne razumije zašto je jedino u obitelji i pitam se kako bi sve bilo da sam ostala jedinica.
Iako je moje osobno iskustvo takvo da ništa na svijetu ne bih mijenjala za svoga brata i da sam nebesima zahvalna što je sagledalo ovakvu snažnu i iskrenu želju jednog djeteta da se tako nešto ipak ostvari u mom životu, moj suprug je jedinac i tvrdi kako je sasvim u redu u smislu emocionalne stabilnosti. To dokazuje da zaista svatko to doživljava na svoj način i u skladu sa svojom osobnošću, no činjenica je kako jedinci zaista imaju drugačiji život, odgoj, izazove i obiteljsku dinamiku. Mnoge obitelji se danas susreću i sa sekundarnom neplodnošću i iako bi htjeli, ne mogu imati još djece, a oni koji svjesno izražavaju potrebu za isključivo jednim djetetom, u društvu se često prešutno osuđuju te im se nameću razni stereotipi s brojnim pritiscima.
Upravo zato smatram kako je itekako vrijedno i korisno pisati o ovoj temi i ukazati na točke o kojima bi roditelji jedinaca trebali dublje promisliti. Pogledajte koje su to.
Važnost razumijevanja
Otvorena komunikacija i iskreni razgovori trebali bi biti na vrhu liste prioriteta roditeljima jedinaca. Naravno da se ovo odnosi na svaki odnos i bez obzira na broj djece u obitelji, ali otvoreni razgovor o izazovima koje dijete može doživjeti kao jedinac itekako može utjecati na razvijanje samostalnosti u pravom smjeru, kao i na stvaranje zdrave emocionalne stabilnosti.
Samostalnost i sloboda su ključni
Roditelji jedinaca trebali bi imati više saznanja oko činjenice da su njihova djeca u njihovim obiteljima centar te da su sva svjetla uvijek usmjerena na njih. Pritisak koji se zbog toga može s vremenom stvarati može biti vrlo opasan za mentalnu dobrobit djeteta i obitelji, stoga su komunikacija i istinsko razumijevanje među najvažnijim karakteristikama odgoja jedinaca.
Posebna podrška kroz prijateljstva
Jedince će vrlo često njihov status u obitelji potaknuti na stvaranje velike mreže prijatelja. Važnost vremena u kojem se oni služe velikom paletom izvanškolskih aktivnosti zapravo je prilika da prošire svoj društveni krug i u njemu sudjeluju u cilju stvaranja dugoročnih prijateljstava.
Ovakav oblik dodatne podrške djeci jedincima može osigurati raznolikost iskustava i na roditeljima bi trebala biti odgovornost da ih usmjere prema takvim ciljevima. Takva iskustva omogućit će im da na koncept obitelji gledaju na način kako je svaka individualna i lijepa (i dovoljna) na svoj način te da ne postoji potreba za istim kalupom. To znači da ne postoji samo jedan oblik obitelji koji je društveno prihvatljiv dok se na sve ostale gleda kao da imaju nedostatak.
Razvoj empatije
U većim obiteljima su djeca gotovo pa primorana naučiti uvažavati potrebe drugih, ali to kod jedinaca nije slučaj. To ipak ne znači da djecu ne možemo naučiti empatiji. Naime, možete primjerice volontirati kao obitelj, a možete i iskoristiti različite svakodnevne situacije da djetetu objasnite što je empatija na djelu i kako je te zašto njegovati.
Individualni pristup
Poštovanje i razumijevanje individualnosti djeteta jedno je od ključnih aspekata u odgoju jedinaca. Iako je svako dijete jedinstveno i zaslužuje da ga se gleda u svjetlu specifičnih potreba, želja i osobnosti koje strogo vežemo samo za njega, jedinci su u poziciji koja roditeljima ostavlja priliku za odgoj s reflektorima usmjerenim na punu pažnju, poticanje samopouzdanja i raznih talenata i slično. To bi trebali iskoristiti u pozitivnom smjeru i naučiti ih da više cijene različitosti. Također, uz roditeljski naglasak na njihovim jedinstvenostima i talentima zasigurno će potaknuti djecu na zdravu izgradnju snažnog samopouzdanja koje će im pomoći nositi se sa svim životnim izazovima s kojima će se susresti u budućnosti.
Odgoj jedinaca uz sve izazove koje može donijeti svakako predstavlja specifičnu priliku za roditelje da prepoznaju moment u kojem se trebaju više posvetiti potrebama svoje djece te na taj način krenu u izgradnju zdrave, snažne i emotivno stabilne obiteljske zajednice. Stvorite poticajna okruženja za njih i omogućite im da svoju individualnost kroz pravilnu podršku smjeste u obiteljski i širi društveni kontekst koji je idealan za njih. Neka njihov put bude oblikovan ljubavlju, razumijevanjem i stvaranjem samosvjesnih pojedinaca.
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels, Canva