Da, dobro ste pročitali – emocije mogu utjecati na imunološki sustav, kako kod nas odraslih tako i kod djece. To zapravo i nije toliko apstraktna ideja kada razmislite racionalno. Zapravo je vrlo jednostavno: ako se osjećamo loše psihički, to se automatski odražava i na naše tjelesno stanje. Najbanalniji primjeri za to su npr. kada smo tužni ili ako smo puno plakali, boljet će nas glava, ako nas je strah ili smo jako nervozni, to često zna biti povezano s digestivnim traktom, a ima još mnogo takvih primjera… Emocije imaju vrlo dubok značaj i utjecaj na cjelokupno zdravlje te samim time i na imunološki sustav. No, budući da se djeca razvijaju svakoga dana, njihovi sustavi nisu gotov „proizvod“ pa im trebamo pomoći u razvoju emocionalne inteligencije te u konačnici i u jačanju imuniteta.
Iako ne postoje dobre i loše emocije, ali postoje osjećaji koji u nama izazivaju da se osjećamo dobro ili loše te na temelju toga validiramo i imenujemo stanja i emocije. Dugotrajna izloženost stresu nije dobra, stoga i u dječjem organizmu djeluje na način da može oslabiti imunološki sustav i uzrokovati brojne upale u tijelu. S druge strane, ako smo sretni i osjećamo se voljeno, prihvaćeno i radosno, takve emocije potiču pozitivne biokemijske reakcije u organizmu, a samim time potiču i opće zdravlje pojedinca. No, kako to postići kada je dijete u pitanju, da nauče prepoznati i izraziti emocije na dobar način, da nauče učinkovito upravljati stresnim situacijama i redovito dobrovoljno sudjelovati u otvorenim razgovorima u kojima je jasno izražavanje emocija sasvim normalna stvar?
U knjizi „Razvoj dječjeg mozga“, autori Daniel J. Siegel i Tina Payne Bryson navode kako „gornji dio mozga kojim donosimo odluke i balansiramo emocije nije u potpunosti razvijen sve do sredine dvadesetih godina“ te ističu da „kod male djece često desni dio mozga koji je zadužen za emocije potpuno preuzima kontrolu nad lijevim dijelom mozga zbog čega nije neobično da doživljavaju tantrume i ostale emotivne promjene“. Sukladno navedenom, u spomenutom priručniku kao odgovor na pitanje emocionalne regulacije kod djece, autori ističu da je „ključ napredovanja u tome da pomognemo mozgu i potaknemo suradnju svih njegovih dijelova – kroz integraciju.“ Baš kao što je slučaj i u fizičkom dijelu ljudskog organizma, sve je povezano i ne može funkcionirati jedno bez drugoga. „Da bi tijelo bilo zdravo, svi organi moraju biti integrirani.“ – ističu Siegel i Bryson.
Budući da djeca mnogo toga ne znaju, ne mogu i ne razumiju sama, potrebna im je naša pomoć, roditelja, svih sudionika obitelji, prijatelja, odgajatelja i društva kao takvog. Svi smo odgovorni za male spužve koje upijaju svu atmosferu oko sebe, ne znajući sami procijeniti je li ona dobra ili loša. Upravo zbog toga, jedan od najvažnijih zadataka društva i roditelja jest stvoriti pozitivno i poticajno okruženje za djecu kako bi osjetila važnost podrške obitelji i okoline. Održavanje emocionalne stabilnosti djeteta, a samim time i poticanje zdravog imunološkog sustava, postiže se kroz otvorenost djeteta, pružanje utjehe u trenucima kada im je to potrebno, razumijevanje njihovih osjećaja i poticanje da sve te emocije izraze najbolje što mogu i znaju.
Također, mentalno i tjelesno zdravlje može se postići uz poticanje i prakticiranje zdrave prehrane u svakodnevici svakog djeteta, uz održavanje pozitivnih odnosa s obitelji i prijateljima, ali i redovit i kvalitetan san u skladu s dobi djeteta, uz boravak u prirodi na svježem zraku, zelenilu, aktivnosti i igru koji oslobađaju otpuštanje endorfina i dopamina te poboljšavaju raspoloženje.
Moglo bi vas zanimati i: Prilagodba na vrtić: Kako olakšati djetetu, a i sebi?
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels