Kako nam pomisao na smrt može koristiti i inspirirati nas da kvalitetnije živimo 

U skladu s novim početkom, u susret novom okretanju Zemlje oko Sunca lijepo je prisjetiti se da nismo besmrtni.

Danas sam zatekla četverogodišnjeg sina kako sjedi sam u sobi glave pognute i tužnog izraza lica.

Prišla sam mu i pitala ga što mu je. Podigao je glavu i upitao me:

“Mama zašto ljudi umiru?”

U trenutku su mi se pred očima prikazale svježe proživljene situacije unutar obitelji, a kojima je prisustvovao naš dječak. Bilo je neizbježno i nekako se spontano suočio sa temama o kojima ne zna baš ništa, nitko mu nije objasnio, a mnogo toga sam pretpostavlja… Sjela sam do njega i krenula objašnjavati. Kroz svoje izlaganje shvatila sam da u meni postoji strah, naučen strah.

Smrt je…
strašna riječ.

Roditelji je skrivaju od djece dok su mala, no kako je poznato – sve nas čeka negdje iza ugla, i ne mislim da o njoj ne trebamo razgovarati ili da je nužno vjerovati u to da je strogo negativna.
Moje tijelo je upamtilo nekoliko vrlo bliskih susreta sa smrću.

Ali se, srećom, meni nije dogodila.

Vjerujem stoga da sam “ostala” s nekim razlogom, svjesna da su me te situacije obilježile ipak sam zahvalna za svaki pedalj tih sjećanja, na svjesnom i nesvjesnom nivou.
Volim življenje i podijelit ću nešto što mi je par puta kroz život pomoglo da se saberem i iznova riskiram ili posložim život, a ima veze također sa smrću.

Ostavljam vam dvije meditacije o smrti:
(Ne mislim da ovo treba često prakticirati, više koristiti kao podsjetnik u trenucima koji nam postavljaju upitnik iznad glave.)

Prva meditacija

Pokušaj meditirati o smrti kad god se pitaš trebaš li učiniti nešto ili ne.
Naučiti vještinu,
otići na put,
napraviti veliku promjenu.

Tada zamisli sebe sa 80 godina i vizualiziraj se ne samrtnoj postelji i postavi si pitanja:

• Što bi želio da sam napravio?
• Koja iskustva proživio?
• Čemu sam trebao posvetiti više pažnje i sad žalim zbog toga?
• Za kojim vještinama žalim što ih nisam razvio?
• Od čega sam se trebao/la odvojiti? Odgovor koristi kao motivaciju

Druga meditacija je vrlo jednostavna, postavite si pitanje…

Kako biste voljeli da vas se sjećaju na pogrebu?

Ne fokusiraj se na ono što su ljudi o vama do sada mislili, tko vas je volio…
Razmisli o utjecaju kojeg si imao.
Kako bi te se sjećali da premineš danas?
Što možeš mijenjati?