Kako se zbližiti više i bolje kao obitelj pitanje je koje si redovno postavljam, i vjerojatno je to puno lakše sada kada su moja djeca mala. Ali baš zbog toga, ovo i jeste trenutak za dobro postavljene temelje.
Ostavljam vam u ovom članku ideju, odnosno način na koji se zbližavamo mi s našom djecom, kao cjelina. Dakle, radi se o mom vlastitom iskustvu.
Blagdani su iza nas, i slijedi smiraj koji je svima potreban nakon turbulentnog perioda. No, postoji nešto što iz duha blagdana vrijedi zadržati, a to je, po mom mišljenju, blagdanski stol ako ćemo to tako nazvati. Konkretno mislim na običaj postavljanja stola za jednu, primjerice, običnu nedjelju. Zašto ne bismo uložili u kvalitetu zajedničkih objeda te zadržali običaj okupljanja obitelji tijekom cijele godine?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sjećam se dok sam odrastala kako je nedjelja bila poseban događaj za stolom moje obitelji. Istina je da se nije vodila briga o tome na koji način će biti postavljen stol, ali je bio naglasak na zajedničkom obroku u kojem je kvalitetna hrana bila važna, ali i prisutnost svakog člana obitelji.
Smatram da je najljepša u svemu tome nevidljiva nit ljubavi kroz koju smo se povezivali kao obitelj za stolom. To su trenuci gdje smo dijelili smijeh, radosti i tuge, te su uspomene postale dragocjeni dragulji u tkivu naše obiteljske priče. I ne samo nedjeljom, mama je nastojala okupiti nas oko stola svakoga dana, i dobro joj je išlo.
Zahvaljujući tom iskustvu iz djetinjstva i mladosti provedenih u matičnoj obitelji preuzela sam naviku i postavila ju kao temelj i svoga doma.
Mi, ponekad, pripremamo zajednički doručak, ponekad ručak, večeru ovisno o vremenu i mogućnostima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
To je vrijeme samo za nas, bez ometanja elektroničkih uređaja, gdje se stvaraju uspomene i grade temelji obiteljske harmonije. Moja djeca ne jedu uz mobitele niti ih mi koristimo za stolom. Naravno, postoje iznimke, ali nastojimo ovo držati nepisanim pravilom.
Muž voli kuhati, i nedjeljom je doma, on je preuzeo nedjeljni ručak na sebe što je meni ostavilo prostora da se pozabavim namještanjem stola. Ne pretjerujem, nije to blagdanski stol kakav stvarno bude uoči Božića ali to je idila, naša idila okupana toplinom svjetlosti svijeća. Volim, pored svijeća, koristiti tkanine u obliku stolnjaka, ili salvete s motivima zime, proljeća, jeseni – ovisno o godišnjem dobu. Ponekad, subotom pripremim cvjetni aranžman ili prirodne elemente svježe ubrane u šetnji s djecom. Dodajem elegantan dodir posuđa iz obiteljskog nasljeđa koji daju poseban šarm stolu.
Uz hranu koja grije srce, u pozadini svira lagana glazba. Razgovor, većinom, teče poput rijeke, nosi priče i smijeh koji postaju dragulji u zbirci naših obiteljskih trenutaka. Tako lijepo postavljen stol učini da se duže zadržimo na tom mjestu i da ne uzmemo taj objed zdravo za gotovo.
Ja nemam poseban naziv za ovo, ali vjerojatno sam nesvjesno inspirirana brojnim putovanjima u skandinavske zemlje i knjigama o danskom hygge-u u kojima sam se susretala s njihovim običajima tijekom obiteljskog objedovanja.
Za bolji doživljaj ostavljam uz tekst i fotografije – priliku za jednu novu naviku, novogodišnju odluku koju je uistinu lagano provesti u djelo, a smisao je dugoročno od nemjerljive važnosti.
Moglo bi vas zanimati i: Siječanj je idealno vrijeme za vision board. Evo kako ga kreirati
Tekst: Inga Marić
Foto: Inga Marić