Još kod malih beba, možemo primijetiti kako riječ „ne“ utječe na djecu. Baš zato što to kažemo kao prijetnju i jer označava nešto što je zabranjeno, njima je još zanimljivije činiti sve suprotno od toga kako im mi kao autoritet sugeriramo. Nismo daleko od toga ni kada su djeca starija. Međutim, okviri su ipak potrebni djeci svake dobi jer oni jednostavno ne mogu i ne znaju sebi objasniti zašto je nešto zabranjeno i što će se dogoditi ako nas ne poslušaju. Upravo zato, između ostalog, postavljanje granica je jedan od najvažnijih aspekata roditeljstva. Danas ćemo pokušati definirati kako reći ne djetetu i kada to napraviti.
Međutim, važno je imati na umu da ne trebamo za svaku sitnicu djetetu stajati iznad glave i govoriti „ne“, već je dovoljno zabranu izreći u situacijama kada je sigurnost djeteta ugrožena, kada pokazuje agresivno ili bilo kakvo neprihvatljivo ponašanje, u slučaju nasilja i slično. Također, „ne“ možemo izreći i na mnoge druge načine, a ne samo izgovaranjem te magične riječi. Primjerice, umjesto jasnog i konkretnog „ne“ možemo upotrijebiti pozitivan izraz koji će djeci odvući pažnju i usmjeriti ih prema nekom prihvatljivijem rješenju koje nastojimo postići. Zato umjesto „Nemoj skakati“ možemo odabrati reći „Znaš li da superjunaci dobivaju posebnu moć kada lijepo hodaju? Pokušaj i ti hodati opreznije kako ne bi pao i udario se.“ U ovim rečenicama, dijete će osjetiti pozitivan prizvuk vašeg tona i zabaviti se maštovitim prizorima superjunaka te će baš poput njih poželjeti lijepo hodati.
Isto tako, često ćemo čuti manju djecu kako zapitkuju „A zašto?“ Njihova znatiželja u tom smjeru neće samo tako nestati, zato uvijek trebamo imati spremne odgovore i razloge, posebno objašnjenja zašto nešto ne bi smjeli raditi. Važno je obratiti pozornost i na učestalost izgovaranja zabrane u obliku riječi „ne“. Ukoliko se ona često upotrebljava, dijete će prepoznati čestu upotrebu autoriteta koja će u njima izazvanu pasivnost ili agresivnost jer im i dalje neće biti jasno zašto baš to ne smiju. S druge strane, ako rijetko govorimo da nešto ne bi trebali učiniti, djeca će djelovati u smjeru prepuštanja samima sebi i izgubljenosti bez jasnih uputa. Zato je itekako važna procjena kada i kako upotrijebiti „ne“ uz obavezna objašnjenja prilagođena uzrastu djeteta te odgovaranja na sva njihova pitanja bez osjećaja da je „ne“ s naše strane izgovoreno uz veliku ljutnju, nervozu i u cilju kažnjavanja.
Kod zabrana uz „ne“, važna je i dosljednost. Ona je važna općenito u odgoju, kada god moramo donijeti neku roditeljsku odluku. No, kod postavljanja granica je stvar takva da ih djeca ne mogu razumjeti, stoga je važno biti ustrajan kod pravila i reakcija u sličnim i istim situacijama kako bi ih djeca naučila povezivati. Budite strpljivi i pokušajte razumjeti kako je djeci potrebno vrijeme da bi naučili i usvojili određena ponašanja, kao i pravila koja im zadajemo kroz odgoj.
Vjerujemo kako je u roditeljskom instinktu utkano neprestano govoriti „ne“ zbog straha, brige i nastojanja da dijete usmjerimo na pravi put te izbjegnemo sve moguće loše scenarije, posebno one koji bi im na bilo koji način mogli naštetiti. Upravo iz svih tih razloga bismo se trebali naučiti kontrolirati i razmišljati racionalnije više nego emotivno. Činjenica jest da ne može sve uvijek biti u redu i da se dijete u životu treba suočiti s brojnim situacijama koje će ga pripremiti na samostalnost, učenje i istraživanje svijeta.
Moglo bi vas zanimati i: 4 razloga zašto je važno svakodnevno pohvaliti svoje dijete
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels