Roditelji najčešće osjete kada se njihovo dijete ne osjeća dobro i kada mu je potrebna pomoć, no, nažalost, radi užurbanog životnog ritma prema kojem roditelji obavljaju svoje dužnosti, razgovor s djetetom često izostaje. U nastavku vam donosimo nekoliko smjernica kako započeti razgovor s djetetom ako osjetite da mu je potrebna pomoć.
Naravno, način komunikacije ovisi o dobi djeteta, no ovi savjeti mogu vam poslužiti kao smjernice i poticaj da bez obzira na nesporazume ili poteškoće u odnosu s djetetom, ipak pokušate pronaći zajednički jezik i time prevenirati neugodne situacije i probleme i ujedno unaprijediti kvalitetu odnosa i života.
Savjeti za razgovor s djetetom
1. Kao roditelji, vi ste prva linija podrške svom djetetu. Važno je da s njim imate otvorenu komunikaciju i izgradite osjećaj povjerenja. Kada vaše dijete ima problem ili se suočava s poteškoćama vi želite da se osjeća sigurno i da se prvo vama obrati za pomoć.
2. Jednako je važna sposobnost da prepoznate kada se vaše dijete nalazi u situaciji emocionalne „borbe“. Djeca, kao i tinejdžeri imaju tendenciju internalizirati svoje osjećaje. Ako ih nešto muči, možda neće progovoriti i tražiti podršku, dok ponekad ne razumiju da im je pomoć dostupna. Stoga je važno da vaše dijete osjeća sigurnost obratiti vam se, a ne da doživljava osjećaj straha od vaše potencijalne reakcije čime i dalje zadržava problem u sebi, a nerijetko i trpi.
3. Potaknuti dijete da razgovara s vama i da vam se otvori može se činiti kao izazov. No, ovi savjeti mogu biti od pomoći u samim počecima razgovora, kao i u razumijevanju onoga što se događa u životu djeteta.
4. Pružite osjećaj sigurnosti i povjerenja. Dajte do znanja djetetu da s njim razgovarate kao s odraslom osobom i ako imate bilo kakav dogovor s djetetom ispoštujte ga, a ukoliko dođe do promjene, objasnite, ispričajte se i ne zaboravite: djeca uče gledajući.
5. Objasnite djetetu zašto s njim razgovarate. Često se razgovor s roditeljem, u svijetu i percepciji djeteta smatra jednom vrstom kažnjavanja pa je važno djetetu objasniti da mu kroz razgovor pružate podršku. Dobra praksa za održavanje jedne rutine i njege samog odnosa može biti i određeno vrijeme jednom tjedno (ili više puta) kada ćete s djetetom razgovarati uz ručak, šetnju ili slično.
6. Slušajte što vam dijete govori, a onda odgovorite. I to aktivno slušajte. Odvojite vrijeme za aktivno slušanje onoga što vaše dijete želi podijeliti s vama. Često se rješenje određenog problema krije u tome da dijete samo ispriča što ga muči i da osjeti da ga netko sluša. Prije nego ponudite neke prijedloge ili rješenja problema, saslušajte i pokušajte razumjeti perspektivu svog djeteta.
7. Potvrdite i podržite djetetovu potrebu za pomoći. Ako vam dijete kaže da se osjeća tužno ili uzrujano, na primjer, recite mu da ste ponosni na njega jer dijeli svoje osjećaje. Dajte svom djetetu do znanja da cijenite hrabrost koja mu je bila potrebna da razgovara s vama i dajte mu do znanja da ćete mu pomoći. Ako se čini da vašem djetetu treba više pomoći nego što vi možete pružiti, posavjetujte se s odgovarajućim stručnjakom.
8. Budite iskreni i izbjegavajte neistine i skrivanje detalja. Djeca osjete kada niste iskreni. Stoga, ako vi od njih očekujete iskrenost, postupite im iskreno. Ne zaboravite da djeca uče više iz modela i primjera, negoli iz priča.
9. Nemojte se bojati reći da nešto ne znate. Sasvim je u redu priznati da nemate odgovore na sva pitanja koja dijete ima za vas. Međutim, ako vas dijete nešto pita, trebali biste se potruditi pronaći odgovor ili nekoga tko može pomoći.
10. Ako ste možda primijetili prisutnost negativnih i crnih misli ili znakove samoozljeđivanja, reagirajte. Prepoznati znakove i potražiti pomoć dva su najvažnija faktora koja uvelike mogu promijeniti situaciju. Neki od znakova može biti velika bezvoljnost, nagli pad uspjeha, priče o smrti, samoozljeđivanje, konzumacija alkohola, droga ili drugih supstanci. Ako sumnjate da je vaše dijete u riziku od razvoja bilo kakvih ponašanja koja nisu primjerena i uobičajena, obratite se stručnoj osobi za pomoć te budite svom djetetu podrška, emocionalna, mentalna, ali i fizička kada god to možete.
Moglo bi vas zanimati i: Ritam spavanja kod beba i zašto je toliko važan?
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels