Dobro poznati prirodoslovac i planinar Dragutin Hirc s razlogom je prozvao Gorski kotar “Hrvatskom Švicom.” Kao zelena oaza Hrvatske, Gorski kotar posebno se istaknuo za vrijeme pandemije, koja nas je na neki način prisilila upoznati se sa činjenicom koliko je naša zemlja zapravo neistražena te koliko skrivenih i nerazvikanih ljepota ona krije.
U našoj maloj Švici kriju se brojna prekrasna mjesta još netaknute prirode, koja su postala sve češće utočište onima koji traže odmor od vrućina i gradske gužve. Jedno od takvih mjesta koja mame posjetitelje i iz svih krajeva Hrvatske i susjedstva je slikoviti kanjon Kamačnik, smješten u središtu jednog od najstarijih gradova Gorskog Kotara. Mali gradić Vrbovsko nalazi na pola puta između Karlovca i Rijeke, što čini ga savršenim za jednodnevne izlete ili kao usputna postaja za protegnuti noge u prirodi prije odlaska na more.
Šetnja slikovitom sutjeskom
Tisućljetnim djelovanjem vode napravila se sutjeska duboko usječena u stijene vrbovštanskog krajolika i time oblikovala današnji kanjon Kamačnik. Njegov nepresušan izvor tipično je krško vrelo koje izbija iz još do sada nam nepoznate dubine.
Do samog ušća Kamačnika u rijeku Dobru vrlo lako možete doći automobilom gdje se nalazi parking i ugostiteljski objekt. Iza restorana nekada su stajali visoki zidovi pilane na pogon tlačne vodne turbine. Takve građevine djelić su nekog drugog vremena kada su pilane imale pogone uz rijeke diljem Gorskog Kotara. Danas su od nje ostali samo kameni temelji te brana s koje se slijeva prvi vodopad potoka, koji slikovito označava i početak šetnice kroz kanjon.
Pokraj spomenutih ruševina nećete moći zaobići golemu drvenu skulpturu. Riječ je o djelu Goranske kiparske radionice čije drvene umjetnine krase i druge atraktivne lokacije na prostoru Gorskog kotara. Ova ispred Kamačnika nosi naziv Javorova kosa i djelo je Hrvoja Urumovića.
Udarite o gong i krenite
Svoj ulazak u kanjon možete obilježiti u udarcem u gong, koji označava početak još jedne staze. Radi se o jedinstvenoj akustičnoj stazi nazvanoj po grčkom bogu Panu, zaštitniku prirode. Uz gong, još četiri glazbene instalacije napravljene od lokalne hrastovine postavljene su duž planinarske šetnice. To su medina marimba, jelenov rog, potočne orgulje i puhova zvona. Na Vama je da ih pronađete i okušate se u njihovim melodijama.
Ukupna dužina staze iznosi oko 3,5 kilometara u jednom smjeru, odnosno maksimalno tri sata laganog hoda, uključujući pauze za divljenje i fotografiranje. Drveni trjemovi i mostovi koji prelaze s jedne strane korita na drugu neiscrpna su slikarska inspiracija i atrakcija, a izgrađeni su tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća.
Prvi kilometar planinarske staze prolazi kroz uski kanjon strmih i stjenovitih blokova koji su obrasli gustom i tamnom mahovinom. Između njih probija se potok Kamačnika nizom malih slapova i brzaca.
Osim drvenih, Kamačnik ima i jedan betonski most iz nešto novijeg razdoblja, radi se o mostu autoceste A6 (Rijeka-Zagreb). Prolazeći ispod tog 60 metara visokog i oko 340 metara dugog mosta čuje se buka prometnih vozila koja je mali podsjetnik na civilizaciju tijekom šetnje kroz bujnu šumsku vegetaciju.
Među najdubljima u Europi
Nakon što prođete ispod ove masivne betonske strukture, ubrzo slijedi jedno odmorište na livadi uz potok gdje su postavljeni drveni stolovi prikladni za malu pauzu, odmor i piknik.
Dalje staza prati lijepu i zelenu dolinu, gdje potok teče smireno krivudajući i prihvaćajući nekoliko manjih pritoka. Okruženi strmim padinama, obraslom bukovom šumom te bujnim papratima stižete do kraja staze koji završava u samom dnu doline kod samog vrela Kamačnika. Kraško vrelo zadivljuje svojom tirkizno plavom bojom. Kristalno čista voda izbija iz nepoznate dubine, zatim se tiho razlijeva i polako teče prema kanjonu.
Dubina izvora izmjerena je čak do 118 metara, što ubraja Kamačnik među pet najdubljih izvora u Europi, a to još nije ni njegova konačna dubina!
Dozvoljeno je zaplivati, ali samo za one hrabrije, jer temperatura Kamačnika i u sred ljeta varira oko 8 °C.
Edukacijski i gastronomski sadržaji
Nakon što se rashladite kod izvora, bilo kupanjem ili samo upijanjem njegove svježine, nazad se vraćate istim putem kojim ste i došli. Što vam pruža priliku još jednom upiti zelenilo kroz koje ste upravo prošli, a čak i primijetiti poneki drveni detalj koji vam je isprva promaknuo.
Uz Panovu stazu tu su i poučne interpretacijske table za one koji žele znati više o raznolikom i zanimljivom biljnom i životinjskom svijetu kanjona.
Staza sama po sebi nije zahtjevna i prikladna je za sve dobi, ali svakako je potrebna planinarska obuća i dodatan oprez. Treba imati na umu kako se ipak nalazite u netaknutoj prirodi i zaštićenom krajoliku.
Na kraju se možete okrijepiti u restoranu Bistro Kamačnik, koji se smjestio u bajkovitoj kućici na samom ušću Kamačnika u Dobru. Nekada se tu nalazilo mrijestilište pastrva. Danas je njihov lov u Kamačniku sveden na strogo pravilo „ulovi i pusti.“ No, u restoranu svejedno možete iskusiti gastronomiju ovog kraja, uključujući i goransku pastrvu. I kao šećer na kraju, zasladite se sa slavnom domaćom štrudlom od borovnica.
Različita lica Kamačnika
Kanjon Kamačnika skromno je izletište koje prave ljubitelje prirode neće ostaviti ravnodušnima. Njegova misteriozna ljepota leži u tome što poprima drugo lice u svakom godišnjem dobu, te ga nije dovoljno posjetiti samo jednom.
U proljeće i ljeti uživate u buđenju prirode, nijansama zelenila, svježini i hladu. U jesen Kamačnik se pretvara u pravu bajku, kada se sve boje na jesenskoj paleti spoje sa tirkiznom plavom bojom potoka. Zimi možete provjeriti kako kanjon izgleda kada ga zabijeli snježni pokrivač. Svako razdoblje je posebno i zato se u Kamačnik isplati vraćati.
Za kraj citirati ćemo planinarskog pisca prof. dr. Željka Poljaka, koji kaže kako je “Kamačnik pun divlje romantične prirode”, a na Vama je da se u to uvjerite i sami.
Ulazak u kanjon naplaćuje se 25 kn, a za više informacija o posjeti možete se obratiti službenoj stranici @Lokvarka.
Moglo bi vas zanimati i: Na Kalnik u planinarsku šetnju, pa u Križevce na sladoled
Tekst i foto: Iva Škoro