Stručnjak za starenje vjeruje da smo tek počeli napredovati prema zaustavljanju starenja i da će ljudi na kraju imati potencijal živjeti 1000 do 20 000 godina – uz nekoliko izmjena našeg genetskog “softvera”.
Iako se očekivani životni vijek značajno produžio tijekom prošlog stoljeća, uglavnom zahvaljujući poboljšanim sanitarnim uvjetima i medicini, razna istraživanja sugeriraju da bismo životni vijek mogli još mnogo više produljiti. Neki genetičari vjeruju da je čvrsta granica od oko 115 godina evolucijom u biti programirana u našem genomu.
No jedan stručnjak za starenje vjeruje da ta granica može biti daleko veća. Profesor molekularne biogerontologije na Institutu za upalu i starenje na Sveučilištu u Birminghamu u Engleskoj, João Pedro de Magalhães, vjeruje da smo tek počeli napredovati prema zaustavljanju starenja i da će ljudi na kraju imati potencijal živjeti 1000 do 20 000 godina. No ključno za ovaj napredak u dugovječnosti je tehnologija koja još nije stvorena. Prema Magalhãesu, morali bismo biti u mogućnosti eliminirati starenje na staničnoj razini. Popravak DNK i reprogramiranje stanica jedini su načini za postizanje ekstremne dugovječnosti.
Kako postići dugovječnost?
Magalhães vjeruje da sve što je potrebno je nova tehnologija, koja tek treba biti stvorena i koja može eliminirati starenje na staničnoj razini, popraviti DNK i reprogramirati stanice za drastično drugačiji proces starenja. “Moja je hipoteza da u našoj DNK imamo vrlo kompliciran skup računalnih programa koji nas pretvaraju u odraslo ljudsko biće”, rekao je za Scientific American. “Ali možda neki od tih istih programa, kako se nastavljaju u kasnijem životu, postanu štetni.” Promjena tih programa može dati odgovor.
Iako su medicinska otkrića i napredak značajno produžili životni vijek i pomogli eliminirati neke vodeće uzroke smrti, Magalhães kaže da ključ nije toliko u pronalaženju sljedećeg lijeka. On vjeruje da će medicinska intervencija neophodna za ove iznimno duge živote zahtijevati pronalaženje načina za uklanjanje starenja na staničnoj razini reprogramiranjem stanica i gena ključnih za proces starenja.
Iako se radi o tehnologiji koju trenutno nemamo, Magalhães misli da je se može stvoriti. Njegov pradjed umro je od upale pluća, a kad je Magalhães kao dijete obolio od iste bolesti, izliječen je jednostavnom dozom penicilina. On misli da znanstvenici mogu na sličan način razviti terapije za starenje, što je pothvat kojem je sada posvetio svoju karijeru. “Želim prevariti smrt”, kaže on otvoreno.
Istraživanje o liječenju starosti
Njegovo je istraživanje do sada bilo usmjereno na životinje koje su naizgled bile bolje od drugih sličnih vrsta. Među njima su životinje kao što je grenlandski kit, sa svojim životnim vijekom od 200 godina, i golokrtičasti štakor koje može živjeti 30 godina, dok slični glodavci žive samo nekoliko godina.
“Različite dugovječne životinje, poput ljudi, kitova i slonova, sve se moraju nositi s istim problemima, poput raka, ali koriste različite molekularne trikove kako bi postigle svoju dugovječnost”, rekao je Magalhães. “Čini se da grenlandski kitovi imaju mnogo bolji popravak DNK.” On navodi gen P53 i njegove sposobnosti suzbijanja raka kao važne za ovaj dug životni vijek i kaže da možda postoje drugi geni na koje trebamo ciljati.
Iako novi lijekovi poput rapamicina, koji produljuje život životinjama čak 15 posto, imaju utjecaja, postizanje životnog vijeka u divljini od 1000 do 20 000 godina zahtijevalo bi stanice koje ne stare. Da bi shvatili kako zaustaviti proces starenja stanica u njegovom koraku, ljudi moraju biti malo sličniji golokrtičastom štakoru. “Što se tiče otpornosti na rak, a vjerojatno i sveukupnog starenja, to je njihova sposobnost da odgovore i poprave oštećenje DNK”, rekao je, dodajući da vjeruje da je starenje više softverski nego hardverski problem.
Magalhães vjeruje, barem u teoriji, da ljudi mogu imati radikalne intervencije koje prepravljaju genetski softver i redizajniraju ljudsku biologiju kako bi odgodili ili čak poništili starenje. “U praksi je to teško, ali u teoriji mislim da postoji ogroman potencijal.”
Kad kaže ogromni potencijal, Magalhães objašnjava kako je prije nekoliko godina napravio neke izračune i otkrio da bi, kad bismo mogli izliječiti ljudsko starenje, prosječni ljudski životni vijek bio više od 1000 godina. Dok za maksimalni životni vijek, izuzimajući nesreće i nasilnu smrt, kaže da bi mogao biti čak 20 000 godina.
Sve što je potrebno, priznaje Magalhães, jest redizajnirati našu biologiju kako bismo eliminirali rak i izbjegli štetna djelovanja našeg genetskog koda. On misli da ćemo stići tamo jednog dana. Morat ćemo pričekati i vidjeti je li u pravu.
Moglo bi vas zanimati i: Telefon ubija više od cigarete (?)
Tekst: Tina Sarajlić
Foto: Pexels