Kao što ne biste kod zubara otišli da vam napravi manikuru, niti kod pedikera da vam pregleda zub tako bi bilo dobro da i savjete o promjeni prehrane tražimo od stručnih osoba za to: nutricionista.
S obzirom na veliku popularnost fitness i prehrambene industrije u virtualnom svijetu društvenih mreža, na Instagramu konkretno, lako možemo doći do oku primamljivih i interesantnih fotografija hrane, obroka, savjeta kako i što pripremiti, kako trenirati ili jednostavno pogledati što netko jede u danu i „kopirati“ njegov jelovnik u svoj dan.
U tome ne bi bilo ništa loše da se tim sadržajem inspiriramo, no, često se dogodi da gledajući te fotografije kojima automatizmom pripišemo etiketu „savršenih“ te istu potkrijepimo brojkama likeova, komentara ili pratitelja tog profila, naš mozak kao da kreira očekivanja i donese zaključak: „aha, ako budem jela kao ova osoba, izgledat ću ovako“.
Nerijetko ti savjeti, recepti ili treninzi, u obliku nekih programa ili edukacija budu i potkrijepljeni iskustvima osoba koje su na vlastitom primjeru pokazale učinkovitost tih savjeta.
Ako iz samo malo realnije pozicije pogledamo, dvije osobe mogu jesti istu hranu, raditi iste vježbe, raditi isti posao, i opet neće izgledati isto. I to je dobra strana cijele priče jer nas potiče na to da ne zaboravimo da je svatko od nas unikatan, jedinstven i da takva ista osoba ne postoji. Iako, upravo ovu činjenicu često smatramo poput neke prijetnje ili nelagode jer prirodno nam dolazi da se želimo osjećati prihvaćenima, pa u toj želji oponašamo druge ili radimo ono što drugi od nas očekuju kako bi se uklopili u okvire okoline.
Vraćajući se na temu promjene prehrane i savjeta koji su nam lako dostupni na Instagramu, previše informacija kao i manjak informacija nose sa sobom određene rizike.
Kada govorimo o informacijama o hrani, mnogi i koji nisu kompetentni u području prehrane, osjećaju se dobro kada podijele neki svoj recept ili fotografiju onoga što su jeli. No, danas je toliko takvog sadržaja da nas može dovesti do stanja zbunjenosti da ne znamo je li dobro ili nije jesti neku određenu namirnicu, je li avokado samo sada hit ili je u redu jesti maslac i maslinovo ulje. Sve te informacije mogu osobu, koja nema dovoljno znanja o hrani i prehrani općenito dovesti u situaciju da isprobava na vlastitoj koži, što kada je u pitanju hrana i zdravlje, može imati skupu cijenu.
Ponekad se polazeći iz najboljih namjera možemo naći u situaciji u kojoj vlastite vrijednosti poput marljivosti, snage volje, discipline i sl., mjerimo time jesmo li uspjeli pratiti plan ili ne. Bez da razmislimo je li prilikom izrade tog plana prehrane predviđena razina stresa s kojom se suočavamo, količina tjelesne aktivnosti i vaše dotadašnje životne navike (san, prehrana i kretanje). Tu može doći do narušavanja osjećaja vlastite vrijednosti, počinje izostajati samopoštovanje, samopouzdanje pada, slika o sebi i tijelu postaje sve bljeđa i ide prema crno bijeloj: počinjete razmišljati „sve ili ništa“ – ili dijeta ili pretjerivanje u hrani. U takvim situacijama hrana nije problem, već alat kojim problem na mentalnoj razini pokušavamo riješiti, a on se tako ne rješava. Na trenutačnoj razini dobijete određeno zadovoljstvo, koje vas vuče u ponor nezadovoljstva i „hrani“ sve one sumnje i nesigurnosti koje ste imali prema sebi.
Na kraju, kako bi ovaj tekst bio poticaj za sve vas čitatelje, evo nekoliko smjernica koje bi bilo dobro imati na umu posebno onda kada nam oku ugodne fotografije ili broj likove ili pratitelja „zamažu“ oči. Tada je posebno važno da prema sebi i vlastitom zdravlju postupamo odgovorno.
- Provjerite tko piše i koje izvore navodi
- Ako je pomogli „Ani i Maji“, ne znači da će i vama – univerzalna rješenja nisu rješenje
- Ne zaboravite da restrikcije i dijete mogu dugoročno negativno utjecati na vaše mentalno i tjelesno zdravlje
- Hrana je samo hrana koja može i treba biti užitak, emocija, druženje i zajedništvo, a ne broj kalorija
- Vaš izgled i kilogrami ovise o puno toga, a ne samo o hrani koju jedete
- Tražite inspiraciju na društvenim mrežama, a kod stručnjaka pomoć i podršku
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Pexels