Moja mama se uvijek rano ustajala. Sjećam se da je uvijek govorila da ona ne može duže spavati. Tijekom odrastanja, ja sam spavala do barem do “desetke” dok je ona uredno ustajala u 6. I dalje nisam razumjela potrebu da čak vikendom, kada ne mora, ona ustaje u 6 i sama čami dok mi svi ostali ne ustanemo. Bar sam mislila da “čami” jer zašto bi, zaboga, netko htio biti sam nakon što se probudi?
Evo me danas, ovo pišem u točno 6.30 ujutro i to iz hotela. Dakle, na obiteljskom odmoru smo par dana i zaista ne moram ustati rano. Ali ja to svejedno činim. I djeca me pitaju čemu rano ustajem ako ne moram zbog njihove škole, zbog posla ili kupovine. Moj odgovor je jednostavan: želim u miru započeti dan.
Koja je tajna uspjeha?
Iako je to ustajanje u 5 postao neki trend koji je pokrenuo Robin Sharma, moram priznati da je meni ta navika došla nekako prirodno. A možda je to i neka genetska mana koju sam naslijedila od vlastite majke! Ha-ha!
Sjećate se kako sam u prethodnom članku pisala o tome kako mi je autizam pomogao da usporim? Ima još jedna stvar koja mi je pomogla da stabilnije započnem dan. To je rano ustajanje.
Mi smo velika peteročlana obitelj, koja danas ima troje školske djece. Vrlo je važno da svi na svoja “radna mjesta” dođu na vrijeme i sa svim stvarima. Kada ujutro krene buđenje djece za školu, kreće i jutarnje ludilo. Ne mogu zamisliti da se probudim 10 minuta prije djece i da zajedno krećemo u ludilo. Potrebno mi je da dan započnem u miru, svojom jutarnjom rutinom, kako bih bila spremna na sve izazove koje taj dan priprema za mene.
Kada sam shvatila da je to jutro, tih sat vremena u miru, gotovo jedino vrijeme u danu koje imam za sebe, moja ustajanja su postala veselje, a ne muka. U početku sam čitala pola sata, a pola sata pila kavicu u tišini. Onda mi se s vremenom pridružio i suprug, tako da već više od godine dana nas dvoje ustajemo u 5 i u miru počinjemo svoj dan.
Koji su benefiti ranog ustajanja?
Osim kavice, to vrijeme iskoristimo da u miru prokomentiramo obiteljska zbivanja, razmijenimo iskustva od prošlog dana i usporedimo planove za dan koji nas čeka. Vjerujte mi, unazad skoro dvije godine, nas dvoje započinjemo naše dane tako i zaista smo se preporodili. To je neko vrijeme za nas, neki naš zajednički ritual koji nam oboma pomaže da se posložimo i izbjegnemo neke stresne situacije kroz dan, koliko god je to moguće.
Prije nekoliko mjeseci uvela sam i vježbanje yoge dvadesetak minuta, što puno znači za moju kralježnicu i sjedilački način života. Ali to je tema mog sljedećeg članka.
P.S. Mislim da ne moram posebno napominjati da potpuno razumijem svoju majku koja je čitav život, barem otkad ju ja znam, ustajala u 6 i u miru započinjala svoj dan. Mama, ako imaš išta s mojim “5 AM” klubom, hvala ti!
Moglo bi vas zanimati: Maja Puškarić: Kako mi je autizam pomogao da usporim tempo
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: privatna arhiva, Canva