Akne nerijetko percipiramo samo kao estetski problem, no, pojava akni nije beznačajna bez obzira što nekada nisu nužno povezane s nekim zdravstvenim problemom. Prisutnost akni, posebice u osjetljivom životnom periodu, adolescenciji i mladoj dobi, može imati značajne psihološke posljedice poput onih na samopouzdanje i zadovoljstvo sobom i vlastitim izgledom. Upravo te psihološke posljedice mogu potaknuti osobu da se manje druži s drugima, da isključivo izlazi vani s make-upom ili da izbjegava situacije u kojima se osjeća nesigurno što potkrjepljuje uvjerenjem da ju svi gledaju kroz njezin „problem“.
Uzeti u obzir utjecaj akni na psihosocijalno stanje osobe od velike je važnosti i za ispravno pristupanje njihovom liječenju. U određenim situacijama psihosocijalne i emocionalne posljedice akni mogu imati snažan utjecaj i na mentalno zdravlje te izazvati osjećaj anksioznosti, tjeskobe, depresivna raspoloženja i osjećaj manje vrijednosti.
Ovo je samo jedan od razloga zašto o aknama trebamo govoriti više i truditi se razumjeti koja je njihova uloga, kako bi mogli na što bolji i održiviji način pristupiti samom liječenju.
U mnogim slučajevima pojava akni može biti rezultat hormonalnih promjena, ali ne i uvijek. Uzročnici akni jesu razni, a među njima ne treba zaboraviti i one genetske i okolišne. Smatra se kako se akne najčešće javljaju između 13. i 15. godine te se nakon 20. povlače što je opet individualno.
Danas se sve više istražuje ovaj dermatološki problem te se dodatno pokušava otkriti koja je uloga crijeva i mikrobioma na razvoj akni te koja rješenja u njihovom liječenju danas možemo koristiti.
Više o povezanosti crijeva i kože saznali smo od dr. med. Andrije Karačića iz Centra za crijevni mikrobiom. Njegov tekst pročitajte u nastavku.
Neki znanstvenici smatraju čak i 48% od 1990, ponajviše u razvijenim državama. Akne se smatraju civilizacijskom bolešću: dok su u Zapadnom svijetu u urbanim sredinama iznimno raširene, one su vrlo rijetke u nerazvijenim društvima koji žive po principu lovaca-sakupljača i nisu u dodiru s modernim svijetom. Zašto smo mi u modernom svijetu toliko skloni aknama?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Temeljni problem kod akni su žlijezde lojnice, sitne žlijezde po našoj koži koje luče sebum, masnu tvar koja štiti našu kožu. Kad dolazi do poremećaja njihove strukture, sužavanja ili začepljivanja njihovog izvodnog kanala i povećane proizvodnje sebuma, razvijaju se miteseri, bijele ili crne točkice po koži. Kad se pritom te nakupine sebuma inficiraju bakterijama, posebice vrstom Cutibacterium acnes, razvijaju se upalne kožne promjene – akne.
Na sve korake u razvoju akni utječu razine hormona unutar našeg tijela. Na proizvodnju sebuma najviše utječu spolni hormoni. To objašnjava zašto se akne pojavljuju tek oko 11. godine života najranije. Povećane razine spolnih hormona, konkretno androgena, potiču lučenje sebuma.
No, u zadnje vrijeme se više govori o važnosti još jednog hormona u razvoju akni – inzulina. Uloga inzulina je regulacija koncentracije glukoze u krvi, odnosno njezino pohranjivanje u stanice organizma. Ali, inzulin može i puno više. Inzulin tako posredno stimulira aktivnost spolnih hormona, posebice androgena, koji će povećati lučenje sebuma. Inzulin posredno djeluje i na stvaranje keratina, koji može začepiti ili suziti izvodne kanale žlijezda lojnica. A uz sve to, znamo kako inzulin može poticati upalni odgovor i time pogoršati upalu izazvanu bakterijskom infekcijom nakupina sebuma. Ne čudi stoga kako se kod bolesnika s aknama prate povišene razine inzulina.
No, znanstvenici su otkrili kako razvoju akni, pored hormona, doprinose i naša crijeva. Crijeva?
Iako zdravlje crijeva ne vežemo za zdravlje kože, danas znamo kako su ova dva sustava povezana takozvanom osi crijevo-koža. I crijeva i koža su ništa drugo nego barijere našeg organizma koje su u neposrednoj interakciji s našim okolišom. Upravo zbog tog su i crijeva i koža izloženi brojnim mikroorganizmima: dok ih na koži imamo 1012, na crijevima ih imamo čak 1014. Zajednicu mikroorganizama nazivamo mikrobiom te tako imamo kožni i crijevni mikrobiom. Oba mikrobioma su ključna u razvoju akni: mikrobiomi reguliraju rad našeg imunosnog sustava, ali i štite nas i od različitih infekcija opasnim mikroorganizmima. Zanimljivo je kako pacijenti s aknama, često imaju i određene probavne tegobe. Istraživanja upućuju na to kako je težina akni povezana sa stanjem mikrobioma, posebice crijevnog. Neuravnotežen crijevni mikrobiom potiče upalni odgovor, koji će pogoršati upalne procesu u i na tijelu, kao što su primjerice akne. Ne zaboravimo kako se 70-80% svih imunosnih stanica nalazi upravo u crijevima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Moderni način života negativno utječe na crijevni mikrobiom. Prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima i aditivima, a siromašna vlaknima i fermentiranim namirnicama povezana je s gubitkom raznolikosti mikrobioma i „dobrih“, probiotskih bakterija (Lactobacillus, Bifidobacterium) i porastom „loših“, potencijalno patogenih bakterija (Proteobacteria). No, slične takve učinke ima i kronična izloženost stresu. Upravo ove promjene vidimo u crijevnom mikrobiomu pacijenata s aknama.
Ne čudi stoga zašto su akne sve više u porastu. No, zahvaljujući novim spoznajama možemo barem usporiti ovaj trend. Iako se akne manifestiraju samo na koži, one su posljedica mnoštva unutarnjih i vanjskih čimbenika. Ne možemo mijenjati dob, genetiku ili odseliti se i živjeti kao lovci-sakupljači. Ali zato možemo mijenjati prehranu i posljedično time i naš crijevni mikrobiom.
Više o crijevnom mikrobiomu možete pročitati na: www.ccm.hr