Scenarij #1
Hodate po centru grada, idete na jutarnju kavu s prijateljicom. Prilazi vam novinarka s mikrofonom i usput žnjorom vuče kolegu kamermana, puna nade da ćete joj dati mišljenje o novoj regulaciji prometa u gradu. Vi u panici širite oči i izgovarate famoznu rečenicu: “Joj, nemojte mene!”
Scenarij #2
Vaš poslodavac je brzorastuća mlada IT kompanija, a vi ste na dobroj, malo višoj poziciji. Kao lider na tržištu i novi unicorn, netko iz kompanije ima priliku sudjelovati na panelu na najvećoj IT konferenciji u regiji. Organizator konferencije predlaže da predstavnik kompanije bude zapravo predstavnica, jer želi i važno mu je pokazati kako u toj muškoj industriji rade sjajne žene. Kolege i nadređeni jednoglasno se slažu da vi budete glas kompanije na panelu. Vama u sekundi prolazi kroz glavu scena kako posrćete na pozornici dok hodate do svoje stolice, kako zamuckujete pri odgovaranju, ruke vam se znoje i sramotite i sebe i poslodavca i kao u bunilu izgovarate klišej: “Joj, nemojte mene!”
Scenarij #3
Imate svoju malu firmu, koja polako, ali sigurno raste i napreduje. U službeni posjet vašem gradu dolazi japanska delegacija iz bratskog japanskog grada, kako bi se upoznali s poduzetnicima i dogovorili suradnju. Protokol grada želi da im vi prezentirate svoje usluge jer vide velik potencijal i priliku. Postoji i dodatni zahtjev, a to je da sve snima nacionalna televizija. Lokalni protokol vam se obraća s idejom, a vama je zašumilo u ušima od riječi “nacionalna televizija” i dalje više ništa niste ni čuli, osim svog glasa koji nesuvislo izgovara: “Joj, nemojte mene!”
Što je zajedničko ovim trima ženama? Strah od isticanja.
Prošle godine sam snimila 17 epizoda videocasta “LinkedInovci” u kojem sam ugostila neke od slavnih ljudi s LinkedIna iz naše regije. Gotovo svi su odgovorili da misle da žene imaju veći strah od isticanja od muškaraca. I ja tako mislim.
Ne samo da sam na vlastitoj koži to osjetila, već sam nekoliko zadnjih godina promatrala žene oko sebe. Često kada bih pitala neku sjajnu ženu bi li svoje iskustvo podijelila na videu, u intervjuu ili u LIVEu, odgovor je bio: “Joj, nemoj mene! Ja se ne volim isticati…” Pokušavala sam ih nagovoriti jer znam koliko su sjajne, koliko toga imaju za podijeliti i kako mogu utjecati na druge svojim stavovima, ali bezuspješno. Razumijem ih. I ja sam prije nešto više od tri godine bila u njihovim cipelama i bježala od mikrofona po ulici.
I ja sam bježala od mikrofona
Nakon što sam se preselila s obitelji u Austriju, odlučila sam ovdje pokrenuti svoj mali konzalting biznis i odjednom sam ostala – sama. Nije bilo imena firme iza kojeg bih se mogla skrivati, nije bilo poslodavca ni tima u koji bih se uspješno sakrila. Bila sam sama i htjela biti poslovni konzultant. Iako mi je bilo posve jasno da moram stati pred svijet kao Maja Puškarić, uspješno sam taj korak izbjegavala dok me prijateljica nije suočila s mojim strahom.
Ona je bila poslovni coach, putovala po cijelom svijetu i govorila pred više od 2.000 ljudi u Los Angelesu. Stajala na pozornici s Melom Gibsonom i Steveom Wozniakom, učila od nekih najboljih svjetskih coacheva i onda je stala – pred mene. Rekla mi je da u meni vidi ogroman potencijal koji je zarobljen u mom strahu od isticanja. Rekla mi je da je ravno zločinu držati to znanje, iskustvo i takvu energiju skrivenu od svijeta. Rekla mi je da moram VAN.
Bila sam i sama svjesna toga, ali nisam imala hrabrosti. Ona me nagovorila da odredim datum kada ću objaviti svoj prvi video na YouTubu. Ne moram posebno napominjati da sam snimala cijeli dan, i nakon ukupno 24 pokušaja na raznim lokacijama, od kuhinje, sobe pa sve do dnevnog boravka, odustala u suzama, govoreći sebi kako sam neupješna. Ona nije odustajala. Slala mi je poruke ohrabrenja i nestrpljivosti kada ću objaviti taj svoj famozni video. Nije odustajala. I tako, nakon i suza i ružnih riječi samoj sebi i nakon 24 pokušaja, ja sam objavila svoj prvi video i pokrila se po glavi od straha što će se sada dogoditi.
Znate što se dogodilo? Ništa. Apsolutno ništa. Sva sreća pa nisam imala ni pratitelja na YouTubu, pa osim moje prijateljice i mog supruga, video nije nitko ni vidio. Kako sam snimila jedan, tako je uslijedio i drugi i treći i peti i deseti. Sa svakim novim videom, moj strah je bivao sve manji. Dok sam dogurala do nekog broja pratitelja, bila sam toliko opuštena pred kamerom, da sam imala osjećaj da sam oduvijek bila takva.
A danas…
Sva sreća pa na mom YouTubu možete pogledati moja prva remek-djela i vidjeti kako sam počela. Ne kažem da sam danas u rangu Zorana Šprajca, ali mislim da sam dovoljno dobra da ugostim neka od “slavnih” imena u svom videocastu.
Meni je važno da sam dovoljno dobra sama sebi, jer u tome je ključ oslobađanja straha od isticanja.
Evo nekoliko primjera prilika koje propuštate samo zato što dopuštate strahu da vas pobijedi:
- dobivanje novih klijenata prodajom “bez prodaje”
- medijski prostor
- nove poslove i razvoj karijere
- puno lakše pokretanje vlastitog biznisa ili nekog projekta
- utjecaj na druge
- puno lakše dobivanje pažnje i vremena s “utjecajnim” ljudima
Znam da nije lako i baš zato vas izazivam – sljedeći put kad vas netko pozove na neki panel ili pojuri k vama s mikrofonom – što ćete reći?
P.S. Upravo zbog svega što sam napisala i svih fantastičnih žena koje se boje izaći iz sjene, kreirala sam poseban program koji će vam u 6 tjedana preokrenuti život. Pozivam sve sjajne žene koje se žele osloboditi straha i napokon napisati tu knjigu, pokrenuti projekt, lansirati vlastiti biznis ili pak promijeniti karijeru, da mi se jave na maja@meetmaja.com
Moj novi program FANTASTIČNA IZNUTRA I IZVANA čeka da im pokaže put do pozornice!
Moglo bi vas zanimati i: Jesli li i ti “NISAM” žena?
Tekst: Maja Puškarić, serijska poduzetnica i majka
Foto: privatna arhiva, Canva