„Odlučio sam se za književnost i za to sam ponešto žrtvovao“ jedna je od rečenica kojom nas zaintrigira Christoph, pisac koji je zapravo odustao od pisanja, ali žarko želi ispričati jednu priču i stoga mladoj glumici Leni upućuje molbu da se u točno određeno vrijeme pojavi na šumskom groblju kako bi je čula.
Iako bi racionalno bilo odbiti susret s neznancem, znatiželja da se posluša priča prevagne. I mi kao čitatelji potpuno razumijemo tu prevagu jer opet iznova želimo biti zavedeni pripovijedanjem. No, iako su nam likovi već na početku obećali priču, roman suvremenog švicarskog pisca Petera Stamma „Nježna ravnodušnost svijeta“ (u prijevodu Latice Bilopavlović Vuković i izdanju Frakture) jedan je od onih koji, nakon što ga pročitate, nećete pamtiti po radnji, ali ona će ipak teći svojim neizbježnim tijekom.
Putovanje kroz vrijeme
Spomenuta želja da se ispriča priča samo je okvir unutar kojeg autor stvara čehovljevsku atmosferu iščekivanja završetka te iste priče. I u maniri ruskog klasika, baš poput toliko priželjkivanog odlaska u Moskvu, taj završetak mora ostati nedostižan, ali nam nudi meditativna poigravanja s idejom putovanja kroz vrijeme, susreta s vlastitim alter egom i mogućnošću da nam se naš dvojnik, baš kao u pjesmi „Pravo ja“ grupe Hladno pivo, uopće ne svidi.
Govori zatim o asimetrijama/pogreškama koje omogućuju život, iluziji da se život može okrenuti u drugom smjeru, o tome da ga se iznova proživi, makar i kao promatrač, o varljivosti sjećanja, o tome da su osjećaji „mnogo precizniji nego što bi neka misao ikad mogla biti, ali ih je teže pretočiti u riječi“, o vjeri da u životu, baš kao i u nekoj priči, postoji veza i smisao, o pitanju odgovornosti za ono što se u životu/priči događa.
Umišljaj ili san?
Prateći ta promišljanja nije isključeno da se nećemo naći pred pitanjem nije li to sve umišljaj ili san, no glavni nas lik ipak razuvjerava time da „na kraju ipak sve bude kako mora biti“ i da ravnodušnost svijeta, iako to pomalo oksimoronski zvuči, može biti nježna. Čitatelj to lako prihvaća, ne samo zato što to tako umirujuće zvuči nego zato što je i stilski uvjerljivo.
Stoga, ako vas ponese znatiželja i pristanete na molbu da poslušate priču, pripremite se na pomno čitanje onoga što stoji iza nje.
Moglo bi vas zanimati i: Majin izbor: “Novi kraj” zavest će vas povratkom u djetinjstvo
Tekst i foto: Maja Janković, profesorica hrvatskog i češkog jezika i književnosti, te pasionirana čitateljica koja na Facebooku ima svoj kutak – Majin izbor