U tjednu u kojem obilježavamo Dan žena, Maja Janković odlučila nam je predstaviti knjigu posvećenu ženi – “Penelopeja”, spisateljice Margaret Atwood.
Sve što više nemaš ti, htio bi da imam ja,
i da za te u životu čuvam vjernost i dobrotu…
Ti da ploviš svojim morem
ja da budem Penelopa
dok te nosi tvoja splav…
Ti da vječno lutaš svijetom
da se javljaš iz daljina,
tebi noći meni dan.
Ti da tražiš zlatno runo,
ja da čuvam tvoga sina,
meni stvarnost, tebi san.
Stihovi u interpretaciji Gabi Novak poetično sažimaju simboliku Penelope, utjelovljene u mitu, kao vjerne i strpljive žene koja čeka povratak svojega supruga iz Trojanskoga rata – Odiseja – junaka, ali i pustolova, pritom braneći dom i kraljevstvo Itaku, odgajajući sina i odbijajući prosce.
Iako je Homerova “Odiseja” nezaboravno štivo, mitovi su intrigantniji kada se propitkuju te kada im se obrne tradicionalna perspektiva. Upravo jednu takvu interpretaciju dobivate u knjizi “Penelopeja” spisateljice Margaret Atwood, dobitnice brojnih nagrada za iznimna međunarodna dostignuća u prozi, u izvrsnom prijevodu Gige Gračan i prepjevu Dore Maček.
Knjiga je nastala u sklopu projekta biblioteke “Mitovi” u kojem ugledni svjetski pisci dobivaju priliku ponuditi svoje viđenje općepoznatih djela, udomaćenih u našoj kulturnoj svijesti. Iako vam je vjerojatno poznatiji naslov “Sluškinjina priča” navedene autorice, prema kojem je snimljena i popularna serija, ona i u ovom djelu priču povjerava sluškinjama, i to onim obješenima, iz nedovoljno razjašnjenih razloga, te, naravno, samoj Penelopi, kao ženi koja strpljivo čeka suprugov povratak, ali koja se odbija svesti na “moralno poučnu legendu”.
Obespravljeni glasovi
Autorica u predgovoru objašnjava svoju motivaciju prepuštanja pripovijedanja Penelopi i sluškinjama. Naime, “uvijek su je progonile obješene sluškinje” te se usredotočila na pitanja što je dovelo do njihove smrti i “što je Penelopa zapravo smjerala?” Stoga, najviše pozornosti u tekstu privlače obespravljeni glasovi.
Iako je zanimljiva novododijeljena pozicija Penelope koja, za razliku od originalne priče, preuzima od supruga ulogu glavne pripovjedačice (obrtanje uloga), ipak je “nadglasavaju” stradale sluškinje, čiji prsti osvetnički upiru u nepravednoga gospodara Odiseja (“Slijedite ga u stopu, na Zemlji ili u Hadu, gdje god našao pribježište, u pjesmama i dramama, u knjižurinama, doktoratima i apendiksima!”). A što sve zamjeraju “Gosponu Velikom Obmanitelju”, “Gosponu Spretkoviću, unuku lopova i lažaca” otkrit ćete u ovoj ironizirajućoj igri s kanonom.
Margaret Atwood spisateljica je s kojom je čitanje uvijek obećavajuće, bilo da je riječ o kritičkim esejima, znanstvenofantastičnoj prozi ili zastrašujućoj utopiji, jer nam otkriva perspektive koje nam ostaju nezamijećene i progovara o jakim ženama na književno dojmljiv način.
Moglo bi vas zanimati i: Majin izbor: Tatina klauzula priča je o (ne)sretnim obiteljima
Tekst: Tekst: Maja Janković, profesorica hrvatskog i češkog jezika i književnosti, te pasionirana čitateljica koja na Facebooku ima svoj kutak – Majin izbor