Jonas Hassen Khemiri renomirano je ime suvremene švedske spisateljske scene, prava zvijezda s pokrićem, ali, bez obzira na tu činjenicu, u njegovu će vas književnost uvući iskrenost jer je ona, riječima samog Khemirija, “naposljetku u pisanju najvažnija”.
A ta iskrenost, u smislu autentičnosti i uvjerljivosti, posebno je dojmljiva kada progovara o odnosima, osobito onim obiteljskim, koji i u svojoj suvremenoj inačici potvrđuju onu tolstojevsku da su sve sretne obitelji nalik jedna na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.
Tatina klauzula o (ne)sretnim obiteljima
No, sve te sretne obitelji zapravo iza sebe imaju i svoju neuralgičnu točku. Ona se pak u ovotjednoj preporuci – romanu “Tatina klauzula” (u prijevodu Željke Černok), za koji je Khemiriju dodijeljena i ugledna francuska Prix Médicis, manifestira u obliku potisnutih emocija, neizgovorenih zamjeranja i nerealiziranih želja. Tatina klauzula kamenčić je bačen u vodu, a njegove koncentrične krugove “lovimo” do zadnjih stranica romana.
Naime, dogovor koji su otac i sin sklopili o korištenju stana puno je više od pravne stavke. On je tempirana bomba predbacivanja, nastojanja izbjegavanja roditeljskih pogrešaka iz prošlosti (a pritom se budućnost vlastite djece “uništava” na sasvim nov način), ali ujedno i veza koja se ne želi prekinuti jer “jedan od velikih izazova u životu jest da ne dopustimo da nas predodrede obiteljske postavke”.
Katarzična priča
U ovo potonje nastojat će nas uvjeriti sami likovi, koje autor naziva na sljedeći način: Sin koji je tata i koji nije svoj tata, Tata koji je djed, Sestra koja je mama, zatim Sestra koja više nije živa, Mama koja je partnerica, Četverogodišnjakinja i Jednogodišnjak, Dečko koji nikad neće biti tata. Svi oni dokazuju da su oprost i razumijevanje mogući i onda kada je teško ostati “cool, calm and collected”, kada je jednogodišnjak najzrelija osoba za stolom, kada svakodnevica umori i kada se najbliža osoba doima kao “da gledaš film Davida Lyncha, sinkroniziran na rumunjski, unatrag”.
To pokazuju nepostavljanjem pitanja partneru koji se upravo vratio nakon neuspjela bijega, davanjem podrške iako su u sebi puni sumnje i negodovanja, poštivanjem klauzule iako bi je najradije raskinuli. U tom je njihovom nastojanju koncentrirana snaga i katarzičnost priče.
Priče u čijim je životnim opisima neminovno prepoznavanje, koja istodobno rastužuje i nasmijava, koja progovara o društvima koja smo skloni idealizirati (poput skandinavskog) i koja, usprkos svemu, vraća vjeru u poredak svijeta.
Moglo bi vas zanimati i: Majin izbor: Zašiveno do bola je knjiga koja mijenja perspektivu
Tekst: Tekst: Maja Janković, profesorica hrvatskog i češkog jezika i književnosti, te pasionirana čitateljica koja na Facebooku ima svoj kutak – Majin izbor