Pričati o majčinskom bijesu nije jednostavno. Ovaj oblik emotivnog ispada često je stigmatiziran, a žene koje se nađu u takvim trenucima, preplavljene osjećajima koji izmiču kontroli, osjećaju se posramljeno od društva koje od majki očekuje beskrajnu količinu strpljenja i blagosti. Ali istina je da gubitak kontrole često proizlazi iz vanjskih čimbenika, a pritisak da se u takvim trenucima održi savršenstvo može dovesti do straha da ćemo svojim ponašanjem uništiti živote onih koje najviše volimo. Taj strah dodatno paralizira i potiče negativne emocije.
“Što se zapravo događa? Kada me obuzme bijes i svaka kap strpljenja, dobrote i topline bude istisnuta, događa li se to postupno ili je više kao prebacivanje prekidača? Jesam li više prvo nego drugo? Što ako sam više drugo. Što ako je moj bijes ispunio moju srž i transformirao je, što ako je postao sam temelj mog pristupa svemu, nešto što se samo vrlo povremeno suzbija. Ponavljajući napadi, svaki gori od prethodnog, sindrom bez lijeka. Što se zapravo događa? Mislim nešto, radim nešto, govorim nešto, tražim nešto, obećavam nešto, očekujem nešto. “ – Monica Isakstuen: Bijes, Sandorf 2022.
Razumijevanje bijesa i kako ga kontrolirati
Bijes nije izoliran ni neobjašnjiv fenomen. On često proizlazi iz frustracije – bilo da smo nezadovoljni poslom, partnerom, ili jednostavno zato što nismo naučili postaviti granice, reći „ne“, ili se izboriti za vlastite potrebe. Svaki od ovih zadataka je sam po sebi izazovan, a kad se kombiniraju, mogu postati gotovo nepremostivi. Zato je o ovim situacijama važno što više pričati ali i dijeliti iskustva. Krivnja koja nastaje nakon takvih situacija dodatno pogoršava cjelokupni proces oporavka.
Bijes se može poistovjetiti s ledenim brijegom. Ono što vidimo na površini – ljutnja, vrisak, suze – samo je vrh. Duboko ispod površine kriju se neobrađene emocije i frustracije koje se gomilaju tijekom vremena. Jen Reddish, terapeutkinja specijalizirana za rad s majkama, kaže: „Bijes je kada ljutnja postane nekontrolirana. Govorite si da nećete izgubiti kontrolu, ali kad emocije prevladaju, zaustavljanje je gotovo nemoguće.“
“Buka mog srca je žestoka i prijeteća, dolaze preblizu, traže previše, proždiru moje sve manje postojanje s nezasitnom pohlepom. Što čovjek može učiniti? Kako to rade druge majke? Mislim na malu grupu s kojom sam se našla nasuprot u vlaku koji je išao na jug, majka s dvoje male djece, pretpostavila sam da imaju između četiri i šest godina. Željeli su ovo i ono i trebali ovo i ono, njihovi zahtjevi nikada nisu prestajali. I, ako je istina što kažu, da mala djeca postavljaju oko tri zahtjeva u minuti, onda je ta žena, tijekom dva sata koliko sam je promatrala, bila bombardirana s oko dvanaest stotina takvih zahtjeva. Tijekom tih sati odgovarala je na njihova pitanja i cviljenja s mirnom prisebnošću, povremeno ih ignorirajući, povremeno se smiješeći, i svako toliko udovoljavajući njihovim zahtjevima, ukupno oko deset puta, mislim. Sve vrijeme dok sam je gledala, mislila sam SADA. To je to, ovo će biti ono što će je prelomiti. Mali đavoli, zar je ne možete ostaviti na miru. Zar ne vidite da je na rubu eksplozije? Ali ona nije eksplodirala. I nisam to mogla shvatiti. Mislima sam si rekla: što ona radi? Je li to trik? Možda bih trebala povesti svoju djecu na vlakove sa sobom, jer svjedoci vas drže na uzdama, kretanje kroz pejzaž ima umirujući učinak i pomaže vam očuvati prisebnost, vaše dostojanstvo kao majke, pomaže vam biti netko drugi na samo nekoliko kratkih sati, osoba za koju ste se nadali da biste mogli postati.” – Monica Isakstuen: Bijes, Sandorf 2022.
Kako si oprostiti?
Majke su sklonije bijesu jer je prijelaz u majčinstvo, iskreno, mnogo teži nego što većina nas misli. „Toliko je promjena -svaka majka je barem malo izbačena iz takta stvarnošću majčinstva naspram svojih očekivanja“, kaže Reddish. Štoviše, majke često brinu o svima drugima, stavljajući svoje potrebe na stranu. „Ako osnovne potrebe poput dovoljno sna i pravilne prehrane nisu zadovoljene, teško ćeš se nositi s bilo kojom emocijom, a kamoli s bijesom“, objašnjava Reddish. „Tako se to nakuplja: neprocesuirane emocije i iskustva zajedno s neispunjenim potrebama. I često se čini smiješnim što te prelomi. Držiš mir cijeli dan, a onda tvoje dijete traži užinu prije večere, i eksplodiraš.“
Kako se nositi s bijesom?
- Prepoznavanje okidača: Razumijevanje što pokreće vaš bijes može vam pomoći da bolje upravljate situacijom. Možda je to prekomjerna buka, nered ili jednostavno prevelika očekivanja koja ste postavili za sebe.
- Tehnike smirivanja: Duboko disanje, meditacija ili kratka šetnja mogu pomoći. Također, pisanje dnevnika o vašim osjećajima može biti korisno.
- Potražite podršku: Razgovor s drugim majkama koje mogu razumjeti vašu situaciju može biti izuzetno olakšavajući. Ne bojte se tražiti profesionalnu pomoć ako osjećate da je to potrebno.
Svaka majka zaslužuje razumijevanje i podršku—ne samo od drugih, već i od sebe same. Bijes je normalan dio ljudskog iskustva, a s pravim alatima i podrškom, može se upravljati i transformirati u nešto što nas ne definira, već nas uči kako biti bolji za sebe i za one koje volimo.
“Bilo je vremena kada su bili smireniji dok sam ih uspavljivala, smiješili su se dok sam im pjevušila, njihove oči sjale su tamno iz njihovih kreveta dok sam gasila svjetla, držeći moj pogled, i mogla sam sjediti tamo i svjedočiti njihovoj predaji, pospanom miješanju udova, kao pod vodom, kapcima koji popuštaju pred snom, njihovo disanje postajalo je polako, ravnomjerno. Kad voliš nekoga, oni to osjećaju. Ja to imam u sebi. Bilo je vremena kada su različite verzije tebe i mene i djece postojale. Nemoj reći da ih nikada više nećemo pronaći.” – Monica Isakstuen: Bijes, Sandorf 2022.
Moglo bi vas zanimati i: Mogu li mame živjeti slow living filozofiju?
Tekst: Martina Kolarić
Foto: Dupe