Jedna od definitivno najtežih stvari u životu svakog čovjeka je smrt, gubitak voljene osobe. Ne postoji recept niti upute koje nas mogu na to pripremiti niti napitak koji ćemo popiti da otjera bol i prazninu koja nastaje tim gubitkom.
Gubitak voljene osobe dovodi nas do spoznaje da voljene osobe fizički više nema, a da smo mi i dalje živi, da naše srce kuca i da nas tjera da idemo dalje dan po dan.
Jako je važno da u tim za nas teškim trenucima dozvolimo sebi da patimo, da ne potiskujemo suze i bol koju osjećamo te da na sebi svojstven način proživimo gubitak, znajući da smo svi mi različiti. Svatko od nas ima jedinstven otisak prsta pa je samim time i razumljivo zašto reagiramo različito. Ne postoji krivo i pravo, normalno i nenormalno postoji samo ono što ti osjećaš i kako se ti nosiš sa time što osjećaš. Stručnjaci koji se bave ovom temom kažu da je zdravo vrijeme žalovanja/tugovanja do 2 godine s time da je važno napomenuti da u tom periodu osoba treba moći funkcionirati što znači obavljati uobičajene stvari kao što su posao, socijalni kontakti, redovna prehrana i sl. ako to nije u stanju potrebno je potražiti pomoć stručne osobe.
S obzirom na to da znamo da život nije ono što se događa nego ono kako mi gledamo na to što se događa, a smrt voljene osobe je također dio našeg života, možemo zaključiti da će upravo naš pogled tj. naša percepcija izravno utjecati na naš život, dakle na naše stanje.
Za što se „uloviti“?
Napisane su mnoge knjige i teorije zašto i kako duša napušta ovaj fizički svijet, ali u to sad ne bih ulazila. Da biste sebi pomogli važno je da pronađete onu teoriju koja je vama prihvatljiva i s kojom se vi možete uskladiti. Nađite nešto što će vama koristiti da što lakše prebrodite svoj gubitak. To što se možda takav način ljudima oko vas to čini nerealan i nestvaran potpuno je nebitno. Laički i prosto jednostavno rečeno – treba vam nešto za što ćete se „uloviti“ jer to će vas držati i davati vam smisao. Ionako nitko od nas pojma nema što se to zapravo događa kada odemo na onaj svijet.
Dr. Guy Winch u knjizi „Prva pomoć za emocije“ piše o pronalasku smisla u tragičnom iskustvu pitajući se kako, a ne zašto te nudi vježbe koje mogu biti od pomoći. Svakako vrijedi pročitati.
Smrt je sastavni dio života i svi ćemo jednom umrijeti. Nažalost nema pravila, a ono što je još gore niti redoslijeda. Nema najave niti dojave tko će kada. Smrt je događaj koji nitko nema pod kontrolom i na koji nitko nema utjecaj. Zato smatram jako važnim da osvijestimo ono na što mi imamo utjecaj, a to je što, kako i na koji način živimo sa svojim voljenima dok smo zajedno. Dajemo li sve od sebe, pokazujemo li im ljubav i osjećaje dok su živi ili nas tek gubitak osvijesti po tom pitanju.
Ljubav na vrijeme
Mnogi ljudi nakon što izgube voljenu osobu tuguju jer nisu rekli i pokazali koliko im je ta osoba značila i to je često puta jedan od velikih razloga patnje. Da biste to izbjegli ne propuštajte prilike koje vam se nude da svojim voljenima kada je god moguće iskažete ljubav i zahvalnost zato što su dio vašeg života. Dajte sve od sebe, svu ljubav, podršku, razumijevanje i samim time ćete izbjeći taj osjećaj da niste dali i pokazali koliko vam ta osoba znači kada je jednom više ne bude u vašem fizičkom životu.
U tom teškom trenutku gubitka voljene osobe olakšanje daje spoznaja da je osoba otišla znajući i osjećajući našu ljubav.
Nikada nismo i nećemo biti spremni izgubiti voljenu osobu koliko god da ona godina imala u trenutku smrti. Zato se pomirimo s time i živimo dan po dan, dajući sve od sebe da se naši voljeni osjećaju voljeno dok zajedno koračamo ovim životom.
Tekst: Marina Bruner
Foto: Canva
Marinu možete kontaktirati na: mbruner.coaching@gmail.com