Budući da se nalazimo u mjesecu koji je posvećen muškom zdravlju, odlučili smo napraviti seriju intervjua iz kojih ćemo saznati kako o sebi i svom zdravlju brinu članovi žirija Master Chef-a, Damir Tomljanović, Stjepan Vukadin i Melkior Bašić.
Ovaj tjedan smo imali čast razgovarati s chefom Melkiorom Bašićem i samo ćemo vam otkriti kako smo mu postavili nekoliko “škakljivih” i neobičnih pitanja. Uživajte u intervjuu koji slijedi.
Trenutno smo u mjesecu koji je globalno posvećen zdravlju muškaraca. Kako i koliko brinete o svom zdravlju, što za vas znači BRIGA O SEBI?
Minimalno dva puta godišnje moram vaditi krv zbog štitnjače. To je najosnovnije. Inače, imam sreću što me ne hvataju neke prehlade. Za mene briga o sebi znači slušati svoje tijelo. Ono ti najbolje govori kada trebaš usporiti, kad si umoran. Stani, ne trči, prati svoje tijelo i bit će ti jasno. Nemoj ga uništavati s izlascima, previše posla, previše alkohola itd. Treba paziti, tijelo se troši.
Obavljate li redovite godišnje sistematske preglede?
Ne, iskreno.
Danas je vrlo važno biti osviješten po pitanju zdravlja. Uzročnici raznih bolesti vrebaju sa svih strana. Što za vas znači riječ prevencija?
Bolje spriječiti, nego liječiti. Zato i služe pregledi da se ustanovi rano da imamo bolest. Ako saznamo za bolest prekasno, teže ćemo je se riješiti.
Koji su po vama preduvjeti dugovječnosti o kojoj se sve više priča i postoje znanstveni dokazi da je moguće stvoriti preduvjete?
Mislim da je dalek još put do toga. Dobro napredujemo, ali kad gledamo, ljudi su prije živjeli 50, 60 godina i bili su stari. Danas ljudi žive i duže od 90 godina. Mislim da će nam sva tehnologija, i u zdravstvu produžiti još život, ali koliko, to ne bih znao.
Znamo kako je jako važno brinuti i o svom mentalnom zdravlju. Kako vi punite baterije i koliko imate vremena za sebe?
Punim svoje baterije tako da uzmem predah, odnosno neradni dan. Volim otići negdje, ili na viksu ili negdje sa svojom dragom, da se maknemo u neku manju sredinu, da uživamo u prirodi i krajolicima, da vrijeme stane. Vremena za sebe imam ovisno o razdoblju u godini. Nekad je to više, nekad manje. Takav je život.
Nažalost, kod nas je još uvijek odlazak kod psihologa tabu tema. Posjećujete li vi psihologa i što mislite je li nam svima potreban takav tip podrška u užurbanom svijetu u kojem živimo?
Mislim da treba naći osobu s kojom se može razgovarati. Netko priča sa ženom, netko s bratom, netko s roditeljima… Ako nemate nikoga, onda odete psihologu – ja to tako gledam.
Jako važan oblik brige o sebi je i tjelovježba. Stignete li redovito vježbati?
Vježbam koliko stignem. Ako je sporiji tempo, stignem vježbati tri, četiri puta tjedno. Kad je malo brži tempo, onda jedanput ili dvaput tjedno.
Imate li neke svoje jutarnje rituale bez kojih teško funkcionirate? Jeste li više jutarnji ili noćni tip?
Imam svoje jutarnje rituale, a to je da prvo moram popiti tabletu za štitnjaču. Pola sata ne smijem ništa jesti, a zatim pojedem nešto malo i popijem kavu.
Ovisi kakav je dan, više sam meteoropat, ako puše jugo loše sam volje.
Koliko ste pouzdana osoba općenito u životu? Što bi drugi rekli o vama?
To ne bih znao, morate druge pitati.
Vi ste NO SHAVE tip tijekom cijele godine!? MOVEMBER – mjesec bez brijanja idealna je prilika odmoriti kožu lica svakog muškarca, ujedno i biti podrška podizanju svijesti o važnosti muškog zdravlja i preventivnih pregleda. Iako je koža lica kod muškaraca zahvalnija nego kod žena jer je masnija, deblja i otpornija, redovito brijanje oštećuje kožu, to znamo. Koliko vam je bitan izgled i koliko vremena posvećujete dnevnoj njezi? Koja je vaša BEAUTY CARE RUTINA?
Moja beauty care rutina je dobra ako namažem ikakvu kremu. Ponekad mi draga kaže – stavi si molim te nekakvu kremu na lice. Nema baš nešto beautyja kod mene.
Osmijeh je najjače oruđe svake osobe. Osim što mentalno utječe na samopouzdanje, pozitivnu ekspresiju prema drugima i vlastitu sreću i zadovoljstvo, bitno je da osmijeh bude zdrav i blista. Veliki postotak populacije boji se zubara. Što je s vama? Bojite li se zubara ekstremno, umjereno ili možda uživate u zvuku zubarske bušilice?
Ne bojim se zubara. Ako imate dobrog zubara nemate se što bojati, mislim da zubar danas i nekoć – velika je razlika. Prije nisi volio ići zubaru jer je boljelo, ali danas je tehnika toliko napredovala da je otići kod zubara mnogo bezbolnije. Doslovno, ništa vas ne boli. Ta je medicina jako daleko otišla.
Često ljudi pomalo idealiziraju zanimanje kuhara, realno to je doista kako fizički tako i psihički zahtjevan posao. Koji su to izazovi s kojim ste se najčešće susretali u kuhinji tijekom svoje bogate karijere?
Ima ih puno. Morate biti šef, psiholog, prijatelj, ponekad brat, ponekad najgori neprijatelj. Tako je u kuhinji. Možemo pričati o izazovima kao o pomicanju granica u kuharstvu. Potrebno je da osoba jako voli taj posao, mora biti fizički spremna kako bi psihički to bilo sve lakše izdržati. Ponekad je jako stresno. Kroz godine iskustva dosta ojačate psihičko stanje da izdržite taj pritisak. Zato postoji razlika – kad počnete u kuhinji, onda ste mali od kužine koji trči, svi mu govore što treba raditi. Kako dolazi iskustvo, napredujete u kuhara, u šefa smjene, zamjenika chefa kuhinje, na kraju u chefa kuhinje. Na kraju se znate nositi s tim pritiskom.
Rad u prestižnim restoranima u kakvim ste radili tijekom dosadašnje karijere postavlja neke više standarde i pred vas određena veća očekivanja koja zasigurno rezultiraju stresom. Kako reagirate na stres i nosite se s kriznim situacijama?
Sa stresom se nosim ok. Nema kuhinje bez stresa. Nema dana da nešto nije krenulo nizbrdo. To je normalno. To je profesija ugostiteljstva. To je tako u ugostiteljstvu.
Budući da ste stalno u kuhinji, imate li sklonost varirati u tjelesnoj težini? U dosta intervjua bili ste iskreni i iznijeli sklonost prema junk food-u? Koliko puta tijekom godine kažete „dosta“ i odlučite se hraniti uravnoteženo i zdravo?
Može mi varirati tjelesna težina dosta. Ovisi o prehrani i vježbanju. Mogu mršavjeti, ali i brzo dobivati kile. Sklon sam junk foodu. Jedem nekad češće junk food, ali onda ga ne jedem tjednima. Nekad ga jedem često, ali lako ga izbjegnem. Radim u kuhinji i to mi nije problem.
Je li vam se ikada itko od kandidata iz Masterchefa suprotstavio, a da je produkcija to izrezala iz kadra?
Mogu reći svoje mišljenje, jer ako ima svoje mišljenje, znači da misli svojom glavom i to mi se sviđa. Na meni je da mu obrazložim zašto je to krivi način i da mu pokažem bolji način.
Je li vam teško uputiti kritiku ili ona olako izlazi iz vas jer smatrate da je ista u konačnici poticaj za napredak kandidata u Masterchefu?
Nemam problem s kritikom u vezi hrane. Čovjek ući iz grešaka. Nije mi problem nekome reći. Smatram da ljudi iz toga moraju naučiti da isprave svoju grešku i da idu dalje. I ja sam učio iz grešaka. Volim da mi netko kaže ako sam negdje pogriješio. Kandidati u MasterChefu su kao djeca, treba ih hvaliti, ali treba ih i kuditi tu i tamo.
Osjećate li kada dođete kod nekoga u goste da su domaćini u stresu jer kuhaju za profesionalca?
Toga ima redovito, znaju biti malo nervozni. Ali mi kuhari smo stvarno jako zahvalni da nam netko nešto skuha. I ako ima grešaka fino je. Bitno da netko drugi kuha, da ne moram ja u slobodno vrijeme.
Jeste li ikada bili u situaciji da odustanete od kuhanja? Da niste kuhar, čime bi se bavili?
Nikad nisam bio u situaciji da odustanem od kuhanja. Da nisam kuhar radio bih neki posao gdje moram raditi rukama i glavom – volim stolariju, IT, volim crtati, volim arhitekturu. Snašao bih se već.
Spomenuli smo već oscilacije u kilaži tijekom godine. Imate li ikakvih tegoba nakon isprobavanja tolikih različitih jela tijekom Masterchefa?
Kad se kile počinju primati, moram vježbati. Poanta je samo u unosu i potrošnji kalorija, da se ne pretjera s kalorijama i ako se pretjera to se mora potrošiti na neki način.
Najveći gaf u karijeri?
Bilo ih je sigurno, dok sam bio mlađi. Bilo ih je previše da jednog istaknem, a bilo je svakakvih.
“Tri, četiri, SAD!” odgovori:
Uvijek kasnite ili uvijek dolazite na vrijeme?
Dolazim na vrijeme. Ako kasnim užasno mi je neugodno.
Imate li neke fobije? Čega se bojite?
Struje.
Najveća mana?
Tvrdoglavost, pošto sam ovan.
Ekstrovert ili introvert?
Oboje.
Kamo najradije bježite od svakodnevice?
Na viksu ili igram igrice.
Divljina ili civilizacija?
Mislim da je čovjeku potrebno oboje.
Egzotična putovanja prepuna aktivnosti i iznenađenja ili pasivni odmor?
Pasivni odmor, uživam u trenutku. Ne trebam istraživati.
Tip osobe „kratki fitilj“ ili osoba koja vlada sobom?
Prvenstveno sam kratka osoba koja vlada sobom. Kako god okreneš, svaka osoba ima svoj fitilj. Imam fitilj, nije kratki.
Jednostavna ili komplicirana osoba, kako biste se opisali?
Komplicirana
Emotivac ili „tvrd orah“?
Svi smo mi oboje. Možemo biti tvrdi na poslu, a doma emotivci.
Jeste li ikada plakali na neki film? Ako jeste, na koji?
Jesam, na crtić kad sam bio mali. Mislim da sam gledao ”Malu sirenu”.
Popustljiv ili tvrdoglav?
U početku tvrdoglav, a kasnije popustljiv.
Vječiti buntovnik ili osoba sklona prihvaćanju situacije kakva jeste?
Osoba koja je sklona prihvaćanju situacije kakva je.
Glazba dok kuhate, da ili ne?
Da.
Stvar bez koje ne možete zamisliti dan?
Hrana.
Slab sam na …..( koga ili što) ?
Cigarete.
Ljeto ili zima?
To je jako teško. Oboje imaju svoje prednosti.
Planina ili more?
Srce malo vuče na more.
Trčanje ili hodanje?
Brzo hodanje.
Prosječna razina stresa u kuhinji od 1-10?
11
Omiljeni začin?
Morate posoliti da možete jesti. Nemam omiljenog začina, svaki je poseban na svoj način, ovisi o jelu.
Jelo koje nikad niste i ne biste probali?
Testise.
Postoji li jelo koje nikada niste uspjeli usavršiti? Ako da, koje?
Ne postoji. Ne idem raditi jelo ako ga dobro ne istražim.
Hrana/namirnica bez koje ne možeš živjeti?
To je teško pitati kuhara. Sve je jako bitno.
Nabrojite tri omiljena jela.
Lešo morski pas, gulaš na gusto s tjesteninom i pečeno pile s mlincima.
Životni uzor?
Otac
I za kraj, najveća neostvarena želja?
Za sad se sve ostvarilo i s tim sam zadovoljan.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: NOVA TV