Otkad je krenula kriza, medijski sadržaj je mnogima postao glavni vid zabave. Jer ništa drugo zapravo i nije dostupno. Kretanje je ograničeno, druženja zabranjena, knjižnice su bile zatvorene. Ono što nam preostaje su filmovi i serije koje nam se nude. I to ne bi bilo ništa loše da većina tog sadržaja nije oblikovana tako da nas ukalupi, oblikuje po željama drugih i nameće tuđa uvjerenja i stavove koje s vremenom počinjemo doživljavati kao svoje.
Američki san ili iluzija
Prisjetite se samo američkog sna. To mora biti kuća s barem tri spavaće sobe, minimalno dvije kupaonice, sobom za goste, ogromnim kaminom, walk in ormarom – inače ne valja. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni ogromnu kuhinju koja izgleda kao iz kataloga, a kojoj bi pozavidio i neki bolji restoran kada se govori o svim mogućim pomagalima.
Svaka kuća mora imati i okućnicu s bazenom i sve to mora biti dostatno za barem dvadeset ljudi. Ako nemate toliko gostiju na roštilju, onda ste jadni. Nikako ne smijemo zaboraviti niti garažu u kojoj su smještena obavezno dva nova automobila. Obitelji koje žive u takvoj jednoj kući uvijek su odjevene kao da idu na neki sastanak ili primanje, a kuća je čista i uredna kao i prvi dan useljenja.
Sve svađe, pa i najveće sukobe rješavaju uz malo razgovora ili prepirke. I ne smijemo zaboraviti, obavezan oprosti koji sve rješava. A na kraju slijedi obično ukusna večera koju je skuhala mama. Blagdani kod tih obitelji su predivni i raskošni s ogromnom količinom poklona za djecu.
Mediji često ne mare za realne mogućnosti
Ovo je san koji su ljudima usadili mediji kroz bezbroj serija i filmova. San u koji su povjerovali milijuni ljudi da je stvarno njihov. Da je to ono što stvarno žele. Da će oni i njihova obitelj biti sretni tek kada imaju tu kuću. Izbombardirani silnom količinom medijskog sadržaja počinjemo gubiti kritičko mišljenje. Nitko se više ne pita kako je moguće da recimo jedan policajac ili medicinska sestra može bez problema živjeti u takvoj raskoši. Kritičko mišljenje je zamijenjeno željom koja se stalno potpiruje – nije dosta ovo što imam da bih bio sretan, trebam još.
Zbog toga mnogi rade nekoliko poslova, dižu kredite, ulaze u dugove, plaćaju nekoliko hipoteka i zanemaruju obitelj. Sve to stvara previše zabrinutosti i stresa. A ono što je ironično je da se u svim tim prikazima života obitelj stavlja na prvo mjesto.
Nemojmo dozvoliti da se i nama tako nešto počinje događati. Da izgubimo iz vida vlastite snove i želje. Da slijepo slijedimo ono što nam drugi nameću ništa ne propitujući. Da nam materijalno postane jedini kriteriji za sreću i zadovoljstvo. A lijek za to je vrlo jednostavan. Dovoljno je ugasiti TV, biti sam sa sobom, propitkivati, raditi na sebi, posvetiti se sebi i obitelji. Iskoristite mogućnosti interneta i družite se s dragim ljudima. Produbljujte svoja znanja i razmišljanja. Tek tada možemo rasti kao osoba i shvatiti što je ono što istinski želimo i što nas usrećuje, a što je ono što nas se uvjerava da su naše želje i ciljevi. Mediji to ne mogu znati bolje od vas.
Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, udruga Najsretnija beba Hrvatska
Foto: Pexels